JOŠ NEŠTO O KLUBU BRĐANA “MLADOST”

Moj vrli prijatelj, Emir Omanović iz odreda izviđača “Boriša Kovačević”, napisao je jedan prilog o našem klubu brđana "Mladost" (vidi prilog od 31. 08. ove godine). Mislio sam, a i sada mislim, da će njegova memorija proraditi bar kada su u pitanju akcije, izleti, smotre na kojima je naš klub učestvovao. Ako se sjećate, u raznim prilozima pozivao sam sve naše prijatelje da malo ”skinu prašinu” sa kutija, kofera ili albuma koje odavno nisu pogledali. I onda, slučajno tražeći neke svoje stvari, pronašao sam i svoj izviđački dnevnik iz tamo nekih '60-tih godina. Listajući po njemu, nađoh zabilješke o formiranju našeg kluba, prvim akcijama, izletima te susretima sa drugim izviđačima.
Tako decidno utvrdih da je naš osnivački sastanak bio 18. 09. 1964. godine u istoimenoj školi našeg odreda. Na tom sastanku, uz prisustvo tadašnjeg načelnika odreda Dragana Bulajića (kasnije i člana kluba), kao i starješine odreda Milisava Lazarevića-Laze, dali smo ime klubu “Mladost”, sa željom da svojim radom doprinesemo većem uspjehu našeg odreda. Na tom osnivačkom sastanku bili su prisutni: Biljana Radić, Slobodanka Mandrapa-Boba, Zlatica Ninić, Jasminka Alikadić, Melita Skalić, Stanka Josifovska, Emir Omanović, Krešo Lasić, Ibro Hromo, Dragan Bulajić, Dinko Ferhatbegović-Dindi, Slobodan Bojanić-Futa, Rešad Karamešić, Branko Rip i ja. Što ne spomenuti da je Boba izabrana za sekretara kluba, Krešo za blagajnika a ja za predsjednika. S vremenom, naš klub je brojčano ojačao prijemom novih članova, a neki su nas i napustili. U tom periodu uzor dobro organizovanog kluba bio nam je klub brđana “Bratstvo” iz SVČ. Što reče naš klupski šeret Rešo: ”Šteta što nestadoše sa scene, mogli smo ih tabati, pa mlađi smo, zar ne?”. Ovom prilikom želim da uz neke sličice članova dam i svoj lični osvrt na svoje drage prijatelje.


Klub "Mladost " na jednom od izleta




Biljana Radić, veoma vrijedna, možda i previše ozbiljna planinka a poslije i brđanka, koja je davala sve od sebe za bolji rad, kako odreda, tako i kluba. Učesnik je ekipa naših planinki na mnogim orijentacionim takmičenjima (kažu da sada izvrsno slika);

Zlatica Ninić, članica kluba koja je obilježila sve uspjehe naših planinki. Od osnivanja odreda pa do njenog ranog odlaska u Beograd, davala je svoj puni doprinos na svim akcijama, takmičenjima, logorovanjima. Zapamćena kao vođa naših ekipa na orijentacionim takmičenjima (od opštinskih do COT-a), gdje je skupa sa svojim ekipama imala veoma vrijedne uspjehe. Posebno se isticala njena vedrina i smisao za organizaciju. Sjajno je pjevala.

Slobodanka Mandrapa-Boba, naš prvi sekretar kluba, svojim tihim, ozbiljnim radom, uvijek sa osmijehom na licu, dala je svoj pečat radu našeg kluba, a i odreda (šteta, ne javlja se, valjda je mrzi pisati) .

Jasminka Alikadić-Buca, jedna od članica koja je obilježila svojim radom uspjehe kluba. Bila je i predsjednik kluba, a isticala se na svim poljima, počevši od učešća u ekipama za orijentaciona takmičenja, akcijama kluba i odreda. Svojim veselim osmijesima te šalama, skupa sa Rešom i Futom uvijek je stvarala vedru atmosferu;

Melita Skalić, odani član kluba i odreda. Dugogodišnji sekretar odreda, koja je veoma uredno vodila svu „papirologiju“, te učestvovala na svim akcijama, te orijentacionim krosovima. Zvali smo je u šali Mevla (eh, kada bi ona počela da piše…);

Stanka Josifovska, odani član kluba, kojem se srcem predavala. Vedrog duha, veoma agilna, učestvovala je na svim akcijama kluba. Posebno se isticala u organizaciji izleta i klupskih čajanki. Izvrsno je plesala i pjevala. Odselila u Skoplje, a rat je pokidao veze. Bilo bi divno da nam se javi (ako iko nešto zna o njoj, javite što prije);

Dragan Bulajić, jedan od najaktivnijih izviđača tog perioda. Ozbiljan, temeljit, dao je svoj doprinos u radu odreda i kluba. Specijalnost mu je bila topografija, koju je forsirao među mladjim generacijama;



Emir Omanović- Žlindro, ponos i dika našeg kluba. Osim svog izvrsnog učešća u svim djelatnostima, odlikovao se još od mladih dana smislom za društveno-politički rad. Znali su mu reći da je u stanju i Karla Marxa staviti u mali džep. Mnogo je radio (osim svih izviđačkih aktivnosti) i na omasovljenju kluba;




Branko Rip, ljepotan našeg kluba, za kojim su mnoge planinke uzdisale. Od dolaska iz Bihaća u naš odred i klub, radio je na svim poljima i uvijek postizao dobre rezultate. Posebno je dao svoj obol formiranju mlađeg kluba “Yeti”;



Rešad Karamešić, uz nerazdvojne prijatelje Futu, Ibru i Dindija, ostao je poznat kao čovjek kome je sve bilo smiješno. Svojim humorom, davanjem nadimaka ostalim članovima kluba, ostao je zapamćen kao nedostižni veseljak. Uz rame su mu bili Bobo i Ibro, a njihove zgode biće, vjerujem, izvor novih priloga;

Slobodan Bojanić-Futa










Nepravedno bi bilo da ne spomenemo dvojicu i te kako zaslužnih ljudi koji su nam davali nesebičnu podršku. To su:

Milisav Lazarević-Lazo, jedan od prvih starješina odreda, učesnik svih naših akcija, izleta i logora. Bio i ostao omiljen medju svim brđanima (kažu da sada živi u Nišu, a voljeli bi smo da nam se javi);




Ratko Todović, starješina odreda sa najdužim stažem. Alfa i omega odreda, ali i nesebični prijatelj svih generacija izviđača. Svojim entuzijazmom pružao je punu podršku klubu. 1966. godine, veliko omasovljenje kluba i ovaj amblem. Danas, već u starijim godinama, živi u Beogradu.

Veliki pozdrav,
Vesko