U utorak, 28. 10. 2008. godine, u jednom restoranu u Sarajevu, okupila se grupa bivših izviđača. Većina je svojevremeno bila u odredu «Pavle Goranin-Ilija». Okupljanje je, sada to možemo reći, povremeno i tradicionalno. Svako malo se okupimo i polako širimo broj prisutnih. U samom početku bilo nas je tek dvoje, a onda smo počeli širiti krug. Želja nam je da nas bude što više i da se okupljamo barem jedan do dva puta mjesečno. Želimo takođe da se okupljamo i na nekim drugim aktivnostima, kao što su izleti, posjete izviđačima Zenice, Mostara i drugih mjesta. Već smo pozvani i na postrojavanje veterana izviđača na Boračkom Jezeru prve subote avgusta mjeseca 2009. godine. Kako je krenulo, možda se organizujemo u vodove, čete i odred, pa čak počnemo ponovo polagati zvijezde i vještarstva.Na ovom našem skupu (izuzev Hasović Mustafe-Paje), bili su:
Parla Branko, Hajdarević Sabiha-Bisa, Fazlić Muhamed-Labud, Šahinpašić-Čišić Biljana-Bilja, Hausler Vesna, Preljević Alija-Karanfil i Arifagić Hajdar-Cican
Uz kaficu, piće, viceve i ugodan razgovor vrijeme je prošlo vrlo brzo. Naravno da su se najviše evocirale uspomene na vrijeme provedeno u izviđačima. Dogovor je da se češće okupljamo i da polako pređemo na viši nivo organizovanja, tj. da sada pravimo izlete i druženja izvan ugostiteljskih objekata.
Šta je posebno zanimljivo. Svi mi okupljeni raspitivali smo se za one koje znamo i pitali se: gdje su, šta sada rade, koga imaju i čim se bave.
Mi okupljeni konstatovali smo, bez želje za preuveličavanjem, da svi oni koji su bili dobri ljudi onda, danas su još bolji, tj. da se s vremenom nismo promijenili nagore nego nabolje. Uvijek smo se oslanjali jedni na druge i pomagali, manje ili više, jedni drugima. Nismo se mogli sjetiti nekoga za koga bi šta ružno pomislili, a kamo rekli.
Na kraju, uz ovu malu zabilješku o nama šaljemo svim posjetiocima Bloga lijepe pozdrave i najljepše želje.
Alija Preljević
Uz kaficu, piće, viceve i ugodan razgovor vrijeme je prošlo vrlo brzo. Naravno da su se najviše evocirale uspomene na vrijeme provedeno u izviđačima. Dogovor je da se češće okupljamo i da polako pređemo na viši nivo organizovanja, tj. da sada pravimo izlete i druženja izvan ugostiteljskih objekata.
Šta je posebno zanimljivo. Svi mi okupljeni raspitivali smo se za one koje znamo i pitali se: gdje su, šta sada rade, koga imaju i čim se bave.
Mi okupljeni konstatovali smo, bez želje za preuveličavanjem, da svi oni koji su bili dobri ljudi onda, danas su još bolji, tj. da se s vremenom nismo promijenili nagore nego nabolje. Uvijek smo se oslanjali jedni na druge i pomagali, manje ili više, jedni drugima. Nismo se mogli sjetiti nekoga za koga bi šta ružno pomislili, a kamo rekli.
Na kraju, uz ovu malu zabilješku o nama šaljemo svim posjetiocima Bloga lijepe pozdrave i najljepše želje.
Alija Preljević
No comments:
Post a Comment