Javio nam se iz Njujorka Rostislav Polčaninov, nekadašnji ruski skaut iz Sarajeva. Rostislav je rođen u Rusiji 1919. godine i sudbina ga je bacala od zavičaja, preko sabirnih logora u Istambulu i kasnije u Njemačkoj, da bi dvadesetak godina proživio u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji), i to u Sarajevu. Tu je i stupio u skaute kao 12-godišnji dječak. Dirljivo je kada kaže u pismu: »Volim naše šeher Sarajevo«. Ruski skauti su se i u dijaspori, nakon Oktobarske revolucije, samoorganizovali (za to je bilo dovoljno i djece i omladine, a i početnog rukovodećeg kadra), a negdje su sarađivali sa jugoslovenskim skautima. No u ovom konkretnom slučaju je zanimljivo da je Rostislav poznavao Ešrefa Smajevića-Ešketa, u ono skautsko vrijeme »Sivog vuka«, o kome smo dosta pisali na blogu, i koji je u novoj izviđačkoj organizaciji 50-h godina služio kao uzor i bio jedan od stubova u brđanima. A razlog Rostislavovog javljanja je bio pokušaj uspostavljanja veze sa porodicom svog pokojnog skautskog druga Malika Mulića. Malik i Eške bili su tridesetih godina članovi ruskih skauta u Sarajevu i dobro naučili ruski jezik. Mulića su kasnije kao profesora klasičnih jezika upoznali i učenici sarajevske Klasične gimnazije (spomenimo slavnu generaciju Vlade Sultanovića-Cake, Šišketa, Bećka, Ede Ekarta, Huse Drnde, sve one koje je Slavko Butina tako uspješno uveo u izviđače – pogledajte Bećkov prilog od 10. oktobra 2008). A kasnije, poslije odbranjenog doktorata i višegodišnje nastave na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Malik Mulić se vratio u Sarajevo da bi nizu generacija studenata slavistike predavao ruski jezik kao redovni profesor. Umro je, nažalost, prerano, za pisaćom mašinom.
Pošlo nam je za rukom da povežemo Rostislava sa Malikovom porodicom.
U slučaju Rostislava Polčaninova pokazala se istinitom ona neumorna želja izviđačkih / izvidničkih / skautskih pregalaca da svugdje gdje se nađu osnivaju nove jedinice. Tako je bilo i u njegovom drugom izbjeglištvu, pa su jugoslovenski i ruski skauti nikli i u Njemačkoj poslije II svjetskog rata, bili primljeni u svjetski skautski pokret i održali se nekoliko godina, dok se broj emigranata nije osuo i organizacija se sama ugasila. On je i kasnije nastavio sa izdavanjem Skautskog vjesnika kao privatnog izdanja; u njemu je detaljno pisao o tim aktivnostima. Sa Ešrefom Smajevićem je održavao i kasnije vezu, a i sa Dankom Oblakom, jednim od osnivača hrvatskog i jugoslovenskog izviđaštva pedesetih godina.
Za ilustraciju donosimo dvije fotografije iz njegove skautske mladosti.
Ruski skautski logor kod Pazarića 1939. g.
Prvi s lijeva je Malik Mulić a prvi s desna Rostislav Polčaninov
Šumetlica ispod Psunja (Hrvatska) 1937, ruski BKS tečaj za vodnike: Rostislav Polčaninov je prvi s lijeva.(o znaku BPI na marami, kopiji skautskog BKS, v. prilog na blogu o izviđačkoj školi 1954. u postu od 22. septembra 2008)
Šumetlica-Strmac je ostalo poznato mjesto za logorovanje (tako su u ljeto 1953. tu bili sarajevski izviđači, a prije njih je držana savezna škola SIOJ-a).
Ovako je Rostislav izgledao 1992. u Rusiji (Gatčina kod Sankt-Peterburga), sa današnjim ruskim skautima.
Prilikom posjete Sarajevu boravio sam u stanu našeg starog izviđačkog druga Muzafera Osmanagića, poznatijeg po nadimku Aga. Rekao je da pogleda s vremena na vrijeme blog, osjetivši da je napokon došao red da i on pošalje neke fotografije koje je sačuvao. Iz zbirke svojih sačuvanih fotografija (u ovom trenutku) izdvojio je većinu onih koje se odnose na marš “Bijele Vode” – Titovo Užice iz 1961. godine, kao i drugu grupu fotografija nastalih u istoj godini a snimljenih u Sarajevu ili na Palama u okolini našeg izviđačkog centra.
Pa što idemo tamo? – upitah ih obojicu.
