KO BI REKAO - VII GODINA BLOGA

Ko bi rekao da ulazimo u sedmu godinu od kada se pojavio blog " SA IZVIĐAČI ". I ako pogledate malo temeljitije blog, vidjećete da je ovaj prilog 718. po redu. Krenuli smo sa skromnim ambicijama na današnji datum sa željom da okupimo izviđače Sarajeva, da evociramo uspomene na dane zajednićki provedene. I na naše iznenađenje blog je poput jedne snježne grudve, zakolutao se, te je iz broja u broj objavljenih priloga okupio ne mali broj naših prijatelja. U početku su to bili samo sarajevski izviđači da bi nam se pridružili ( na naš poziv) izviđači iz cijele Bosne i Hercegovine. Ne dugo zatim, dobivali smo priloge i  od izviđača iz cijele regije. Godine onih koji su se javljali kreću se od najstarijih do najmlađih generacija, u kojima su pisali i slali fotografije i tako na svoj način dopunjavali istoriju naše organizacije. I ne samo istoriju. Obilježavali su i sadašnje trenutke djelovanja organizacije. Hvala svima koji su skupa sa nama davali pun doprinos da i dalje napredujemo.

Na naše iznenađenje i radost, nedavno smo se neočekivano sreli u Londonu sa Dževadom Tašićem. Ovaj naš dragi drugar svojevremeno bio je i načelnik odreda izviđača "Savo Kovačević" a koji je djelovao na teritoriji "Marijinog Dvora" i kako je u šali rekao: "pokušavao kvariti uspjehe komšija iz OI "Slaviša Vajner Čiča".
Dževad, dugogodišnji i vrstni novinar "Oslobođenja" danas živi i radi u Norveškoj i vodi i uređjuje list "Bosanska pošta", veoma cijenjen i čitan list među našim ljudima. A Dževad skromno poručuje da ponekada prati naš blog i upučuje tople pozdrave svim sarajevskim izviđačima.
Vesko i Minkica Vesković

NEKADA IZVIĐAČKE NOVINE "MI MLADI" I MI DANAS - V.Vesković

Siguran sam da se sjećate da smo tokom mjeseca marta ove godine u više priloga obilježili proslavu 60 godina postojanja Saveza izviđača BiH a koja je održana u Mostaru ( pogledaj priloge od 11. do 27.3. ove godine ). Čak se i na statističkom pregledu vidi da su ovi prilozi izazvali veliku pažnju svih koji prate naš blog a čini mi se, u tom period, da su ga najviše otvarali mostarci. I bez skromnosti moram reći da sam očekivao da će se bar stara generacija mostarskih izviđača javiti bar nekim komentarom, da ne govorim o nekom opširnijem javljanju ili slanju nekih fotografija iz tog vremena. Nažalost, ništa od toga i ako su neki u svojim privatnim javljanjima to dobrano oćekivali. Biće da se radi o artritisu, lumbagu ili posjeti “onog švabe”.

A onada se sjetih da sam kao veoma “zeleni izviđač” voda “Jastreb” iz III Romanijske čete odreda Slaviša Vajner Čiča bio blagajnik voda te sam osim članarina vodio računa i o prrikupljanju novca za list “Mi mladi” koji je tada izlazio jednom u 15 dana. Novac sam nosio kod Envere Đikić, koja je bila profesor matematike i odredski blagajnik, inače mama našeg dragog druga Maše, koji nisu više sa nama. I sada se pitate što ovo pišem. Našao sam nekoliko primjeraka ovog meni dragog izviđačkog lista koji je između ostalog objavio da je u BiH obilježena 6. godišnjica SIBiH-e. Evo ih pa i vi pogledajte. Komentari ispod nisu ni potrebni sem truda da povečate tekst i slike da bi ih mogle pogledati.

 

Siguran sam da se sjećate da smo tokom mjeseca marta ove godine u više priloga obilježili proslavu 60 godina postojanja Saveza izviđača BiH a koja je održana u Mostaru ( pogledaj priloge od 11. do 27.3. ove godine ). Čak se i na statističkom pregledu vidi da su ovi prilozi izazvali veliku pažnju svih koji prate naš blog a čini mi se, u tom period, da su ga najviše otvarali mostarci. I bez skromnosti moram reći da sam očekivao da će se bar stara generacija mostarskih izviđača javiti bar nekim komentarom, da ne govorim o nekom opširnijem javljanju ili slanju nekih fotografija iz tog vremena. Nažalost, ništa od toga i ako su neki u svojim privatnim javljanjima to dobrano oćekivali. Biće da se radi o artritisu, lumbagu ili posjeti “onog švabe”.

A onada se sjetih da sam kao veoma “zeleni izviđač” voda “Jastreb” iz III Romanijske čete odreda Slaviša Vajner Čiča bio blagajnik voda te sam osim članarina vodio računa i o prrikupljanju novca za list “Mi mladi” koji je tada izlazio jednom u 15 dana. Novac sam nosio kod teta Envere Đikić, koja je bila profesor matematike i odredski blagajnik, inače mama našeg dragog druga Maše, koji nisu više sa nama. I sada se pitate što ovo pišem? Našao sam nekoliko primjeraka ovog meni dragog izviđačkog lista koji je između ostalog objavio da je u BiH obilježena 6. godišnjica SIBiH-e. Evo ih pa i vi pogledajte. Komentari ispod nisu ni potrebni sem truda da povečate tekst i slike da bi ih mogle pogledati.

Imati brojeve lista "Mi mladi" bila je privilegija za svakog izviđača. Svoja znanja smo upotpunjavali i prenosili na mlađe naraštaje u vodovima, četama.... 

Danas, živeći u eri svih svjetskih pronalazaka, uključujući internet, twiter, FB i ko zna šta još, imam osiječaj da se jedino (ne uvijek) koristi digitalna kamera. A o tome dali se iste fotografije proslijeđuju na izviđačke blogove, pa i ovaj... e to je drugo ili treće pitanje.

Kako je jedna od funkcija ovog bloga da sačuva od zaborava vremena koja su krasila naše godine, naše susrete, izlete, logorovanja, smotre....ako ništa drugo, onda da naredne generacije saznaju kako su im mame, tate, djedovi i bake znali lijepo živjeti i u neka možda siromašnija ali sretnija vremena.

Možda i vi nešto učinite na tom polju? 

Vesko Vesković

IZVIĐAČKA PORODICA BAŠIĆ - Goran Rubil

Prisjetiti se odrastanja izviđačke organizacije u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, naravno i na prostorima cijele nekadašnje Jugoslavije, priča je i o porodicama čiji su svi članovi bili izviđači. Ako već roditelji nisu bili, najčešće je najstarije dijete postalo izviđač, pa ljubav prema izviđačkom životu prenijelo prema svojim sestrama ili braći. A u vrijeme pedestih i šezdesetih godina kada se skromno živjelo, izviđačka organizacija bila je i prozor u svijet, mogućnost da se takmičeći i logorujući upoznaju ljudi i krajevi koji su dalje od svakodnevne mahale ili kvarta. Fotografije snimljene  ruskim „Smena“ aparatima i razmijenjene razglednice dugo su se čuvale. Izviđačkih porodica u Doboju bilo je mnogo, zajedno se odlazilo na takmičenja i logorovanja, a često ljubav između planinke i izviđača završavala se brakom i kasnije su djeca nastavljala rad svojih roditelja u izviđačima.

Rad dobojskih izviđača šezdesetih godina (prošlog stoljeća) ne bi bio tako uspješan i bez trojice braće Bašić: Mustafe, Jusufa i Igbala. Rođeni i odrasli u dijelu grada pored starog dobojskog parka (kod tadašnje Prve osmogodišnje škole), u čijem parku i danas stoji izviđačka „kućica“ u kojoj su generacije djece do rata se okupljale, trojica braće Bašić dali su svoj veliki doprinos razvoju izviđača. Mustafa je i jedan od osnivača Samostalne posade porječana „Josip Jovanović“, aktivan u omladinskoj, sinikalnoj i partijskoj organizaciji željeznica BiH, i svojim autoritetom omogućavao izviđačima pristup svim institucijama. I kasnije, kada su već otišli drugim putevima, druženje sa novim izviđačima bilo je često, a pružanje pomoći uvijek kada je to nekim novim izviđačima zatrebalo. Nažalost, to druženje prekinuto je osamdesetih godina kada su Jusuf u Njemačkoj a Igbal u Doboju nastradali u saobraćajnim nesrećama. Razočaran u sunovrat ideala i ratna dešavanja u svom gradu, i Mustafa se povukao u sebe i 1993. godine samo sklopio oči.

Evo i nekoliko fotografija  koje na slikoviti način prikazuju izviđače - braču Bašić tokom njihove nezaboravne aktivnosti u izviđačkoj organizaciji.

Štab Samostalne posade porječana „Josip Jovanović“ iz Doboja pored spomenika žrtvama logora koji je u I svjetskom ratu bio u Doboju. Prvi u planu (čuči) je Ibrahim Džafić – sada u Norveškoj, s lijeva na desno stoje Jusuf Bašić, Ivan Stanimirović (oficir JNA i starješina Posade, kasnije otišao u Beograd), ...Hajrulahović, a iza je Hajrudin Hasić – sada u SAD

 Fotografija broj 2

Mustafa Bašić sa (tada) oficirom JNA na godišnjoj skupštini Posade krajem šezdesetih godina u Domu JNA

 Fotografija broj 3

Prva fotografija dobojskih izviđača u boji, snimljena u julu 1972. godine u Počitelju u vrijeme održavanja V smotre Saveza izviđača BiH u Dretelju.  Obilazeći Počitelj dobojski izviđači sreli su se sa američkim turistima koji su snimili ovu fotografiju i nakon nekoliko mjeseci poslali je na Mustafinu adresu. Prvi sa desna je Zvonko Bekić – sada u SAD, onaj mršavko iznad njega sam ja, a  iza mene viri samo lice je Hajrudin Hasić – isto u SAD. Mustafa sjedi u prvom redu između Fuada Čauševića i Faruka Ajanovića. Planinka u tamnoj majici je jela Juškić koja je Školu za načelnike odreda završila 1970. godina (i formirala prvu izviđačku četu u seoskoj sredini), a posljednji izviđač desno je Anadi Begić koji je kao hirurg radio u bolnici „Koševo“ Sarajevo - u ratu je otišao u Norvešku gdje sada vodi jednu privatnu kliniku. Najveći broj izviđača sa ove fotografije ne živi u Doboju, devedesetih godina potražili su sretnija mjesta.

 Fotografija broj 4

Isto snimljena u julu 1972. godine, ali ovaj put na izletu u Ploče. Lijepog julskog dana, sa stranice Dretelj lokalnim vozom u Ploče, pa na najbliže kupalište, u društvu prijatelja istih opredjeljenja svako mjesto je idealno. Nismo mi uvijek bili stari i debeli, na ovoj fotografiji smo mladi i taman popunjeni koliko u tim godinama je potrebno

 

Fotografija broj 5

Jusuf i Mustafa pored partizanskog spomenika na Preslici krajem šezdesetih godina, mjestu kojeg su dobojski izviđači decenijama pohodili. Prostor Preslice je sada pretvoren u rekreacioni centar, ostao je i dalje lijepo mjesto za izlete i druženje.

Fotografije su sačuvane i ponovno izašle na svjetlo dana zahvaljujući Mustafinom sinu Daliboru koji živi u Doboju.

 Goran Rubil