.
Vodio sam dnevnik tih 15 dana i evo izvoda samo za prvi (dolazak), odnosno drugi puni radni dan:
.
.
.
.
.
Na 3. i 4. fotografiji su članovi OI Čelinac na Međunarodnom taboru u Mlinskoj rijeci 2000-te godine.
1. avgust – prvi dan
2. dan (Ilindan)
A sada da se vratim u logor. Po ručku tamo je nastavljen rad, a dan je izuzetno vreo. Oko 17,00 časova stižu prvi roditelji u posjete… Tek oko 19,30 sunce je već iza brda i svježina ulazi u Mlinsku rijeku. Sada sve djeluje smirujuće i opušteno. Diše se punim plućima i disanje se doživljava kao slast. Opija miris koji se s neba veličanstveno spušta na svako drvo, svaku travku. Vjetrić se sasvim stišao i kao da je i on otišao na počinak, ni list više da zatreperi. … za večeru: riba oslić izvanredno prija. Možda za moj ukus za nijansu nešto slanija. Sjedimo i prijatno ćaskamo. Pali se logorska vatra i crvenkaste iskrice se dižu prema tamnoplavom nebu, gdje zauvijek iščezavaju… Kratak program pa na počinak uz želje za laku i prijatnu noć! Itd.
.
Na 5. fotografiji smo, između ostalih, Goran Rubil i ja u Doboju 2005. na promociji njegove knjige "Spomenar dobojskih izviđača" u Centru za kulturu, a domaćin je Jovanka Stojčinović, direktorica i pjesnikinja (dama s punđom – na fotosu), lijevo od nje je Dragan Vasić iz Tuzle (sada u Beogradu).6. fotografija – to sam ja koji kao starješina vršim posljednje pripreme za Republički partizanski izviđački višeboj, koji je 1977. godine održan u Tešnju, na Kiseljaku.
U pozadini je Husein Hodžić, koji veže špagu kojom je podignuta zastava, a inače potomak narodnog heroja Huse Hodžića, po kome je odred dobio naziv a on ime. Čini mi se da su na tom BiH takmičenju prvi bili izviđači iz Visokog.
To je to. Uz izviđački pozdrav Zdravo!Momčilo