Malo reminiscencije

Dobro jutro, izviđači i izviđačice, hoću reći planinke. Došlo neko guravo vrijeme. Posla preko glave, vrijeme polako, ali sigurno ide u zimu, reuma i ostali znakovi iz rodnog lista podsjećaju na godište. Na Kubi, mojoj rajskoj ljetnoj destinaciji, haos poslije četiri uragana. Nijedan nije promašio.To je, vjerovatno, cijena za mir od protekle četiri godine, kada su ti vjetrovi zaobilazili rajsko ostrvo. U međuvremenu na blogu urednik i njegovi pajdaši Emir i Rešo (mislim da nisam promašio ime) opleli po klubu brđana "Mladost". Te mi smo bili naj vaki, pa naj naki. Čak malo dotakoše i klub "Bratstvo". Prvo htjedoh odmah da reagujem, ali prikočih poslije izbrojanih do 10. Kažem sam sebi "Niti si ti jedini bio u 'Bratstvu', a nisi ni određen da ga čuvaš". Uostalom, svakome je njegovo najljepše, pa tako i mojim mlađim prijateljima iz "Mladosti" (prohujale k'o i "Bratstvo").

Čitam asocijacije male oli ti little Jo. Nametnu mi se pitanje kada je ona i ostale planinke imala vremena za polaganje zvijezda i izviđačkih programa, kada im je glavno zanimanje bilo zaljubljivanje. Te bile smo na logoru tom i tom i zaljubile smo se u tog i tog. Išle na zimovanje i ja očekujem opise planine zatrpane snijegom. Kada tamo, one nisu ni vidjele snijeg od emocija. Opet se pojavio on. Onda se upitam, kako da ja poslije tolikoh zimovanja, logora i smotri nisam primijetio to ustreptalo zaljubljeno biće. Kad god razmišljam o tim akcijama, na pamet mi padaju dizanja šatora, kopanja latrina, sve do onog mog trijumfalnog orijentacionog krosa. A ona, mislim Jo, natjera me da se sjetim gdje smo sve bili.
Počelo je sa smotrom na Palama 1958, preko Boračkog jezera 1959. i već sam u problemu. 1959. sam bio na logoru u Toploj kod Herceg Novog. Prvi izviđački logor na moru, koliko ja znam. Ako neko zna kada je bila izviđačka škola na Boračkom jezeru, bio bih zahvalan da mi pomogne.
Od zime 1960. i osnivanja kluba "Bratstvo" na zimovanju na Crepoljskom počinje najljepše. Klub je, koliko se ja sjećam, osnovan spontano. Svi mi budući članovi bili smo na tom zimovanju kao izviđači SVČ. Niko nije ni u snu pomišljao o nekom klubu. Tu sam i prvi put sreo Gojka i Zvjezdanu. Osnivanje se desilo jedne večeri u Lovačkom domu, kod kamina u kome je veselo pucketala vatrica (skoro se prepadoh od moje lirike). Kako se sve skupa ispodogađalo – ne sjećam se. Jedino mi je u sjećanju ostala Jo. Bila je tolika da je sjedila na stolu. Poslije Crepoljskog idu redom Buljarice, Mali Zaton, Slano, Kulen Vakuf, Turanjski Lug. Zimovanje na planini poviše Srednjeg gdje se išlo nekom šumskom prugom. Odlaske na Pale i ne računam. To je bilo k'o da se skoknulo iza ćoška. Takodjer Bukovike i ostale planine.
Htio sam da pišem malo detaljnije, ali bolja polovina treba kompjuter, pa ću to ostaviti za neko drugo, bolje vrijeme.

Dotada ostajte mi zdravo i veselo.

Dado Hegenberger