Dragi Vladimire,
Čitam tvoj zapis sa logorovanja kraj Bosanskog Novog a misli dolaze jedna za drugom. Kao da je jučer bilo, a prošlo je samo pedesetak godina? Sa mnom u šatoru bili su Vešović Milan, Vujović Branko i mislim Milanović Milan, Mišo. Mi smo tada bili u vodu "Lav". Čini mi se da nikada nije padala takva kiša kao tih dana u našem logoru. Skoro svaki dan kopali smo kanale oko šatora, koje bi kiša odnijela pa sutradan ponovo na kopanje. Bilo je to naše prvo logorovanje i krštenje sa izviđačkim životom. Odlazak od kuće i druženje sa dragim prijateljima. Nešto se ne sjećam se da li smo tada i mi polagali za partizanskog kurira ili na Maoči sljedeće godine. Sjećam se da sam bio stručnjak za pravljenje čvorova i to što sam tada naučio ostalo mi je do današnjih dana i mnogo pomoglo u kasnijem dobu. Imao sam i ja neke fotografije sa tog logorovanja, ali su se negdje u ovim burnim godinama rata zagubile. Ostala su lijepa sjećanja na druženja sa mog prvog logorovanja.
Srdačan izviđački pozdrav tebi i svim izviđačima koji me se sjećaju iz tih dana. Pozdravljam sve moje izviđače koji budu čitali ove redove. Sljedeći komentar napisaću prije stogodišnjice.
Vaš Rale Čokorilo
1 comment:
Dragi Rale,
Već sam te jednom vidio i prepoznao na jednoj slici s Jahorine (od Bate Miloševića iz mog razreda). Isti si likom. Hvala ti na javljanju. E, sad jedna nevesela: negdje 2003. nađem se na Mejtašu i počnem se penjati uz bivšu Stevana Mokranjca, pješačku, svu od grube kaldrme. Ranije su kuća preko puta kuće stanovali tvoj vodnik Mustafa Pašić-Paja i moj zamjenik Jusuf Ćuk. Ovaj je davno umro, bio je mašinski tehničar, proveo par godina u Njemačkoj i po povratku umre. Prolazim tako pored Pajine kuće, kad tamo... njegova smrtovnica, stara dva-tri dana. Baš mi ga nešto bi žao, a ni ne znam da li je išao na logor u Poljavnice, kojeg se eto i ti sjećaš po kiši.
Puno pozdrava
Vladimir
Post a Comment