Saturday 19 May 2007

IZ ALBUMA EMICE MUJKIĆ





Dobili smo nekoliko fotografija iz albuma planinke Emice Mujkić (Romani), koja nije više među nama. Njen vedri lik i osjećaj za druženje i šalu ostali su u sjećanju mnogim izviđačima i planinkama, kako "Čičinog" odreda, tako i šire.

– Na prvom fotosu su planinke na jutarnjoj fiskulturi na jednom od logorovanja (?). U prvom planu su: Slađana, Emica, Stana Ristić zvana Caca (član beogradskog voda planinki čiji je vodnik bila Vesna Birovljev)...;

– Na drugom snimku su izviđači koji podižu dio logora (Keki, Cober, Mile...);

– Na trećoj fotografiji su: Miroslav Topić-Cober i Mile Dodoš (u gornjem redu) i Ćamil Karamehmedović-Keki, Ibrahim Đurđević-Đurđa i Enko iz Odreda "M. Cvitković" (tako su nam rekli) – svi u donjem redu;

– Na četvrtoj fotografiji su: s desna na lijevo Emica Mujkić, Goga Lacić, Zlatan Lučić, Sanela Brčić... a u donjem redu Gina Kabiljo na kupalištu na Bledu.

Monday 14 May 2007

BEOGRADSKI POZDRAV SARAJEVSKIM IZVIĐAČIMA


Dragi Veskovići, vjerujem da ćete imati razumijeva-
nje za mladog penzionera, koji ima
"dvicu" iz novih tehnologija. Ipak, bolje ikada nego nikada.
Žao mi je što se nijesmo vidjeli u Sarajevu, gdje sam namjenski bio u obilasku Arhiva BiH, Zemaljskog i Istorijskog muzeja, Zavoda za zaštitu spomenika kulture, te drugih ustanova, jer pišem jednu knjigu.

Što se tiče sajta, svaka čast na ideji, a sa realizacijom samo naprijed! S nostalgijom sam pogledao fotke, obradovao se i podsjetio nekih dragih imena i likova, koji nažalost, protokom vremena, padaju u zaborav, što se vidi i iz potpisa ispod slika, gdje se ne sjećam nekih imena. Ipak, ja sam već skoro 30 g. odvojen od Sarajeva i posebno izviđačkog društva. Vašem / našem sajtu se posebno obradovao moj otac, Ratko Todović, dugogogodišnji starješina našeg odreda (“Boriša Kovačević” – opaska V. V.), koji danas kao 85-godišnjak pozdravlja sve izviđače Sarajeva. Očekujem da će se i drugi javiti i proširiti fototeku, ali i obnoviti sjećanja na mladost i lijepo provedeno vrijeme. I od nas slijedi mnoštvo fotosa te pisanog materijala.

Želim vam svima svako dobro, posebno i uspjeh i zdravlje.
Mišo Todović s porodicom.

POLETARCI IZ SARAJEVA






Tradicio-
nalno takmičenje poletaraca u Mostaru pod nazivom
"Vesela olimpijada" organizirano je i ove godine 21. 04. 2007. Ekipa našeg odreda je pokazala svoje vještine, spretnost i, naravno, lijepo ponašanje. Vratili su se puni divnih utisaka, novih prijateljstava i spremaju se za sljedeće takmičenje, koje će se održati u Konjicu.
Odred "Prvi dobrinjski" broji oko 100 članova, i to učenika O. Š. "Osman Nuri Hadžić" sa Dobrinje, kao i srednjoškolaca i studenata. Svi "stariji" su bivši učenici te skole. Načelnik odreda je Selma Keskić, učenica II razreda Prve gimnazije, a u organizaciji od svoje osme godine. Ja sam starješina odreda i jako sam ponosna na svoj rad i rad "mojih" izviđača.
Statutom je regulisana boja uniformi, odnosno data je mogućnost izbora boje, pa smo mi odabrali crvenu, za koju mislimo da je vrlo zanimljiva i lijepa.
S obzirom da nemamo ekonomat, snalazimo se kupujući obične crvene košulje, koje koristimo kao uniforme.
Slijedi takmičenje u Konjicu, pa i sljedeći članak za blog.
Pozdrav svima, ma gdje bili.
Emira Kršlak

Thursday 10 May 2007

ZLATANOVO PISMO

Dragi prijatelji,
Dobio sam danas e-mail, kao i isprintane stranice bloga, pa sam odmah uzeo da vam odgovorim tj. napišem ovo pismo. Toliko me je dirnulo da, dok sam ga čitao, stalno sam plakao i od uzbuđenja se pobojao da ne dobijem opet udar jer mi je pritisak jako skočio. Uzeo sam tabletu za smirenje i evo vam pišem. Kao što znate sve o meni i mojoj bolesti i kako vas je Zoran obavijestio, ne bih vas više zamarao, samo da vam pojasnim neke stvari.
Kao prvo vama i svim koji se jave za ovaj plemeniti podvig želim sve najbolje u životu, a najviše zdravlja. Kad imate zdravlje, onda vas svako želi i poznaje, a kad oboliš, onda nikome nisi interesantan. Svako negdje žuri i nema vremena da te upita kako si, a kamoli da ti nešto pomogne. Takva je baš u Sarajevu situacija. Poslijeratna finansijska situacija ovdje je jako loša, tako da se izviđači nisu ni oglasili. Možda je i razlog još jedan. Došli novi ljudi, tj. rukovodstvo, koje nije upoznato u starije izviđače. No nema veze, samo treba znati da niko ne zna šta ga u životu čeka i da ne treba ljude zaboravljati, a pogotovo one koji su nekad pomagali na bilo koji način.
Da pojedinačno ne imenujem, jako sam zahvalan za lijepu riječ, a kamoli za pomoć, te vam se od srca zahvaljujem.
Sa Zoranom sam se dogovorio da otvorim račun kod Raiffeisen banke pa Vam šaljem podatke:

SWIFT-kod RZBABA2S
RAIFFEISEN BANK
D.D. BiH
Žiro-račun banke: 1610000000000011
Broj štednog računa: 190026901-8

Svim izviđačima ko pita za mene

Z-D-R-A-V-O, ZDRAVO, ZDRAVO, ZDRAVO!!!

ZLATKO LUČIĆ

Sunday 6 May 2007

APEL ZA POMOĆ ZLATANU LUČIĆU


Jučer smo dobili jedan e-mail iz Sarajeva. Javio nam se nekadašnji izviđač Zoran Stevanović. Javio nam je o teškom zdravstvenom stanju nama svima znanog Zlatana Lučića. Prenosimo pismo u cjelini:


"Zlatan Lučić mi je dao izviđačku web-stranicu, koju sam mu isprintao. Vrlo je dobra. Ja nemam fotosa, ali je Zlatan dao neke Parli da ti pošalje za dopunu bloga. Ja više ne radim u British Embassy jer su ukinuli radno mjesto Commercial Officer (ušteda za rat u Iraku, tvrdi Blair!), pa me zato nema u Londonu zadnje dvije godine. Ne znam da li znaš da je Zlatan prije 5 godina doživio težak moždani udar i ostao nepokretan u lijevu stranu. Imao je vlastitu turističku agenciju, no nakon udara, a i zbog nepovoljnog bankarskog ugovora, morao je dati stan pod hipoteku. Sada je banka prodala stan i naplatila dug. Kupac je dozvolio Zlatanu da stanuje još par mjeseci u stanu, do operacije koja košta oko 4.000 €, što on ne može platiti sa penzijom od 100 €. Ja sam mu pomagao do otpuštanja sa posla, prije dvije godine, ali više nisam u mogućnosti jer nema dovoljno zahtjeva za prevod sa / na engleski. Mnogi Local Engaged su dobili nogu smanjenjem osoblja u međunarodnim organizacijama i ambasadama u BiH. Da li imaš neku ideju kako da pomognemo bivšem načelniku odreda i Sekretaru saveza?
On mi je govorio o ideji da se ispred Izviđačkog doma podigne spomenik (javorov list) sa imenima umrlih i poginulih članova. O tome ćemo detaljnije poslije operacije…

Tebi i Minkici

Z-D-R-A-V-O, zdravo, zdravo, zdravo!
Zoran Stevanović "


Istog časa smo odgovorili Zoranu sljedećim tekstom:


Dragi naš Zoka,
Dok sam bio u Sarajevu (početkom marta – 20 dana) bezuspješno sam pokušavao naći Zlatana. Tražio sam ga na njegov mobajl te na kućni broj, koji mi je dao Parla. Isti slučaj je i sa Coberom. Zlatan je nama bio i ostao dragi prijatelj, pa nas je ovo tvoje pismo jako pogodilo. U ovom trenutku, dok ponovo čitamo tvoje pismo, padaju nam na pamet neke ideje. Možda bi bilo dobro da neko (možda ti, uz saradnju sa izviđačima Sarajeva, nađi naše prijatelje) napiše jedno pismo, brzo reagujući, te da se otvori neki račun za pomoć Zlatanu. Minkica i ja spremni smo poslati prilog koliko nam mogućnosti dozvoljavaju, a vjerujem da bi to i drugi izviđači učinili, sa željom da mu operacija uspije. Ipak nas sa njim vezuje dugogodišnje prijateljstvo.
Ovo tvoje pismo ću proslijediti i drugim izviđačima sa kojima sam u kontaktu, očekujući njihove sugestije, prijedloge i ideje.
Veliki pozdrav,
Minkica i Vesko


Da je srce izviđačko veliko kao planina, potvrđuju i ova dva e-maila pristigla za nepunih 24 sata:

"Dragi Zorane,
od Veska sam dobila vašu adresu, odnosno bila sam slobodna da je upotrijebim, iako ne ne vjerujem da se znamo, ali sam sigurna da smo čuli jedno za drugo, jer smo ljudi iz istog "sarajevskog rama", ali pošto je u pitanju pomoć drugu, nadam se da nećete zamjeriti.
Naravno da me je pogodila Zlatanova sudbina, jer me dosta lijepih uspomena vezuje za druženje s njim u izviđačima, a dodatno me je pogodilo, jer ko zna po koji put iz Sarajeva stižu samo ružne vijesti. Ništa lijepo.
Ja ovdje vidim dva problema: gdje će stanovati i kako će se operisati? Mislim da je ovaj drugi rješiv i da nije problem da se akcija pokrene, otvori račun, na koji će uplatiti koliko ko mogne. Ali kakva je to operacija, ne vjerujem da je jednostavna, ko će se brinuti o Zlatanu, gdje će živjeti, ima i postoperativni tok, treba li i o tome misliti, ima li on familiju? Ovaj čovjek koji je kupio stan, lijepo od njega što će pustiti Zlatana da boravi u stanu do operacije, ali pošto pretpostavljam da to nije vađenje zuba, gdje će poslije? Ako je to sređeno, onda ovaj moj drugi prijedlog nema smisla.
Naime, ko zna, vrijedi pokušati, neko iz dijaspore ima stan koji ne koristi, ali mu treba da neko bude u stanu, moglo bi biti rješenje za Zlatana. Ne znam, pa i ako ne raspolažem informacijama, ne zamjerite jer je dobra namjera u pitanju.
Vi ćete preko Veska držati kontakt, ja ću se rado pridružiti svakoj akciji koju pokrenete, uključujući i ovu oko spomenika.
Pozdravljam vas, i pozdravite Zlatana,
Darija Stojnić, London" i


"Dragi prijatelji, pročitao sam pismo. Rastužila me vijest o Zlatkovoj bolesti. Iako nismo bili u istom odredu i nismo se intenzivno družili, sa Zokom sam imao desetine susreta u Domu izviđača i na zajedničkim akcijama sarajevskih izviđača. To su uvijek bili spontani i iskreni susreti starih izviđačkih drugara.
Moja supruga Aida i ja podržavamo tvoju ideju o prikupljanju sredstava za pomoć našem drugaru. Možda bi ovu vijest trebalo objaviti na našem blogu? U svakom slučaju potrebno je otvoriti neki račun na koji ćemo uplaćivati naše priloge. Račun bi trebalo otvoriti u nekoj od sarajevskih banaka. Dobro bi bilo da naši drugari iz Sarajeva (sa Šiljom, Kićom, Bećkom, Nedžadom, Agom i drugima) da to oni odrade a na nama je da prema svojim mogućnostima učestvujemo u ovoj plemenitoj akciji.
Iskreno Emir Omanović, Stokholm ".


Očekujemo da će naši prijatelji iz Sarajeva učiniti sve što mogu. Na nama i njima ostaje da se pridružimo ovoj humanoj akciji.

Thursday 3 May 2007

IZ PARIZA GORAN PIŠE



Naš izviđač Goran Brajković, inače nekadašnji član Odreda izviđača "Boriša Kovačević", ugledavši na blogu (1. maja) priloge o izviđačkim novinama, pročitao je i članak koji ga je nagnao da nam se javi. Prenosimo u cjelini njegovo pismo.


Davnih šezdesetih godina u našem «malom mistu» Sarajevu mislili smo da se svijet vrti oko nas. Bili smo puni energije i mladosti. Mladosti i velike ljubavi prema druženju, novim spoznajama. U to vrijeme svijet su potresali događaji sa Lumumbom, Če Gevarom…

Dok je naš predsjednik države zagovarao novi svjetski poredak u vidu nesvrstanosti ili trećeg svijeta, moji drugovi i ja, tadašnji Titov omladinac i redovni učenik u Školi elektroprivrede pri Montažno-projektnom preduzeću, kasnije «Unioinvest» sa sjedištem na Vrbanji, osnovali smo jednu četu izviđača koja se zvala (po narodnom heroju) «Hasan Brkić». Četa je bila u sastavu odreda «Boriša Kovačević» sa Ratkom Todovićem na čelu. I danas, kad mi naviru sjećanja, sa velikim uživanjem mislim na Ratka Todovića. Nije to bio ni oficir JNA ni načelnik odreda, to nam je bio drugi otac, koji je u svemu imao razumijevanja i za svakoga imao vremena, pa čak i u svom birou u komandi grada, kod svoje kuće, gdje smo se tako često sastajali.
Došlo se, tako, na ideju da se formira mlada četa izviđača u preduzeću u kojem sam radio. Stupilo se u vezu sa tadašnjim direktorom projektnog biroa Otom Vajmanom i šefom za obrazovanje. Oni su nam dali logističku i moralnu podršku. U to vrijeme je to preduzeće bilo poluvojno preduzeće, u čijem su sastavu bila sva zanimanja, a na čelu preduzeća, tj. njegov direktor, bio je brat Hasana Brkića.
Mlada, tek formirana četa izviđača, koja nije ni znala šta znači topografija i sve ostalo, dobila je i instruktore, kao Veska Veskovića, Jasnu Gajić i ostale iskusne izviđače. Šta smo mogli mi da radimo? Između ostalog. podržali smo akciju “Što to huči Sutjeska” u tehničkom smislu. Razveli smo struju u logoru, podigli šatore, te obezbijedili boravak za naše prijatelje izviđače koji su došli na proslavu iz cijele Jugoslavije. Organizovali smo ljetovanja uz pomoć preduzeća i Ota Vajmana na Boračkom jezeru (u domu MPP-a). Bili smo prisutni i na takmičenjima iz topografije. Čak smo na memorijalu Odreda “Slaviša Vajner Čiča” osvojili i diplomu. Na našim sastancima nije se samo raspravljalo o izviđačima. Svi članovi čete upisali su zajam za rekonstrukciju puteva u Bosni i Hercegovini (zajam koji je tad u to vrijeme bio aktuelan, a mi smo jedini imali plate); mislim i danas da je to bio dobar potez nase čete.
Uspomene naviru...
Rado se sjećam Kravica i logorovanja, odlazaka na Pale u Dom izviđača, ponovo Sutjeske i svih drugih mjesta gdje smo bili prisutni, kao i ostali članovi Odreda “Boriša Kovačević”. Odista lijepa mladost. Ne mogu da ne pomenem izviđače Branka Prapotnika i Branka Ripa, koji su davali instrukcije iz matematike izviđačima iz naše čete. Mnogi koji su prošli kroz našu četu kao instruktori ili kao prijatelji: Slavko Butina, Kićo, Vesko, Švrakić... svi ti ljudi koji su dolazili kod nas učili su nas zapravo kako da živimo, kako da volimo, kako da poštujemo jedni druge. Danas, kad ovo pišem, mogu im reći veliko hvala. Tek danas znam, osjećam i shvatam da njihov trud nije bio uzaludan.
Dragi moj Vesko, ti dobro znaš kakav je bio naš sastav jedinice, jer ti si bio istinski prijatelj naše male, ali odabrane čete, spremne za svaki zadatak. Na moju veliku žalost, to nije dugo trajalo. Dolazi neminovno odsluženje vojnog roka, na moje mjesto dolaze neki novi klinci, sa novim idejama, ja odlazim na put oko svijeta i nosim sa sobom mali paket uspomena na druženje u mojoj mladosti (“O, mladosti moja”...).
Ja sam trenutno u Parizu i često se sjetim davno prošlog vremena i uhvati me nostalgija i tuga jer bih želio da još jednom budem ono što sam bio. I zato vas sviju koje znam i ne znam pozdravljam sa našim Z-D-R-A-V-O i nadam se da me se neko sjeća i da će mi se javiti. Moja adresa je:
goran.brajkovic@wanadoo.fr



GORAN BRAJKOVIĆ


Na fotografijama je Goran Brajković sa Jasnom Gajić na logorovanju na Kravicama kod Ljubuškog, te četa "Hasan Brkić" na Boračkom jezeru.

Wednesday 2 May 2007

OTKRIJMO KO SU OVI IZVIĐAČI


Naša prijateljica, nekada član slavne postave košarkaš-
kog kluba
"Mlada Bosna", Živka Mandić-Kica, proslijedila nam je ovaj fotos. Kaže da su to "njena raja" iz klasične gimnazije u Sarajevu. Par imena zna, ali kaže da su skoro svi rođeni 1943. godine.

Eto prilike za sve koji prate ovaj blog a znaju imena ovih momaka na slici da nam se jave putem komentara ili na adresu: veskovic@yahoo.com

Tuesday 1 May 2007

PRVI MAJ






Danas je Prvi maj – Praznik rada. Čestitamo ga svima onima koji ga danas slave i svima onima koji ga nose u sjećanju. To je dan koji smo pamtili po lijepom sjećanju kada smo, uobičajeno na taj praznik, išli na izlete bilo sa svojim vodom, četom, odredom, učestvovali na smotrama naših opštinskih, sreskih saveza, takmičili se u orijentaciji, signalizaciji, brzini podizanja šatora, u sportskim disciplinama.
Na taj dan, kada se radni narod odmarao, pored rudara radili su i za ovaj praznik i “rudari pisane riječi” – novinari.
I među nama ih je bilo, a ima ih još dosta koji su aktivni. Još u neko davno doba, kada su nam jedina izviđačka literatura bili naši izviđački bilteni štampani na šapirografima, bili su vjesnik budućih “pravih” izviđačkih glasila. Naravno, vrijeme čini svoje, pa danas možda i ne znamo ko su bili inicijatori i mnogi autori čija su pojedina imena ostala zabilježena na već požutjelim stranicama ovih listova. Pretpostavljamo da se još poneko sjeća sa radošću izviđačkog lista “Mi mladi”, koji je štampan u Zagrebu, te kasnijih izdanja sarajevskih listova “Izviđač”, ”Bilten” i drugih, koji su, pored izviđačke tematike imali i veliki uticaj kako informativnog tako i edukacionog karaktera... U njima su, kao i u ostalim dnevnim listovima BiH, svoje priloge pisala imena novinara koji su izrasli iz izviđačke organizacije u Sarajevu. Sjetimo se nama dragih prijatelja čija pisana riječ, čiji prilozi na radiju ili televiziji su davali i te kakav doprinos popularizaciji izviđačke organizacije. Neka nam ne bude zamjereno, ali želimo ovom prilikom da se zahvalimo na svemu što su radili kao profesionalci: Hajdar Arifagić, Goranka Mirić, Ferid Korić-Eko, Jadranka Salamunović, Gorana Jovanović, Ljubiša Jakšić… neka nam ne bude zamjereno ako smo nekoga propustili. Osim njih, svoje pisane priloge u novinama, biltenima, glasilima dali su i mnogi od vas koji danas gledate ovaj blog.
Cijeneći doprinos sviju, iako profesionalci vole danas kazati “da im je riječ teška kao 5 tona”, očekujemo da ćete nam se opet javiti. Neki kažu:”To ne boli iako je teško 5 tona”.
Svima skupa čestitamo Prvi maj!
Skenirani snimci su dobiveni iz ličnih dokumentacija Branka Parle, Midhata Buljubašića i Veska Veskovića.