IZ KANADE STIŽE SJAJAN FOTOS

Iz Vankuvera (Kanada) stigao mi je jedan šturi e-mail u kome je samo stajalo: Vod izviđača "Ljubičica" u dvije varijante. Fotos i njegovu grafičku obradu poslao je Boris Popović-Pop.

Na fotosu su (gornji red-jedini): Pavle Pavlović, dok su u drugom redu: Šefik Miralem-Kiko, Slobodan Ćosović-Ljupan, Faruk Gutić-Miki, Dželal Serdarević, Slobodan Bodnaruk-Bobo i Miroslav Topić-Cober.

Ovo je još jedan znak da se o blogu nadaleko čuje. Hvala, Pope!

ALIJA-ALJO I NADA MELEZ ŠALJU POZDRAVE

Poseban susret bio je sa Alijom-Aljom Melezom. Dobrotom Branka Parle, koji me je vozio, po dolasku u Sarajevo otišao sam u posjetu Melezima. Bio sam jako uzbuđen iščekujući susret sa dragim ljudima sa kojima me veže dugogodišnje izviđačko druženje. Na vrhu Faletića, sela poznatog svakom Sarajliji, na obroncima Crepoljskog, nalazi se vikend-kuća Meleza. Ugledao sam svog i našeg izviđačkog vođu i idola i u prvi momenat nastalo je kratko zatišje, a onda čvrsti zagrljaji prijatelja. Rekao mi je odmah na početku: "Svakoga sam ovdje očekivao ali da se ti pojaviš, to nisam". Rekao mi je da u mislima često pomisli na Minkicu, na nas, kao i na mnoge naše zajedničke prijatelje. Onda je uz bosansku kafu koju nam je pripremila Nada krenula priča. Moram priznati da sam bio inicijator da nam priča o osnivanju izviđačke organizacije u Sarajevu.

Lagano je pričao prisjećajući se, da je ranih ali već i davnih pedesetih godina prošloga vijeka, na poziv Borisa Lešnika (osnivača izviđačke organizacije Jugoslavije) u Zagreb otišao na seminar Slavko Butina. Već tada u Sarajevu postojali su izviđači, koji su se sastajali na prostorima Pionirske doline. Kako kaže Aljo, prvi odred tada se zvao "Mlada Bosna", a njegovu okosnicu pored njega činili su i Mehmed Čamo, Muzafer Osmanagić-Aga, Paula, Bećko... Od tog jezgra, uz Slavka Butinu, te agilne starije drugove (Jakica Papo, Dimitrije Ninić, Ćosović...), formirani su kasnije odredi izviđača: "Slaviša Vajner-Čiča", "Pavle Goranin-Ilija", "Miljenko Cvitković" i drugi. Rekao mi je Aljo da je prvi načelnik Čičinog odreda bila Paula, ali kratko vrijeme, a da je odred počinjao svoj uspon u vrijeme kada je on postao načelnik odreda a Ćosović bio starješina. Sjećajući se tih vremena, govorio je o nesebičnom radu i procvatu Čičinog odreda koji je dao Gojko Jovanović skupa sa svojom suprugom.

Nasmijao se kada sam rekao da sam imao svoje vodne, četne knjige, u kojima smo pisali istoriju izviđača Sarajeva. Nažalost, danas ih nemam, ali sam siguran da će bar neko ko bude čitao redove u ovom blogu možda dati svoj doprinos, da se ta vremena ne zaborave.

Nakon nekoliko sati druženja, pokazao nam je svoju kuću, kokoške koje ima, voćke, ponosan da svoje penzionerske dane provodi u prirodi sa svojom Nadom. Pa ipak oboje su najsretniji kada su im u posjeti njihova unučad. Pri polasku nazad u Sarajevo, Nada nam je poklonila kartonsku dozu popunjenu "organik" jajima, a na kutiji je napisala "Made Alija Melez". Svoje pozdrave uputili su svim izviđačima i planinkama bilo gdje da žive. Na sve ovo dodaću i jednu moju ideju. Ako ovo budete pročitali (bilo gdje da ste), napišite jednu razglednicu na adresu:

Alija Melez

Selo Faletići

Sarajevo, BiH

Siguran sam da ćemo ih obradovati.

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage likove – 5. dio

Biti u Sarajevu, družiti se sa svima nama dragim prijateljima a ne vidjeti nama dragu teta-Zvjezdanu Jovanović, stvarno bi bio promašaj. To sebi nisam htio dozvoliti, pa sam je posjetio jedno poslijepodne. Iznenađenje i radost bila je obostrana. Cijelo vrijeme boravka u njenom stanu na Dobrinji proteklo je u evociranju uspomena na njenog i našeg Gojka Jovanovića, čija ličnost je obilježila istoriju kako "Čičinog" odreda, tako i istoriju sarajevskih izviđača. Naša teta Zvjezdana je okružena pažnjom njene kćeri Gorane (stručnog pedagoga u obližnjoj školi) kao i unuka Radoša, već studenta sarajevskog univerziteta, koji su uvijek u njenoj blizini. Obećala je Gorana, koja ima jako mnogo dokumentacije iz istorije sarajevskih izviđača, da će neke fotose, te dokumente, dostaviti na naš blog. Obadvije su sa radošću pozdravile sve izviđače (nabrajale su imena da ne bi bilo mjesta da ih sve pobrojim) onim nama uvijek dragim pozdravom,

Z-D-R-A-V-O!!!!

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage likove – 4. dio

Šetajući Sarajevom, u kafe-slastičarni
"Imperijal" sreo sam svog prvog načelnika III Romanijske čete, Čičinog odreda, meni dragog Radeta Grbića, popularno zvanog među izviđačima Kroko. Moj Rade i ja smo se sjećali raznih izviđačkih susreta, a posebno se nasmijao na moju napomenu da mi je on posudio izviđačku uniformu da polažem zakletvu. Skupa sa njegovom mamom, teta-Irmom, pričali smo o davnim vremenima kada nam je donosila hljeb i kolače u Podgrab davne 1957. godine na II smotru izviđača Jugoslavije. Rade je danas penzionisani diplomirani pravnik, te vrijeme provodi većinom u krugu svoje porodice. Obećao je i on proslijediti fotose koje sa posebnom pažnjom čuva.

Drag susret bio je i sa Bećirom Gribajčevićem, našim Bećkom. Taj divni čovjek svojom fascinantnom staloženošću, smislom za organizaciju, uvijek nas je oduševljavao. I on očekuje da će polovicom ove godine otići u zasluženu penziju iz "Sarajevogasa", gdje je obavljao i obavlja veoma odgovorne poslove. Nasmijao se kada sam mu rekao da sam kao mladi izviđač čežnjivo gledao njega i njegovu Miru, Aliju i Nadu Melez, želeći da i ja nađem sebi planinku koja će mi biti supruga. "Ostvario si svoj san", rekao je Bećko, koji pozdravlja sve izviđače i planinke širom planete.

Obećao je (kao i Kićo da će, kada bude slobodniji, potražiti "kutiju uspomena" iz izviđačkog života te nam se javiti.

Jedan od ljepših susreta (a koji nije lijep?) bio je i sa sestrama Ninić. Skupa smo proveli godine u "Borišinom" odredu. Obadvije su još radno aktivne. Gordana je advokat, dok je Snježana stručni saradnik u Akademiji nauka BiH. Uz pozdrave izviđačima i planinkama dale su mi nekoliko fotosa koje ćemo uskoro objaviti.

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage likove – 3. dio

Imao sam priliku da se družim sa našim Kićom Laganinom, našim dugogodiš-
njim izviđačkim rukovodio-
cem, nekada sekretarom SIBIH-a. Pročešljali smo naša sjećanja, obostrano se raspitujući o svim nama znanim prijateljima. Kićo je danas vlasnik jedne kompanije za nabavku uredskog namještaja "Ampex", koju uspješno vodi skupa sa svojim starijim sinom. Šetajući Grbavicom sreli smo se i sa "Acom". Da mi Maša nije pisao, nakon ovoliko godina ne bih znao da mu je pravo ime Muntaz Ljumić; danas je vlasnik prestižne slastičarne "Palma". Aco mu je izviđačko ime, a kada nas je ugledao, rekao je ozaren, da nam samo nedostaju izviđačke marame i čvorovi na njima. Obojica šalju pozdrave svim izviđačima koji ih se sjećaju. Poseban susret imao sam sa meni a i svima nama dragim Midhatom Buljubašićem-Šiljom. I danas je zaposlen kao rukovodilac ugostiteljstva. Dao mi je i on jedan CD na kome su razni stari fotosi i drugi dokumenti iz sada već istorije sarajevskih izviđača. Naravno, objavićemo ih u narednim prilozima, očekujući da, kada se steknu uslovi i nađe vrijeme, slične stvari dobijemo i od Kiće, Bećka,Vesne, Jasne i drugih naših prijatelja.

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage prijatelje – 2. dio

Biti u Sarajevu a ne sresti drage prijatelje iz mog odreda "Boriša Kovačević" bio bi pravi promašaj. Već po dolasku, sreo sam se sa meni dragim prijateljima: Biljanom Radić-Šipovac, Melitom Skalić (neka mi oprosti, ali sam zaboravio udato prezime), našom teta-Tonkicom Dugonjić (mamom Vlaste, Damira i Vesne, dugogodišnjim aktivistom i starješinom Odreda "Vaso Miskin-Crni"), sa Snježanom Ninić-Cerić, sa kojima sam proveo kratko ali slatko vrijeme. Uspomene su letjele kao perje, sjećali smo se nama mnogih dragih likova: Branka Ripa i njegove Rahele, Dragana Bulajića, Nebojše Volića, Jasminke Alikadić, Rešada Karamešića, Stanke Josifovske sa njenom braćom Draganom i Zvonkom, čika-Laze (Milisava Lazarevića – kažu da živi u Nišu), njegovih kćeri (jedna udata za Taušana – danas živi u Rochesteru – USA), našeg Emira Omanovića zvanog "Žlindro"– ne znam ni sam zašto smo ga tako zvali (živi sa porodicom u Stokholmu), Enesa Arifhodžića (danas neka velika čivija u turizmu BiH), Tanje Danon i njenih "Munja", te mnogih drugih, neka nam oproste što ih ne spomenusmo.

Zajednička nam je misao: DIVNO SMO ŽIVJELI SA IZVIĐAČKOM ORGANIZACIJOM, a spremni smo u okviru svojih mogućnosti pomoći izviđačima kada god to zatreba!

Na fotosima su:

1. Biljana, Vesko i Melita;

2. Nakon dugo godina sa teta-Tonkicom, Biljanom i Snježanom Ninić-Cerić;

3 Sa Vesnom Dugonjić i njenim i našim Asimom Abdurahmanovićem (ljubav nema granica ni u vremenu ni u prostoru);

4. Slika sa Biljanom Radić sa jedne od skupština odreda.

Ono što očekujemo jeste da se neki od od ovih dragih ljudi javi na Blog, bilo komentarom (dovoljno je kliknuti na "comments" i napisati par riječi, ili pak poslati koju riječ, tekst ili fotografiju. Ako je baš to teško, javite se na adresu: veskovic@yahoo.com, sve ćemo nas dvoje uraditi.

Živjeli!!!!

BIO SAM U SARAJEVU – Vidjeh drage likove – 1. dio

Dolaskom u Sarajevo, sâm sebi dao sam zadatak da ovog puta svoj boravak u svom i našem rodnom gradu posvetim susretima sa meni i vama dragim likovima, našim izviđačkim prijateljima. Skoro većinu sam sreo, posjetio, družio se sa njima ovih dvadesetak dana.

Vjerujte, kao da se ni nismo rastali. Priča je sama tekla, tekle su uspomene na nekada divna vremena, tekle su emocije.

Već prvog dana šetajući Sarajevom sreo sam Branka Parlu, "Čičinog" izviđača od glave do pete. Bio mi je čest saputnik i izvrstan drugar. Od njega sam dobio niz korisnih informacija, brojeve telefona naše "raje". Parla, zaljubljenik u izviđačku organizaciju, danas uspješan zastupnik nekih firmi, rekao mi je da nije daleko dan kada će opet oživjeti rad Odreda izviđača "Slaviša Vajner-Čiča". Dao mi je na poklon jedan CD na kome se nalaze mnogi fotosi iz davnih vremena, izviđački amblemi, kopije istorije izviđača njegovog i našeg odreda, fotosi sa mnogih izviđačkih akcija, logorovanja... koje ćemo uskoro objaviti na ovom blogu. Družeći se sa njim, na Ferhadiji (koja mnoštvom svijeta koji se šeta tom ulicom podsjeća na mali Oxford Street u Londonu) sreo sam i Jasnu Ibrulj-Šantić (pozdravlja svoje prijateljice i prijatelje iz izviđačkih dana u USA, Kanadi, UK, Holandiji, Izraelu... – prepoznaće se), koja još uvijek radi u "Oslobođenju", Željka Majstorovića, člana "Borišinog" odreda, danas priznatog klimatologa čiji lik poznaju mnoge Sarajlije kada im govori o narednim meteorološkim prilikama, jednog od vodećih ljudi Hidrometeorološkog zavoda BiH, sa Hajdarom Arifovićem, priznatim novinarom. Svi odreda izrazili su svoju radost susretom, raspitivali se za sve znane izviđače i planinke, obećali da će se javiti na blog, te uputili svima mnogo toplih pozdrava, kako znaju uraditi samo izviđači.

Na prvom snimku je Branko Parla sa Veskom;

na sljedećem su Branko Parla i Željko Majstorović;

sljedeći je stari fotos gdje je Ž. Majstorović u ekipi za orijentaciono takmičenje (sa njim su: Ramiz Pamuk,Vesko, Emir Omanović, Nikola Kozić, a dole čuče: Asaf Nuhanović – danas prof fakulteta – i Dragan Bulajić) na Bistričaku kod Zenice 1965. godine;

slijedi snimak Jasna Ibrulj-Šantić sa Veskom i

Hari i Vesko.

SJAJNA VIJEST!

DOM IZVI-
ĐAČA je opet naš!

Ovu sjajnu vijest sam doznao prilikom nedavne posjete Sarajevu. Naime, naš izviđački drug Azem Mehonić (nekadašnji član Odreda izviđača "Vladimir Perić-Valter"), danas priznati advokat u Sarajevu, vodio je, u saradnji sa Savezom izviđača, te uz pomoć ostalih vrijednih saradnika, jedan izuzetno težak spor vraćanja u vlasništvo Doma izviđača onome kome stvarno i pripada. Nakon svih dugotrajnih rasprava, pravomoćnom i konačnom presudom nadležnih sudskih organa, Dom izviđača vraćen je izviđačima.

BRAVO AZEME, hvala ti u ime svih nas kojima je izviđačka organizacija bila a i sada je u srcu!

Hvala i svima drugim koji su dali puni doprinos u ostvarenju onoga što pripada izviđačima.

DOM IZVIĐAČA SARAJEVO – Drugi dio

Sjećate li se našeg Doma izviđača na Mejtašu u Sarajevu? Sigurno DA! Bio je i ostao, od dana njegove izgradnje do početka rata 1992. godine, naš bastion, stjecište svih izviđača Sarajeva i naše Republike. Kako zaboraviti silne trenutke koje smo svi zajedno provodili u njemu? Kako zaboraviti mnoge skupštine odreda izviđača sarajevske regije, skupštine Saveza izviđača BiH, mjesto odakle su poticale sve akcije, mjesto okupljanja svih članova na raznim čajankama, plesovima, priredbama…
Zahvaljujući skeniranim prilozima raznih dokumenata, pa i fotosa – ovog puta: Midhata Buljubašića-Šilje, Snježane i Gordane Ninić (djevojačka prezimena), Minkice Vesković, te Biljane Radić-Šipovac, na tren ćemo se podsjetiti naših lijepo provedenih trenutaka u Domu izviđača.
Pozivamo sve koji imaju bilo kakav fotos ili dokument da nam ga proslijede, a mi ćemo ga sa radošću objaviti.

SLIKE KOJE ŠALJE EDINA KRŠLAK IZ SARAJEVA

Fotosi su napravljeni prilikom boravka sarajevskih izviđača na kampovima u Velikoj Britaniji, Italiji... Hvala ti, Edina! Sljedeći put nam napiši za svaki fotos ko je ko, valjda neće biti teško.

EMIRA KRŠLAK IZ SARAJEVA PIŠE...

Mnogo sam se obradovala ovom vašem / našem blogu. Osim tekstova i fotografija iz ranijeg doba, želja mi je da dam svoj doprinos o stanju izviđačke organizacije u Sarajevu danas. Pa evo šta sam napisala:

U januaru 1996. godine Savez izviđača Kantona Sarajevo je organizirao prvu poslijeratnu školu za vodnike, koja se održala u Banovićima. To je bio prvi izlazak naše djece iz grada i značilo je pogled u svijet, jer sve što nije bilo Sarajevo za nas je bio svijet. Školu su uspješno završili svi polaznici, njih oko 40, među kojim i 10 učenika O. Š. "Osman Nuri Hadžić" i O. Š. "Ćamil Sijarić".
Te iste godine, uz podršku direktora škole, osnivaju se dva odreda izviđača na Dobrinji. Naravno, ništa od toga ne bi bilo da se slučajno na tom prostoru nisu našli stari izviđači, ali nešto malo mlađi od onih koje si spominjao iz Sarajeva.
Naša imena su Edina Fazlić i njen muž Satko, Gorana Jovanović i Emira Kršlak.
Zahvaljujući sretnoj okolnosti, jer smo svi sem Satka radili u školama, imali smo mogućnost okupiti veliki broj djece i pružiti im izvanredno iskustvo koje smo i sami stekli zahvaljujući onim malo starijim od nas.
Za ovaj protekli period uspjeli smo stvoriti 2 jaka i dobro organizirana odreda izviđača. Nabrojit ću internacionalne kampove na koje smo vodili izviđače iz Dobrinje. Italija 1999. god., Švedska – Gotland 2002., Italija – Macrame 2004., GB – oblast Essex. Stvorili smo veliki krug prijatelja iz drugih država i otvorili velike mogućnosti našim mlađim. Za ovaj put šaljem vam slike iz Italije i Engleske.
Pored toga, svake godine smo na ljetnom kampu. Aktivnosti se nastavljaju i redovno ću vas izvještavati.
Bila sam opširna, puno pozdrava svim izviđačima i planinkama, aktivnim, kao i onim koji su to nekada bili.
Emira