Sunday 31 May 2009

JASNA VINŠBAH IZ KANADE

Dragi prijatelji,

Ja ne znam kako je sa vama – ali ja sam izgradila u sebi "gard" i uopšte ne plačem na ružne stvari – ratna zbivanja, krv, užasi, nepravde… samo stisnem zube i okamenim se… Sad imam drugi problem – plačem za svaku toplu riječ, znake iskrenog prijateljstva, lijepa sjećanja… Cijeli dan sam plakala kad sam pročitala vaš blog, bila baš potresena. Hvala što ste me se sjetili i potrudili se oko mojih malih doprinosa našem bivšem životu. Ako ste u vezi sa Bećkom, puno ga pozdravite, on je svijetli lik iz moje mladosti. Pozdrave upućujem i svim dragim prijateljima – izviđačima i planinkama iz tog vremena.
Žao mi je što naša djeca i unučići nikada neće imati to što smo mi imali – apsolutnu bezbrižnost, radost, svijetlu budućnost.

By the way, moja zastava je još uvijek sa Javorovim listom (Canada) i ja je baš volim. Puno pozdrava i hvala,

Jasna Vinšbah (Filipović)
Zahvaljujemo se Jasni uz poruku da animira sve poznate (u Kanadi i drugim zemljama) da se uključe na naš blog sa svojim prilozima, koje mogu slati na već poznate adrese:

cobertopic@gmail.com

bninzlata@yahoo.com

jovanovicgorana@gmail.com

veskovic@yahoo.com

Wednesday 27 May 2009

POGODITE KO SU OVE LIJEPE PLANINKE?

Dosta davno, tada popularni izvođač zabavnih melodija Marko Novosel na jednom od tadašnjih festivala izvodio je jednu popularnu pjesmu pod nazivom: "Jedna djevojka mlada, nas tri". U to doba i izviđači su je pjevali dodajući svoje riječi, zavisno da li je bila plavokosa ili crnka. Tako se često čula ova pjesma:

"Jedna djevojka plava (ili crna), nas tri,

Isti dan je zavoljesmo svi,

Kroz naš logor prošla je tada,

Od svih ljepša al' suviše mlada……"


Našem blogu pristigla je i ova fotografija. Nisu njih dvije u izviđačkim uniformama ali su sretne zbog ponovnog susreta.



Ako prepoznajete ove likove i znate o kome se radi, napišite sjećanje na komentarima.

Monday 25 May 2009

25. MAJ – DAN MLADOSTI

.
SREĆAN DAN MLADOSTI
.
svima koji se danas tako osećaju i kome ove slike bude lepe uspomene iz mladosti.
.
.
.
.
Prva štafeta je krenula iz Kumrovca 1945. god., a naredne 42 godine iz raznih krajeva cele Jugoslavije. Centralna proslava se svake godine odvijala na stadionu Partizana (JNA), u Beogradu, veličanstvenim sletovima, gde bi štafeta bila uručena drugu Titu.
.
I izviđači su učestvovali u proslavi Dana mladosti. Bila nam je čast da nosimo štafetu. Da je to bio važan događaj pokazuju ozbiljna lica sarajevskih izviđača, u iščekivanju štafete. Slavlje je dolazilo posle.
.
. . . . . . . .
.
.Olja Đurašković u pratnji centralne štafete, 1961. god. na starom putu za Romaniju.







.
.
.
.
Iz Spomenara dobojskih izviđača, Gorana Rubila.
.
.
.
Ove godine je Dan mladosti širom EX-JUGE obeležen svečanije nego mnogo godina unazad.
Na sajtu http://www.svevijesti.ba/ piše:
’’Kumrovec: Obilježen dan mladosti, 25. maj!
Veliki broj jugonostalgičara i simpatizera Josipa BrozaTita iz Slovenije, Hrvatske i BiH obilježio je danas (23. maja) 25. maj, Dan mladosti, u njegovom rodnom gradu Kumrovcu.
Transparenti, titovke, jugoslovenske zastave i fotografije bivšeg predsjednika i ove godine su bili neizostavan dekor, a za fotografisanje uz Titov kip čekalo se u nepreglednim kolonama.
Centralni skup je bio propraćen pjevanjem jugonostalgičnih pjesama, među kojima i obavezne zakletve ’’Druže Tito, mi ti se kunemo!’’.
.
.Srbijansko Udruženje za njegovanje tradicije dobrovoljnog omladinskog rada ’’Pavle Korčagin’’ najavilo je da će u ponedjeljak, 25. maja, osmi put organizovati proslavu Dana mladosti ... ’’
.
Ja sada polazim na proslavu.

Na ulazu u Udruženje su postavljene stare državne zastave, veliki plakat, a dočekivali su nas organizatori.
.
.
.
.
Posle svečanog otvaranja proslave Dana mladosti, počeo je prigodni program: partizanske pesme, kako narodne tako i novokomponovane (Nena Ivošević, Jadranka Stojaković, Zdravko Čolić, Đorđe Balašević…). Iznenađenje je bilo kada se pojavio glumac Milenko Pavlov. On je nedavno u Sarajevu na takmičenju monodrame dobio prvu nagradu za izvođenje ''Titov tajni dnevnik'', napisane još 1976. god. Danas, povodom Dana mladosti, ima premijeru u Beogradu, tako da je došao u kostimografiji za predstavu, beloj maršalskoj uniformi. Nisam mogla da odolim a da ne napravim ovu zajedničku fotografiju.
.
.
U predviđenom vremenu pred udruženje je stigao omladinac sa štafetom. Pošto ju je proneo kroz špalir učesnika proslave, uručio ju je generalu Stevanu Mirkoviću. Posle prigodnog govora, general Mirković je predao štafetu zaslužnom omladincu, koji ju je odneo na Titov grob.
.
.
.
Proslava je nastavljena u odličnom raspoloženju, uz tradicionalno udarničko posluženje: pasulj.
Moram napomenuti da je glavna proslava počela na i u prostoru Muzeja 25. maj, gde je Titov grob. Tu je bilo zborno mesto nosilaca štafeta iz svih republika bivše SFR Jugoslavije.
U momentu dok ovo pišem, Dan mladosti se proslavlja na više mesta u gradu i predviđeno je da traje… dok traje… duboko u noć.
.
Zlatica
.

Thursday 21 May 2009

SUTJESKA ‘63

.
Ne tako davno dobili smo jedan e-mail iz Vankuvera (Kanada), kada nam se javila naša planinka Jasna Vinšbah (danas Filipović). Vjerujemo da je se sjećaju mnoge generacije iz doba kada je bila veoma aktivna u radu OI “Miljenko Cvitković”. Zapamćena je kao izuzetno lijepa planinka, nadarena za pisanje, recitovanje, gdje je skupa sa svojom “šatorskom cimerkom” Vesnom Mašić, danas primadonom glumišta sarajevskih pozorišta, davala svoj doprinos na našim mnogim manifestacijama. U svom e-mailu između ostalog je napisala: “pokušala sam da se sjetim detalja iz mog izviđačkog života – pa mi pade na pamet kad smo Vesna Mašić i ja bile u šatoru na slamaricama, počela strašna kiša, a mi napravile brodove od papira, pa u lokvu imeđu nas pustile te brodove i – igrale se, a slama samo vuče vodu – pa "kreveti" mokri. Spasio nas Bećko Gribajčević – objasnio da se oko šatora mora iskopati kanal… Što se fotografija tiče – moje su sve propale u ratu zajedno sa stanom koji je srušen”.

Sasvim slučajno ili namjerno, Bećko Gribajčević je poslao jedan prilog vezan za sjećanje na III sresku školu održanu na Tjentištu 1963. godine. Nadamo se da će se pored teksta, Jasna, kao i drugi učesnici, sjetiti divnih trenutaka koji su za nama.
.
. . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
ŠKOLA IZVIĐAČA SREZA SARAJEVO
Tjentište – 11. 7. – 28. 7. 1963.
Odlomci iz lista škole „SUTJESKA“

Redakcija lista:
Ilija Vitorović-Ile, Islam Lomigora-Ico, Stevan Kovačina-Štef
Za šapirograf-štampariju: Mladen Stijačić-Mlađo i Mahmud Đikić-Maša

RAZGOVORI

Naša škola je na početku. Očekuje nas 16 dana učenja i igre. Želimo da dani koji nailaze budu dani kojih ćete se dugo sjećati.
Da bi zabilježili sve događaje iz našeg života sa škole, pokrenuli smo list „Sutjeska“.
Pozivamo vas ovim putem da svojim radovima (sastavima, pjesmama, križaljkama itd.) obaspete redakciju našeg lista.
Želimo vam puno uspjeha u izviđačkom školovanju!

Redakcija
.
.
Grupa: gornji red – Ilija Vitorović, Ljubiša Jakšić, Mladen Stijačić , Ico Lomigora, Mahmud Đikić; drugi red: Stevan Kovačina, Suada Muštović, Jadranka Salamunović, Vesna Mašić, Jasna Vinšbah i Nedžad Dizdarević, dok je ispod Muzafer Osmanagić.
.
.
O B L A C I

Ko tihim morem brze barke, oblaci nebom plove.
U zavičaj dragi pokraj rijeke, pozdrave nose moje.

Pozdraviće moj dom dragi, moje najdraže sve,
Kapljama kiše iz svojih duša, moju bijelu brezu zaliće.

J. Vinšbah
Vod „Srna“ II četa
.
. . . . . . . . . . . . . . . Panorama škole

LOGORSKA VATRA

Noć je počela spuštati svoj tamni ogrtač na logor. Na platou su stajala visoko naslagana drva. Na nebu nije bilo ni jedne zvijezde. Kao da su se namjerno skrile negdje daleko, daleko.
Jedan izviđač i planinka su prišli piramidi od drveća i zapalili je. Vatra je zapucketala, a plamen se postepeno dizao i osvjetljavao okolinu. Sitne iskre su frcale visoko i ponovo nestajale. Sve oči su bile uperene ka vatri i sva lica su bila puna žara i topline. Neko je počeo da recituje. Te blage i tople riječi gubile su se u nevidljive daljine. Tišinu prekide vesela pjesma, koja je izvirala iz radosnih srca i srećnih grla… Zatim smo zaigrali kolo oko naše vatre koja je postajala sve manja, dok na kraju nisu ostale samo male svjetlucave iskre i činilo mi se kao da u sebi dugo čuvaju tajnu ljepote izviđačkog života.

J. Jozić, II četa – vod „Srna“
.
. . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Učesnici škole kreću na Dragoš-sedlo


. Na Dragoš-sedlu (grob narodnog heroja Nurije Pozderca)

PRVI U OMLADINSKOM CENTRU

Posmatram izviđačke maslinaste uniforme na kojima se kao proljetno cvijeće ogledaju marame, crvene, zelene, plave, vedre kao naša mladost, kao naših četrnaest, šesnaest, dvadeset proljeća.
Naš platneni grad podigli smo na Tjentištu u Omladinskom centru, izgrađenom omladinskim akcijama.
Mi izviđači, učesnici VI škole izviđača sarajevskog sreza, bili smo prvi koji smo, nakon otvaranja 4. jula, ispunili ove impozantne objekte. Prostrani holovi, paviljoni, tereni pretvoreni u našu učionicu. Na vitkom jarbolu Centra vije se zastava sa javorovim listom.
Magnetne igle upravljene su prema Magliću, Vučevu, Volujaku…
I u ovim julskim danima Omladinski centar je postao u pravom smislu stjecište mladih i time počeo opravdavati svoje postojanje. Tu mi mladi učimo na licu mjesta istoriju, topografiju, pionirstvo, bavimo se sportom i učimo se predvodničkim vještinama da bi sutra sa svojim izviđačkim vodovima i četama […].
(članak nije potpisan)

IZ DNEVNIKA ŠKOLE
.

Štab škole: Ljubomir Jakšić, Stevan Kovačina, Suada Muštović, Ilija Vitorović i Ico Lomigora

– Našu školu su posjetili: predsjednik Saveza izviđača BiH, drug Ratko Vujović-Čoče i član Izvršnog odbora SIBiH, drug Jakica Papo, dugogodišnji predsjednik Saveza izviđača sreza Sarajevo.

– 22. jula održane su usmene novine našeg lista „Sutjeska“. Novine su održane u prisustvu izviđača i mnogobrojnih gostiju iz Omladinskog centra Sutjeska. Program je bio ispunjen radovima saradnika, a kao eminentni gosti bili su: R. Vujović-Čoče, T. Vrdoljak, M. Tuce i B. Lešnik.

Redakcija


NEPREDVIĐENA POSJETA

Posljednjih dana u našem logoru su boravile dvije ljupke male kozice. Posjeta nije bila predviđena i naše gošće su nas zatekle nespremne. Svojim malim njuškicama su pronjuškale po našim šatorima. Činilo mi se kao da hoće da kažu: „Ih, i to su mi uređeni kreveti !“, ali one su samo svojim simpatičnim glasićima lakonski izgovorile samo jedno kratko „beee“.
Svoje zadovoljstvo su izrazile pred šatorom Maše i Mlađe, gdje su pojele jednu četkicu za zube, a drugu prilično oštetile. Priča se da je Maša, čiju su četkicu pojele koze, odmah istrčao iz šatora noseći pastu za zube i ponudio maloj simpatičnoj kozici da je okusi, govoreći joj: „Evo, kad već imaš četkicu neka ti se nađe pri ruci“.
U slobodnom vremenu naše gošće su popunjavale rupe u našem zabavnom životu i time pomogle našem referentu za zabavni program. Imali smo priliku da vidimo kako uzimaju zalet i sudaraju se glavama. To im nije škodilo. Valjda su tvrdoglave, ko bi ga znao?

F. Imamović, I četa


RAZGOVORI

Došao je dan rastanka. Kako je brzo prošlo, pomislićete . Kao da je bilo jučer kada smo se prvi put sreli ovdje na Tjentištu, a rastajemo se kao dobri drugovi. Ovdje su postali prijatelji Biljana i Aljo, Janja i Bahra, Vahida i Mišo, Željka i Goran i mnogi drugi.
Ostaće u sjećanju vrleti, logorske vatre, igre, „medison“. Pratilac svih zbivanja bio je naš list. Mnogi od vas su ovdje počeli da pišu. Bilo je različitih radova. Mnogi su objavljeni.

Kad sunce poslije kiše obasja borove
sve kapljice na njemu postanu dragulji,
od pjesme ptica šuma zabruji,
i život najuri brže, sve ljepši i ljepši.

Zatrepte travke od poljupca vjetra,
zašume listovi drveća.
I kao da tiho pričaju tajne
nagrnu jedna drugoj čaške cvijeća.

Kad sunce poslije kiše obasja borove
sve kapljice na njemu postanu dragulji,
od pjesme ptica, šuma zabruji,
i život najuri brže, sve ljepše i ljepše.

J. Vinšbah
.

Sunday 17 May 2009

GDJE SU, ŠTA RADE?

.
Prethodnih nekoliko dana Vesko i ja boravili smo u Parizu, gradu svjetlosti, gradu kulture, istorije, mode… Nije nam to prvi put. Posjetili smo razne muzeje, izložbe, te imali prekrasne susrete sa našim prijateljima iz izviđačkih dana. Nije na odmet spomenuti posjete prekrasnoj crkvici Sent Šapel iz 13. vijeka, Panteonu (zamišljenom kao crkva Svete Ženevjeve, gdje leže mnogi velikani Francuske a i ljulja se Fukoovo klatno), Trijumfalnoj kapiji, muzeju Oranžerija sa platnima lokvanja Kloda Monea, platnima Renoara i drugih impresionista, izložbi Rodenovih skluptura kao i mnogim drugim mjestima. Osim zaista divnih utisaka o ljepoti ovog grada, uključujući i Versaj,
.
.
imali smo zadovoljstvo i radost da se družimo sa Vladimirom Osipovim. Ovaj nama dragi lik iz naših mladosti (kazao je da nas se kao sjeća – nisam sigurna), poznat kao jedan od izviđača Sarajeva od prvih dana, bio nam je tokom boravka izvrstan vodič. Potrudio se da nam pokaže mnoge dijelove Pariza koje do tada nismo posjetili, da nam skrene pažnju na trenutne izložbe.
.
.
U društvu sa njim vrijeme nam je teklo kao voda. Profesor francuskog jezika (sada penzioner pariskog univerziteta), erudita i poznavalac Pariza, uz mnogobrojne podatke o svemu i svačemu, „heklao” je skupa sa nama svoja sjećanja na svoje a i naše prijatelje. Pričali smo, spominjali smo mnoge i mora da se nekom štucalo. Sjetio se i spominjao naš Repeta a i mi, Alije Meleza, kuma Bećka, Mire, Zvjezdane i Gorane, Igora Aleksijeva, Šilje, Olje, Šišketa, spominjao je Kiću, Cobera, pitao nas za Zlaticu Ninić, Čelu, Vahidu, Icu i Ljilju… te još mnogo drugih, ne izostavljajući i one koji više nisu među nama.
.
.
Šetajući Parizom, jedan dan smo se sreli (naravno, uz prethodni dogovor) i sa Goranom Brajkovićem i njegovom suprugom Zdenkom. Tada smo boravili u dijelu Pariza zvanom Monmartr, uživajući u šetnji ulicama koje su carstvo umjetnika iz cijelog svijeta.
Nakon posjete jednom istorijskom restoranu iz 1890. godine “Aux Billards en bois” u kome su boravila imena poput Degaa, Sezana, Renoara, Monea, Zole, Van Goga, kako tu ne načiniti bar jedan snimak!

.
.

Naš Goran Brajković, izviđač te nekadašnji načelnik čete (kasnije i odreda) “Hasan Brkić”, stalno se raspitivao za mnoge svoje i naše poznanike iz OI BK. Šalje pozdrave svima i rekao nam je da mu se mogu javiti na njegovu e-mail adresu: goran.brajkovic@sfr.fr, kako bi ponovo uspostavili kontakte.
.
.
Na ovoj slici smo svi zajedno pred jednim od mnogih restorana Monmartra.

.
Kaže se da je sve što je kratko i slatko. Naredni dani dolazećeg ljeta će biti prilika da i vi (bilo gdje da se nalazite) u susretima sa dragim prijateljima obilježite to na našem blogu.
Srdačan pozdrav,
Minkica

Tuesday 12 May 2009

GALERIJA USPOMENA br. 3

.
Evo nas opet! Nastavljamo sa objavljivanjem starih fotografija koje smo dobili od naših stalnih saradnika i čitalaca. Neke fotografije smo već objavili ali većinu nismo. Za pojedine imamo komentare ko se nalazi na njima (doduše nepotpune), dok za neke nemamo dovoljno podataka. Upravo zato, pozivamo sve one koji su na fotografijama ili pak prepoznaju svoje prijatelje da nam se jave putem komentara, a njih bismo ukomponovali u ovaj prilog.

Ovog puta objavljujemo primljene fotografije iz 1957. godine.
.
1. Romanija 1957. godine
.
.
Za ovu veoma interesantnu fotografiju nastalu tokom II smotre Saveza izviđača Jugoslavije na Palama, na jednom izletu učesnika na Romaniju, Vladimir Osipov je napisao: "Drugi red, prvi s lijeva Fuad Šišić-Šiške, prvi s desna Slavko Butina, drugi s desna možda Bećir Gribajčević-Bećko, ispod Šišketa, u pantalonama Branka Danon, a do nje u bijeloj bluzi najvjerovatnije Ubavka Cikota."
.
2. Pečat štaba II smotre i amblem smotre.
. .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
3. Vod "Vidra"
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Na slici je Boriša Starović sa svojim vodom.
.
4. Izvidači OI "Mladi Radnik" na Čengić Vili
.
.
Očekujemo da nam imena izviđača koje prepozna pošalje Emir Omanović.
.
Mi nastavljamo dalje, a vas molimo da nam proslijedite, ako imate, koju sliku iz ove ili neke od narednih godina, naravno sa naznakom ko se nalazi na fotografiji, kada i gdje je snimljena, ako znate.
.

Friday 8 May 2009

IZ ISTORIJE IZVIĐAČKE ORGANIZACIJE


Dosta davno u ovoj rubrici objavljivali smo mnogo podataka o nastanku skautske i izviđačke organizacije. Prisjetite se priloga dobivenih od porodice Jovanović iz Sarajeva, te priloga koje nam je dostavio Goran Rubil iz Doboja. Objavili smo niz fotografija, članaka sa pisanim tekstovima iz tog vremena.

Ovog puta, zahvaljujući entuzijazmu Momčila Spasojevića iz Čelinca, zaljubljenika u izviđačku organizaciju, objavljujemo još neke do sada neviđene dokumente o skautskoj organizaciji u Bosni i Hercegovini.

  1. slika Sarajevskog izvidnika iz 1924.

Vidimo naslovnu stranu ovog skautskog lista, koja je interesantna i po tome što je pisana naizmjenično latinicom i ćirilicom.



Ovo je prvi skautski mjesečnik koji je izlazio u Banjoj Luci 1924. godine.


Isječak iz novina o skautskim novinama



„Mi mladi”, izviđački list veoma omiljen planinkama i izviđačima, širom Jugoslavije, koji je štampan u Zagrebu.




Zahvaljujemo se Čiletu za poslate priloge u nadi da ćemo na ovim stranicama ugledati i druge podatke o ljudima koji su utkali svoje živote u našu organizaciju.


A imamo već obećanja.


Monday 4 May 2009

4. MAJ 1980 – 4. MAJ 2009.

.
.
.
„Hrabri smo drugovi, izviđači Titovi...“ s ponosom smo pjevali generacijama. Mnogi od nas i danas 4. maj 1980. smatramo jednim od najtužnijih dana naše mladosti. I godinama poslije Titove smrti 4-tog maja u 15.05 nehotice bacimo pogled na sat… nema više sirena, nema zaustavljanja saobraćaja ali mnogima od nas srce preskoči jedan otkucaj…



Ima li neko ko nije posjetio posljednje Titovo prebivalište, Kuću cvijeća? Pronašli smo nekoliko fotosa i isječak iz novina koji svjedoče o posjeti „Čičinih“ izviđača. Na slikama su (nije tačan redoslijed): Avdo, nastavnik tjelesnog iz osnovne škole „Slaviša Vajner Čiča“, Neven Jovanović, Olja Đurašković, Neven Čiča, Dragana Polovina, Suad Osmanović, Veljko, Nađa i Bobo, Džana i Suad Hiroš, Adnan zvani Ljubičica… nadamo se da će se javiti svi oni koji prepoznaju još nekoga.
.
.

Sunday 3 May 2009

GDE SMO BILE ZA 1. MAJ 09.

.
Praznik rada, Olja Đurašković i ja, provele smo radno i svečano, kako i dolikuje, na Smotri izviđača Beograda, koja je održana na Adi Ciganliji.
JEDNOM IZVIĐAČ – UVEK IZVIĐAČ
Kao i u naše vreme, smotra je važan događaj. Učestvovalo je oko 450 izviđača iz trinaest odreda.
.
.
Otvaranje smotre: načelnici odreda i predstavnici gostiju podnose raport načelniku smotre
.
Bilo je i dosta gostiju, što sam pokušala da zabeležim. Osim odreda koji nisu iz Beograda (Niš, Novi Sad, Velika Plana), bili su i:
Iz BiH, izviđači odreda „Semberija“ iz Bijeljine.
Iz Crne Gore su došli izviđači iz Herceg Novog, OI „Orjen“.
.

.
Iz Hrvatske je bilo više delegacija: OI „Sava“, OI „Veternica“, OI „Eucalyptus“, svi iz Zagreba. U njihovoj delegaciji je bila i Izviđačka družba iz Zagreba. Tražila sam definiciju ovog naziva „družba“ i moram o tome posebno nešto napisati. U okviru OI, kao posebna jedinica, postoji „družba“, čiji su članovi stariji izviđači, svi prosvetni radnici. Njihov zadatak i glavna aktivnost je obrazovanje novog izviđačkog kadra, raznih profila, ne samo za njihov odred nego i za druge izviđače. Ovo nije postojalo u naše vreme i odlična je ideja.
Iz Makedonije su došli gosti iz OI „Skaut“ iz Kumanova.
Iz Slovenije gost smotre je bila predstavnik Roda „Jezerski zmaj“ iz Velenja.
.
.
Gosti iz Hrvatske, Makedonije i Slovenije
.
.
Gosti iz Makedonije su želeli i ovu sliku
.
Sa Kosova i Metohije gosti su došli iz Zvečana i starešina OI „Golema Oča“ iz Velike Hoče.
.
.
Gosti smotre su bili i delegacija skauta iz Francuske.
.
U tri dana smotre održana su takmičenja iz raznih izviđačkih disciplina, a poletarci su pokazali svoju srčanost kroz igre. U danu za takmičenja odmarala sam se kod kuće. Razlog je bio veliki. Učestvovala su moja tri unuka, koji su članovi OI „Boško Buha“, i nisam htela da ih svojim prisustvom ometam.
Ali Olga Đurašković je bila tamo i uživala u društvu mladih i starih izviđača i divnom gostoprimstvu.
Danas, poslednjeg dana smotre, obe smo došle da se pozdravimo sa izviđačima do iduće smotre, da napravimo još neku sliku, da prisustvujemo proglašenju pobednika i svečanom zatvaranju.
.
.
.
Slike sa zastavom OI „Ratko Vujović-Čoče“. Oni i danas nose to ime, a mi, stariji izviđači, imali smo priliku da se sretnemo s njim u Sarajevu.
.
Došao je i momenat koji nas je uvek rastuživao, kad se neka akcija završi. Kapija na ulazu u logor, šatori, a, za samo nekoliko minuta, pakujemo se i odlazimo.
.
.
.
.
I, zatvaranje smotre, raport kao i na otvaranju, proglašenje pobednika i izviđački pozdrav do sledeće akcije.
.
.
Ja sam ponosna baka: u plasmanu trinaest odreda, OI „Boško Buha“, čiji su članovi moji unuci, osvojio je PRVO MESTO u generalnom plasmanu.
.
Zlatica Banović (Ninić)
.