Čitam puno na blogu o tome kako su mnogi postali izviđači pa prosto poželjeh da i ja dopišem nekoliko redaka.........
Naime, ja se ne sjećam kad sam postao izviđač jer imam osjećaj da sam rođen kao izviđač, jer sve što znam – znam od izviđača, sve što mi je bilo lijepo i još uvijek je, to je u izviđačima i od izviđača. Ma, ustvari, ja i ne znam ništa drugo nego biti izviđač.......... Da li je to dobro ili ne, ne znam ali znam da je to tako........ Ipak, ja sam jako bogat jer imam za drugove izviđače i planinke širom ove planete. Kad sam napustio svoju domovinu i došao u Kanadu, sve što sam znao i naučio, u najljepšoj organizaciji na svijetu, ja sam samo primijenio ovdje... Ja sam sebe ubijedio da sam mlad (a nisam), da sam bogat (a nisam), da sam lijep (a nisam) i da ću uspjeti i uspio. Uspio, znači oplemenio sve što ste me i što su me stariji i mlađi drugari učili....... Mene su mnogi pitali i pitaju kako sam to "glupan" sebe uspio ubijediti-zavarati i veoma lako prebroditi sve što sobom nosi gruda koja nije tvoja........ Ne znam kad sam postao izviđač, kao što ne znam kad ću prestati biti a znam kad sam prestao plaćati članarinu… Ja ne znam što je ta članarina bila tako neprihvatljiva, a znam da dugo nismo imali onih markica pa se samo stavljao potpis blagajnika i ponekad pečat... Držim da je to moglo biti bolje a i nije kasno....... Rado bih platio članarinu odredu u kojem sam odrastao ukoliko još uvijek nosi ime narodnog heroja ''MUSTAFA DOVADŽIJA". Meni malo čudno zvuči to da pišem kad sam postao izviđač jer to mi nešto govori kao da sam prestao biti pa se sad kao 'LOVORIKAŠ' prisjećam i zato kažem:'' NE ZNAM KAD SAM I NEĆU NIKAD PRESTATI BITI IZVIĐAČ!!!!''
Sve vas voli vaš Slobo Borovčanin
Otava – Kanada
Naime, ja se ne sjećam kad sam postao izviđač jer imam osjećaj da sam rođen kao izviđač, jer sve što znam – znam od izviđača, sve što mi je bilo lijepo i još uvijek je, to je u izviđačima i od izviđača. Ma, ustvari, ja i ne znam ništa drugo nego biti izviđač.......... Da li je to dobro ili ne, ne znam ali znam da je to tako........ Ipak, ja sam jako bogat jer imam za drugove izviđače i planinke širom ove planete. Kad sam napustio svoju domovinu i došao u Kanadu, sve što sam znao i naučio, u najljepšoj organizaciji na svijetu, ja sam samo primijenio ovdje... Ja sam sebe ubijedio da sam mlad (a nisam), da sam bogat (a nisam), da sam lijep (a nisam) i da ću uspjeti i uspio. Uspio, znači oplemenio sve što ste me i što su me stariji i mlađi drugari učili....... Mene su mnogi pitali i pitaju kako sam to "glupan" sebe uspio ubijediti-zavarati i veoma lako prebroditi sve što sobom nosi gruda koja nije tvoja........ Ne znam kad sam postao izviđač, kao što ne znam kad ću prestati biti a znam kad sam prestao plaćati članarinu… Ja ne znam što je ta članarina bila tako neprihvatljiva, a znam da dugo nismo imali onih markica pa se samo stavljao potpis blagajnika i ponekad pečat... Držim da je to moglo biti bolje a i nije kasno....... Rado bih platio članarinu odredu u kojem sam odrastao ukoliko još uvijek nosi ime narodnog heroja ''MUSTAFA DOVADŽIJA". Meni malo čudno zvuči to da pišem kad sam postao izviđač jer to mi nešto govori kao da sam prestao biti pa se sad kao 'LOVORIKAŠ' prisjećam i zato kažem:'' NE ZNAM KAD SAM I NEĆU NIKAD PRESTATI BITI IZVIĐAČ!!!!''
Sve vas voli vaš Slobo Borovčanin
Otava – Kanada
Na fotografiji su Boban Jakovljević i Slobodan Borovčanin (kada je dobio fotoaparat "Smjena" (auuuuuuuuuu, kada je to bilo! – opaska ViM)
1 comment:
Tuzan dodatak ovom prilogu. Boban Jakovljevic nas je,nazalost, napustio 9.septembra 2005. Slobodane, posetili smo ga zajedno, i veoma nam se obradovao, iako je vec bio veoma bolestan, secas se. Iako je jedva govorio, nije hteo nikoga da prima u posetu, skupio je malo snage da se podseimo starih vemena i izvidjaca.
Zlatica
Post a Comment