Saturday, 27 February 2010

I ON JE BIO IZVIĐAČ


Javio nam se naš izviđački prijatelj Midhat Buljubašić-Šilja i po svom povremenom običaju šalje štogod interesantno za naš blog. Ovog puta nam je poslao priloge iz sarajevskog magazina "Global" gdje je objavljen prilog Abdulaha Sidrana kako je bio izviđač u Odredu "Slaviša Vajner Čiča" i svom prvom logorovanju u Han Pijesku, kao i učešću na II smotri SIJ na Palama 1957. godine.




O ovom logorovanju na našem blogu je 22. 9. 2007. godine pisala i Olja Đurašković. Znamo da su na istom logorovanju bili i Fuad Šišić-Šiške (načelnik logora), Zlatan Lučić, Nedžad Dizdarević i drugi, pa nas interesuje da li se sjećaju Sidrana, za koga naš Šilja reče: "Vidi, i on se očešao o izviđače". A Sidranu, ako i pogleda ovaj prilog, za sjećanje su i crno-bijela fotografija, kao i slika u boji, rad Olje Đurašković.

Saturday, 20 February 2010

HAJDE DA ZAPJEVAMO !

.
Nismo odavno pevali. Nedavno sam dobila CD sa 28 pesama koje su izvođene na Festivalu izviđačkih pesama u Nišu, FIP-u.
.
Od 1973. god. u organizaciji Saveza izviđača grada Niša, održano je 15 festivala izviđačkih pesama. 2000. god., i pored velikog napora, festival nije održan zbog nedostatka sredstava. Tako je jedna velika, već i međunarodna manifestacija, prekinuta.
.
Ovu pesmu je snimila tada poznata grupa ''Lutajuća srca'' iz Niša, kao svoj doprinos FIP-u.
Za neke nove izviđače, ovo je već starija pesma, a mi stari izviđači treba tek da je naučimo.
.
Korisno je napomenuti da se već 8 godina u Osijeku održava Festival izviđačkih pjesama FIPO u organizaciji Izviđačkog kluba ''Javor''.
.
Stari i mladi izviđači, sakupimo pesme sa ova dva festivala, pa naučimo nove ili se podsetimo starih izviđačkih pesama.
.

KRAJ VATRE
(Oči planinke)

Od zvezda sjajnije

Od tajne tajnije
Oči su planinke vite (ili ubaciti ime)
U srcu duboko skrite.

Niko ne zna za strepnju
Niko ne zna da volim.
Gledaj me kraj vatre
Ja nečujno molim.

REF.:

Volim te oči plave
Kraj vatre u ovoj noći
Dok tiho šapuću trave
Ona (ili on) će kraj mene proći.

.
.

video

.Ovako se najlakše uči nova pesma.
PEVAJMO KARAOKE!
.

Tuesday, 16 February 2010

SJEĆANJE JEDNOG IZVIĐAČA-VETERANA NA C O T 1968.

.
CENTRALNO ORIJENTACIONO TAKMIČENJE NA SUTJESCI
.
.
.Bilo je to davno, ali se ipak sjećam nekih detalja. Iako su ta sjećanja izblijedjela, neki doživljaji sa COT-a su nezaboravni. COT-u na Sutjesci 1968. (mojem drugom Centralnom nakon tri republička) prethodila je vrlo intenzivna izviđačka aktivnost kao i ranijih godina u Odredu izviđača „Moša Pijade“ iz Osijeka, konkretno u 6. četi, čiji sam tada bio član. Rezultat toga bio je I i II mjesto naših muških ekipa te visok plasman jedne ženske ekipe na Republičkom orijentacionom takmičenju (ROT-u) u Bujama. Za COT na Sutjesci oformili smo jednu zajedničku mušku ekipu koja je predstavljala SIH.
.
.Ekipu su sačinjavali:
1. Božo Senčar – vođa ekipe,
2. Zdenko Horvat,
3. Darko Brkić,
4. Radulović ( Ćipe ),
5. Dinko Buljan i
6. Vlado Suško, moja malenkost, tada 20-godišnjak u najvećem izviđačkom zanosu sa 13-godišnjim izviđačkim stažom, sa završena dva republička tečaja (za predvodnike poletaraca i vođe četa izviđača), ispunjenih mnogim logorima, akcijama i natjecanjima,
sa dodijeljenim nazivom Izviđač-partizan, a slijedeće 1969. proglašen instruktorom III stupnja.
.
.
.
.
Putovali smo vlakom do Sarajeva, a dalje do Tjentišta autobusom. U Sarajevu smo imali vremena svratiti na Baščaršiju na ćevape i ostale čuvene specijalitete. Usput smo od „raje“ doznali bombastičnu vijest da su Kemu (Kemala Montena) srušili na maturi. Po dolasku na Tjentište, tek smo tada shvatili da se COT održava u sklopu zajedničkog logora većeg broja izviđačkih jedinica iz cijele Jugoslavije – nešto kao Logora Bratstva-jedinstva i proslave 25-godišnjice bitke na Sutjesci. Da se sprema nešto veliko, zaključili smo između ostalog i po tome što su na prostoru na kojem su bile smještene ekipe za COT bili podignuti i veliki vojni šatori kao i 4 helikoptera. Sjećam se također da je u blizini naših šatora visio i sušio se velik broj janjećih koža, od janjaca čiji se „miris“ nadaleko osjećao.
.
.
Samo natjecanje je proteklo standardno.
.
Hodanje i trčanje između kontrolnih stanica uz rješavanje usputnih zadataka, sve pod punom opremom na leđima. Dojmila me se drugi dan natjecanja jedna od posljednjih kontrolnih stanica kod groba – mjesta pogibije Save Kovačevića, kojeg sam cijenio kao ratnog junaka. Ono čega se najviše sjećam, bio je boravak na posljednjoj kontrolnoj stanici prvog dana na Volujaku. Na velikom proplanku bili smo okruženi katunima i kravama na ispaši. Mrtvi umorni prvo smo svratili u prvi katun (stočarska koliba), a tamo ljubazni domaćin kuha svježe mlijeko na ognjištu. Čudili smo se koliko smo mogli popiti toplog mlijeka. Pošto inače volim mlijeko, ja sam si još napunio čuturu za kasnije. Tek tada smo prionuli rješavanju zadataka i podizanju i uređenju bivaka. Na prikladnom mjestu izgradili smo kolibu u kojoj smo ugodno spavali na mirisnom sijenu. Ujutro kad smo se probudili, nemalo smo se iznenadili kad smo shvatili da spavamo pod vedrim nebom. Naime, krave su ustale prije nas i pojele nam krov – sijeno sa kolibe. Na orijentacionim natjecanjima ekipe inače ne drže stražu na bivacima. Ovaj put su krave obilno iskoristile naš „propust“. Sreća da je ocjenjivanje bivaka obavljeno prije kraja prvog dana. Natjecanje je završilo na cilju koji je bio na prostoru blizu starta, gdje je bila glavna proslava. Žao mi je što se uopće ne sjećam postignutog plasmana. Znam da nismo bili prvi (jer bih to sigurno zapamtio), a ni posljednji. Mislim da smo bili četvrti. To uostalom nije ni bio najvažniji cilj, nego upoznavanje i druženje sa izviđačima iz cijele Jugoslavije. Ni dan-danas ne znam je li točna informacija koja je do nas došla na cilju, da se jedan neoprezni izviđač (inače dobar plivač) utopio u hladnoj Sutjesci skočivši nakon ručka punog želuca. .
Na kraju mogu samo reći da sam se rado prisjetio tih dana i događaja iz mladosti, o čemu svjedoče i ove fotografije.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.Uz izviđački pozdrav svim bivšim i sadašnjim izviđačima
.
Vladimir Suško, iz Osijeka
.

Friday, 12 February 2010

GALERIJA SJEĆANJA – 1967. GODINA

.
Od pristiglih fotografija iz 1967. godine, kao i objavljenih na našem blogu, ističu se fotografije koje odražavaju aktivnosti odreda izviđača u tom periodu. Objavljujemo ih kako su se odvijale aktivnosti:
.
Zabrđe – logorovanje izviđača odreda "Slaviša Vajner-Čiča"
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

Dizanje zastave
.
.
Snježana Tvrz vježba signalizaciju
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Pored planinarskog doma u gornjem redu su: Zlatan Lučić, Miroslav Topić i Slobodan Ćosović-Ljupan iz voda ''Ljubičica'', zvani ''Sveti Uhljup Marindvorski'', a u donjem redu su: Slađana Mujkić, Ljilja Pitić i Gorana Jovanović.
.
O logorovanju na Zabrđu u našem blogu pisali su: Gorana Jovanović u svojoj rubrici “Asocijacije”, te Snježana Tvrz.
.
2. Logorovanje u Drašnicama OI SVČ
.
. Vjeko Slivar, (?), Zlatan Lučić
.
. Vjeko drži kamen (kao mikrofon), Zlatan čita rezultate i Meho iz Slavonskog Broda
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Željko Ferinović i Zlatan Lučić
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

Mile, Feri i Zlatan: popilo se malo vina!
.
.
Detalj iz logora: stoje Gorana Jovanović ''SVČ'', Blaža iz Slavonskog Broda, Ljilja Pitić ''SVČ'', u sredini čuči Kec iz Slavonskog Broda.
.
Prilog o tom zajedničkom logorovanju sa OI “Ivan Senjug” iz Slavonskog Broda napisao je Zlatan Lučić.
.
3. Ostale fotografije su snimljene:
.
a) na priredbi OI SVČ pripremljenoj za vojnike u jednoj sarajevskoj kasarni za jedan državni praznik
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Zlatan Lučić pjeva
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

Miroslav Topić i Zlatan Lučić (duo gitara)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

I Ćamil Karamehmedović-Keki izvodi svoju melodiju.
.
I o ovome možete pročitati na blogu prilog u kojem su pisali Miroslav Topić i Gorana Jovanović.
.
b) Izleti OI SVČ, očekujemo da će nam se javiti učesnici i pojasniti ko je ko.
.
.
.Slavni Čičin vod ''Ljubičica''
.
.
.Zlatan, teta Zvjezdana, Branka Bodnaruk, Huso Mandić, Ranka Šipka i ?, stoje Biljana Radanović-Bića i Gogo Marjanović.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
"Čičina" četa iz II gimnazije, sa Jasnom Gajić (starješina čete), čika Gojko, teta Zvjezdana, a čuči Milka, direktorica "Čičine" škole.
.

.
Možda bi nam Branko Rip, Nedžad Dizdarević, Bećir Gribajčević, Krsto Laganin ili Senad Glinac sa Ilidže (ako ga ko vidi neka nam se javi) mogli napisati više o ovoj klasi Škole za načelnike četa, kao i o ostalim slikama…
.
.
.''Čičin'' klub brđana ''Bratstvo'' u ganjc-novim uniformama sa Vehbijom, u Domu izviđača.
.

Monday, 8 February 2010

O. I. "6. april" – zimovanje


Svoje prvo zimovanje odred "6. april" proveo je u objektu "Husremovac" na prevoju imeđu Bjelašnice i Treskavice, blizu sela Dejčići i Ledići. Učestvovalo je 26 planinki i izviđača od 10 do 18 godina starosti. Starješina zimovanja Bećir Gribajčević-Bećko sa saradnicima, Esmom Šačić i Miroslavom Topićem-Coberom, ukupno sabrano cca 200 godina. Uprkos očiglednom ogromnom starosnom dijapazonu, sve je funkcionisalo na opšte zadovoljstvo. Tokom zimovanja su nas u više navrata posjetili svi članovi starješinstva, Mustafa Čelebić-Čelo (upoznao učesnike zimovanja sa osnovama topografije), Alija Preljević-Karanfil, Midhat Buljubašić-Šilja i Vahdet Hadžić. Svojom posjetom nas je počastvovao i sekretar Federalnog saveza izviđača Mirsad Hajdar-Mošo, te veći broj roditelja.
Program se provodio prema pripremljenom programu, a po dnevnoj zapovijesti, koja je podijeljena izviđačima prije polaska. Ustajanje, fiskultura,

koja je prilično iznenadila sve, ali su do posljednjeg dana svi učestvovali i na vrijeme.

Dalje se sve odvijalo po već ustaljenom redu, do zabavne večeri i povečerja.
U nedostatku snijega svaki dan je prije podne organizovan obilazak neke od mnogih interesantnih destinacija, u okolini doma. Bile su to šetnje i do 10-tak kilometara
udaljenosti.

Jedna od takvih šetnji uz rječicu Bistru

Po povratku u domu ih čeka ručak i onda zezanje kao da nisu prešli solidnu turu.

Sada dolaze na red izviđačke vještine i ostala znanja da naučimo nešto konkretno. Recimo: malo prve pomoći i vezivanje čvorova. Kada budemo spremni organizovat ćemo takmičenja.


I onda ponovo neke zanimacije, malo čvorova do večernjeg zabavnog programa.

Sutradan je planiran obilazak nekropole stećaka i biće to još jedna šetnja, a za poletarce, bome, marš.

I najzad zasluženi odmor na samoj nekropoli


Na jednoj od prethodnih slika vidi se vodopad na kome je 1952. g. radila mala centrala i obezbjeđivala električnu energiju za pogon prerade mlijeka. U pozadini je selo Ledići, takođe jedna od destinacija koje su posjećene. Posjeta mjesnoj prodavnici u Dejčićima bila je nešto neviđeno, jer prodavačica ne pamti toliki promet u jednom danu. Bili smo lijepo primljeni i na farmi kuna, a jedan dan je protekao u pripremi logorske vatre, kraj koje su najuporniji dočekali povečerje.

I tako, uz svakodnevne aktivnosti, došli smo i do oproštajne večeri, koju smo rezervisali za maskenbal. Svi do jednog su učestvovali i stvarno se lijepo zabavili. Bilo je izuzetnih maski, a evo dvije u paru radi ilustracije.


Sutradan poslije doručka stigli su busovi i oko 12 h smo se rastali ispred Zemaljskog muzeja.

Do sljedeće akcije, izviđački pozdrav: ZDRAVO, ZDRAVO, ZDRAVO !!!

Načelnica zimovanja, Amina Husić