Monday 23 September 2013

"IDE ČAMAC, U NJEMU BOSANAC" - Hidžad Džudža a proslijedio Goran Rubil


Gorn Rubil je naš stalni saradnik za koga kažu da je cijenio i poštovao svoje prijateljice planinke. Na ovom snimku koji su nam poslali njegovi prijatelji je nedvojbeno da Goran sada malo više voli "pionirke". Šalu na stranu, Goran je pronašao jedan tekst koji je napisao Hidžad Džudža iz Mostara sječajući se boravka sa mostarskim i konjičkim izviđačma na Boračkom jezeru. Tekst je objavljen u listu "Behar" u  Mostaru krajem 1997. i početkom 1998. godine. Kako nam je napisao Goran, " ja ne poznajem likove koj se spominju u tekstu ali bi itekako bilo simpatično da nam se jave svi oni koji su znali Hilmu i Lagu"

"Pismo iz Londona

 Ako ti bezizlaz postane jedino što imaš, to jos uvijek nije razlog da budes nesretan. Dovoljno je samo sjetiti se da ti imaš nešto za razliku od nekih drugih koji nemaju ni to... Ali i tu treba biti oprezan. Ako je tačna ona da je najveće prokletstvo "Dabogda imao pa nemao", onda ti se može desiti da gubljenjem bezizlaza postaneš nesretniji od onoga ko, kao ti, nije ni bio u bezizlaznoj situaciji...
 Nekad je stvarno bolje kad nemaš baš ništa!

Naselje izviđačkih šatora na Boračkom jezeru

Sjećam se da sam kao dječak jako volio logorske vatre kada sam išao sa izviđačima na logorovanje na Boračko jezero.
Boračko jezero




















Vatre su se palile za posebne svećane večeri. U toku dana donijeli bi i složili na sredini kruga dosta zdravih bukovih cjepanica i pripremili prigodan zabavni program. Poslije večere zapalili bi veliku vatru, posjedali unaokolo i počeli program zajedničkim pjesmama. Kako se vatra razgorjevala tako je raslo i naše raspoloženje, doživljavajući vrhunac u šaljivom dijelu programa koji je uvijek bio originalan i najčešće "skidao" nas same, naše odnose i ponašanje. Hilma i Laga najčešće su bili glavni izvođači, a Boračko jezero prolamalo se od našeg smijeha i aplauza...
Ta zajednička logorovanja mostarskih i konjičkih izviđača na Boračkom jezeru krasne su uspomene. Ostao mi je u sjećanju veliki broj imena i manji broj prezimena ondašnje raje, a što se tiće vjera i nacionalnosti, to niti sam znao, niti me interesovalo, jer je tada to bilo, ili se meni činilo da je bilo, najmanje važno. Ono što sam dobro znao i razumijevao, bilo je da smo svi bili Hercegovci i rado se i s ponosom tako zvali a da je nama, članovima mostarskog odreda "Ivo Lola Ribar", najdraža i najmilija pjesma bila "Mi smo raja iz Mostara". Tu su pjesmu svi znali i najčešće je pjevali. Sječajući se svega toga padoše mi nedavno napamet neke od Hilminih šala sa logorskih vatri za koje mi se učini da nakon toliko proteklog vremena i događaja imaju puno veze sa našim današnjim vremenima i prilikama...
Priča Hilma kako ide, neki dan, neki čovjek ulicom saget gotovo do crne zemlje i gleda ga odozdo izvračenih i izbečenih očiju. Hilma se zaustavi pa ga pita sta mu je, da nije bolestan, a onaj odozdo, prevrčući očima govori da nije. Pita ga da, onda, nije, nedobog, lud ili mahnit, a ovaj opet onako presavijen iskolačenih očiju odozdo mumla da nije ni to. Pita ga Hilma dalje: treba li mu šta pomoći, a ovaj odgovara crvenomodrog, natečenog lica i istih takvih izbuljenih očiju da ne treba... "Kad se ja malo niže sagnuh", kaže Hilma, "kad on, kako se oblačio, provuko ono dugme dole iz šlica od pantalona kroz rupicu gore na košulji pod vratom, i još nije skopčo šta je uradio"...
Za tom istom logorskom vatrom krenu Hilma malo kasnije da nam recituje neku "poeziju" i poće teatralno "Ide čamac, u njemu Bosanac!!... pa ne znajući kako dalje da nastavi brzo dovrši "Bože mili kud ce ovaj čovjek"..."

Ako se neko od vas koji čitate ovaj tekst sjeti ili poznaje likove spomenute na ovom prilogu, javite nam se na slijedeće e mail adrese:
cobertopic@gmail.com  ili
veskoveskovic@ymail.com

Thursday 19 September 2013

BUCO PONOVO U SARAJEVU


Nakon mnogo problema sa zdravljem ipak sam se odlučio za odlazak u Sarajevo, prvenstveno da provedem vrijeme sa svojom majkom. Ipak, našlo se malo vremena da se sretnem sa svojim dragim prijateljima iz dana moje bezbrižne mladosti. Prvi susret je bio sa Parla Brankom  i Topić Miroslavom - Coberom u restoranu-slastičarni ispred BBI /na mjestu nekadašnje Robne kuče "Sarajka"/.
Tri "mladića" ispod Trebevića.
Sječaš li se kad smo bili mali izviđači?
 Kako to biva među starim prijateljima koji se nisu dugo vidjeli krenuli smo pričom i sječanjem o nama, 
Tri vrijedna izviđača na jednoj od izviđačkih škola:Dragan Petrović-Buco, Branko Parla i Jozo Čarapina
o našim porodicama, o djeci, o životu u nekim drugim uslovima, zdravlju i polako, skoro neizbježno počeli smo razgovarati o zajedničkim prijateljima od kojih su nas mnogi zauvijek napustili. Bilo je to divno i u nekim trenutcima živo prisjećanje na ljude i vrijeme iz dalekih sedamdesetih.Vrijeme je brzo odmicalo i blic pitanjima se je htio dobiti odgovor o mnogima čiji su likovi navirali u pamćenje. Razišli smo se uz obečanje da se vidimo i prilikom narednog dolaska.
A  naredni dan, divan susret sa Emirom Kršlak u slastičarni "Palma" i ponovo prisjećanje na divne sedamdesete. Prijateljstvo koje traje preko četrdeset godina.
U prelijepom ambijentu slastičarne "Palma", kod Muntaza Ljumića - Ace nekadašnjeg izviđača sječanja lete,lete...
 
Emira i njena sestra Edina sa divnim školovanim glasovima, svima koji su čuli kako pjevaju, ostale su za uvijek u divnom sjećanju. Razgovor je uglavnom i krenuo oko sestre Edine i njenog supruga Satka Fazlića, Brace, njegovog oca, sedamdesetih godina istaknutih članova OI "Boriša Kovačević". Prisjetili smo se i mnogih škola, logorovanja, smotri, takmičenja u orjentaciji što je uvijek na površinu iznosilo sjećanja na stare drugove, prijatelje i prijateljice. Emira, danas podpredsjednik Saveza izviđača Federacije Bosne i Hercegovine pokušala mi je objasniti veoma složenu situaciju u kojoj djeluje Savez i probleme sa kojima se svakodnevno susreću, ukazujući pri tome i na veoma značajne i pozitivne pomake koji su učinjeni u proteklom periodu. Vremena je bilo malo da bi se saznalo sve što me je interesovalo i kraj smo posvetili onima koji dolaze, djeci, sestricima, rođacima jer su i oni na neki način povezani sa savezom. Moram priznati da mi je bilo teško završiti ovaj susret koji se je nastavio prateći Emiru do auta. Pozelio sam da ga je bar ostavila na Ilidži.
Svim meni znanim i danas neznanim, šaljem tople izviđače pozdrave, vaš









Dragan Petrović- Buco

Tuesday 17 September 2013

IZVIĐAČI "VISOKO" - Dr Adnan Hodžić

 Republička škola za načelnike odreda  -XXIII klasa a koja je održana ovog ljeta u Trebinju, lagano već daje prve početne rezultate. Prvi sastanak sa budučim vođama i vodnicima održan je u Visokom 14.09.2013. godine.
Ovom sastanku prisustvovali su: Kemal Alijagić, Emin Hodžić, Ena Pinjo, Kanita Muzaferija i Emina Bašić, učesnici pomenute škole koju su sa uspjehom savladali. Njih petoro, uz pomoč starijih drugara su oni koji će oživjeti rad izviđačke organizacije u Visokom, slijedeći tradicije nekadačnjeg odreda izviđača "Janko Balorda".
Počelo je počelo!!!!!

NAJMODERNIJA VERZIJA IZVIĐAČKIH ČVOROVA - - Vesko Vesković

 
Vjerujem da ste prateći naš blog u više navrata primjetili priloge o izviđačkim čvorovima. U tim prilozima bili su predstavljeni svi čvorovi, način njihove višestruke primjene kao i  mnoga takmičenja na kojima su izviđači pokazivali vještinu i brzinu njihovih vezivanja a koja su bila predstavljena na mnogim fotografijama. I ova fotografija je ustvari bila
povod za ovaj prilog. Na njoj je prikazan  čvor, kojega je nepoznati skaut posadio drvo mimoze i tokom godina oblikovao ga kao ambulantni čvor.

Jedan od posljednjih priloga o čvorovima objavljen je u mjesecu oktobru 2012. godine.

 Međutim, vrijeme tehnološkog napretka učinilo je mnogo toga. Između ostalog, kompjuterski nadarene generacije izviđača da bi čvorove približili najmlađoj generaciji napravili su i ovakav prikaz.


Mora se priznati da je maštovito urađeno!

V.V.
 

Sunday 15 September 2013

IN MEMORIAM - Branko Ekert


13.09.2013. u Ljubljani prestalo je da kuca srce našeg druga
                                EKERT BRANKA
nekadašnjeg izviđača iz odreda „Pavle Goranin Ilija“ u Sarajevu. Svu
svoju mladost posvetio je u radu izviđačke organizacije i njegovog odreda.
Njegovoj porodici izražavamo iskreno saučešće.

SARAJEVSKI IZVIĐAČI – starije generacije
U znak sječanja na našeg druga objavljujemo fotografiju iz 1961. godine na kojoj Branko Ekert predvodi izviđače iz svog odreda u defileu prilikom odlaska na saveznu akciju „Bjele vode“ koja se održavala u Titovom Užicu.
  Blog SA IZVIĐAČI

Saturday 14 September 2013

SJEĆANJE NA MOJ PRVI BIVAK DAVNIH ŠEZDESETIH - Esad Ibišević

Sjećate se da je Esad Ibišević u svom zadnjem prilogu obećao da će se javiti sa svojim novim prilogom o svom prvom bivakovanju na Tjentištu.. Evo i priloga uz napomenu, da od 1992. godine nisu sa nama Dinarko Boras i Miroslav Stijačić-Šok koji su stradali od granatiranja Sarajeva u prvim danima, kao prve civilne žrtve.

Ovo Vam pišem u spomen na jedan broj dobrih drugara  kojih se  sjećam iz rane mladosti i sa kojima sam proveo puno lijepih trenutaka u našoj izviđačkoj-skautskoj organizaciji.

Hiljadu devesto šezdeset prva godina bila je proglašena za  III  Radnu Smotru izviđača Jugoslavije.  Tada sam bio član odreda „Miljenko Cvitković“ koji je djelovao i radio u istoimenoj osnovnoj školi u Nemanjinoj ulici u Sarajevu koju sam i ja pohađao.
Dinarko Boras, načelnik naše čete
Vod je vodio Faruk Đonlić, a četu koja se zvala „Sava Kovačević“ vodio je kao načelnik čete  Dinarko Boras.  Načelnik odreda tada je bio  Bećir Gribajčević – Bećko, a u odredu su bili brojni ali ja se sjećam još samo: Midhata Buljubašića Šilje,  braće  Stijačić, Mladena i Miroslava-Miše kojeg smo zvali Šok, zatim Ferida Korića,  Kavazovića  itd.


Ferid Korić- Eko, BečkoGribajčević i  Midhat Buljubašć-Šilja
Na sastanku čete početkom juna 1961. g. dogovorili smo se da idemo na Tjentište za dan Borca 4.jula. Za odlazak na bivak prijavio nas se 16.  Moja malenkost se sjeća da su  na bivak odlučili da idu: Dinarko, Ferid, Šok, Kavaz i ja kao najmlađi član čete, a ostalih  jedanest imena više se ne sjećam. Takođe, tom prilikom dogovorili smo se šta sve treba obavezno ponjeti od lične opreme, kao i koje i koliko namjernica  hrane za  boravak na bivaku od četiri dana. Uz dogovor da nosimo   tri  „Bosnasportova“ šatora bez dna koji su se tih godina mogli  samo i nabaviti, a njima je raspolagao i naš odred, ponjeli smo i dio osnovnog alata kako bi mogli da izgradimo mjesto za kuhinju i latrinu.  

U popodnevnim časovima 1.jula bio je planiran polazak za Foču „Čirom“ sa stare železničke stanice u Sarajevu. Uz ovjerenu Objavu za grupno putovanje, prevoz od Sarajeva do Foče u tada  i nije bio skup, a snosili smo ga pojedinačno. Nastavak putovanja prema Tjentištu koje je blizu tridesetak kilometara udaljeno od Foče planirali smo da prevalimo tokom noči. U ta vremana saobraćaj na putevima u R.BiH nije bio baš razvijen pa su i autobusi bili rijetkost. Tako da  se Tjentište i nije činilo tako daleko.
Uz svoju ličnu opremu i dogovorenu hranu na leđima svako od nas nosio je dio zajedničke opreme kojom ćemo se služiti ( čebad,šatorska krila itd.). Nije bilo nikome lagano, ali mladost sve savlada.
Iako smo svi imali svoje baterije za osvjetljenje one nam nisu mnogo pomagale da osvjetljavamo put kojim smo išli, jer smo željeli i da sačuvamo baterije za naredne dane i noći koje su bile pred nama. Kavaz čiji je otac  radio u transportnom preduzeću, ponio je bateriju tešku preko 1 kilograma sa velikim reflektorom. Bila je to akomulatorske baterija. A mi  mladi i znatiželjni zagledali smo i otvarali istu, jer smo se prvi put susreli sa takvom baterijom te smo htjeli  da vidimo šta to sve ima u njoj i ne sluteći da će  kada nam bude prestala potreba za njenim velikim osvjetljavanjem puta  iz nje polako i pomalo ciriti kiselina iz čelija koje su i stvarale energiju za osvjetljenje. Mjenjali smo se u nošenju Kavazove akomulatorke sve do dolaska na Predjel odakle se već pružao predivan pogled na dolinu u kojoj se smjestilo Tjentište. Znali smo da u toj dolini   krivuda bistra i hučna rijeka Sutjeska.

Pogled na dolinu Sutjeske

Hladna Rijeka Sutjeska
Pošto je već uveliko svanulo zastali smo da se odmorimo. Naslonivši se na jedan granični kamen od puta ispod glave sam stavio vreču sa kolčićima i odmaravši se gledao u prekrasnu dolinu opkoljenu još ljepšim planinama i visovima koji su postali poznati širom bivše države, pošto se tamo odvijala jedna  od napoznatijih bitaka II svjetskog rata – nama iz istorije poznata kao V ofanziva, čuvena bitka na Sutjesci ( ko nije neke pogleda film Sutjeska-Stipe Delića  iz 1973 godine) .  U samom filmu će vidjeti visove Zelengore, Maglića, Volujaka, Vučeva itd.

Detalj sa Zelengore
Vodopad Skakavac  koji se nalazi u stoljetnoj prašumi Peručici

Pogled sa Vučeva na Trnovačko jezero
Zapušteni grob narodnog heroja Save Kovačevića - ovih dana
Odmarajući se začusmo da nam se iz daljine približava neki motor ili auto. Bio je to t to vrijeme poznati terenac Fiat 512 B trotonac sa ceradom. Vozać se zaustavi i ponudi da nam bar prenese rance i opremu do Popovog mosta u dolinu.  Rado prihvatismo i načelnik odluči da ja kao najmlađi sa još jednim drugarom  pođem  na kamionu te da ostatak čete sačekamo kod mosta. Tako sam  prvi put došao u dolinu rijeke Sutjeske. Ubrzo je pristiglo i ostalo društvo. Odmah krenusmo putem prema pekari i sa lijeve strane ugledasmo  cijeli jadan mali grad  šatora. Bi nam drago što nećemo biti samu u toj dolini heroja. Bili su to izviđači iz Bele Crkve na godišnjem logorovanju  njihovog odreda koji je nosio isti naziv kao i naša četa -„Sava Kovačević“.
Stariji drugovi su prešli preko visećeg mosta na desnu stranu i pronašli mjesto gdje ćemo podići naše šatore, izgraditi veću kolibu od granja te sagraditi druge objekte koji su nam potrebni za boravak u prirodi. Podižući šatore ustanovismo da nema vreće sa kolčićima, pa smo morali iste praviti  od polomljenih grana koje smo pronašli u šumi. Na zemlju u šatorima i kolibi  nabacali smo dosta paprati kojom je obilovala šuma oko našeg malog proplanka na kojem smo se utaborili.Urerđujući naš prostor, kod nekih drugara  poćele su da se cijepaju dugačke  pantalone ili rukavi od košulja-uniformi, a bilo je i jedan broj pocjepanih ranaca.  Zato je bila odgovorna Kavazova akomulatorska baterija koju neko od nas nije dobro zatvorio kada ju je onako znatiželjno razgledao dok smo se odmarali na Prijedjelu. Uz te probleme koje smo nekako ubrzo savladali dolaskom noći, iako je bilo ljeto,  dobro je zahladnilo i zapuhala je velika oluja koja je uspjela da nam obori šatore, ali ne i kolibu.

Sutradan uz pomoć drugara iz Bele Crkve dobro smo učvrstili naše platnene kuće,  te se  tako   sprijateljili  sa najboljim izviđačima  Banata, da smo poslije  išli na njihove većernje zborove, sjedili uz logorsku vatru i pjevali skupa naše lijepe izviđačke pjesme.

Na ovom bivakovanju obišli smo sva značajna mjesta u Dolini heroja, a te godine će otpočeti i gradnja Omladinskog centra na Tjentištu, koji smo posluje, sedamdesetih i osamdesetih godina, redovno posjećivali organizujući smotre, izviđačke škole ili takmičenja u orjentaciji.
Ipak, ja ću se dok sam živ uvjek  rado sjećati svog prvog odlaska na bivak  na Tjentište Kavazove akumulatorke i kolčića.

Esad Ibišević,
Đumby
 Vaše komentare možete slati na slijedeći način: Dovoljno je da prilog koji želite komentirati, da na njegovom kraju sa desne strane kliknete mišem na rijeć Post a comment. Otvoriće vam se sljedeća stranica na kojoj će te ugledati kvadrat u kojem možete kometarisati prilog ( ne više od 300 rijeći ). Ispod kvadrata se nalaze dva manja pravougaonika i u prvom napišete vašu e mail adresu a u drugom vašu lozinka-pasword. Na kraju kada to uradite, kliknete na rubriku send i to je to.
Vaše priloge sa fotografijama možete poslati i na ove adrese:



Monday 9 September 2013

DELEGACIJA SAVEZA IZVIĐAČA U BiH U JAPANU


Evo jednog divnog priloga preuzetog od Saveza izviđača općine Zenica.
"Od 24. jula u Japanu je održana Operacija „Solidarnosti“ u okviru 16. NIPPON JAMBOREE-a i 30. ASIA-PACIFIC JAMBOREE-a. Manifestacija je održana u Japanu, na području prefektura Yamaguchi, Ehime i Fukuoka.
Na poziv organizatora, SAJ (Scout Associacion of Japan) na ovaj izuzetan događaj je otputovala i delegacija Saveza izviđača u BiH u sastavu:
- ASJA ŠARIĆ – Savez izviđača općine Zenica ;
- SONJA MALIĆ –  iz Odreda izviđača „dr Mladen Stojanović“- Prijedor,  i
- TAMARA BENDERAĆ – iz Odreda izviđača „Trebinje“- Trebinje.


Delegacija je od 01. do 09. 08.2013. zajedno sa 22.000 izviđača iz Azijsko-Pacifičkog regiona učestvovala  na 16. NIPPON JAMBOREE-u i 30. ASIA- PACIFIC JAMBOREE-u.
 Na istom prostoru će biti održan i 23. WORLD SCOUT JAMBOREE 2015. godine“, saopćeno je iz Saveza izviđača općine Zenica."
Jedno se mora priznati. Naša delegacija je možda jedna od najmalobrojnijih ALI SIGURNO I JEDNA OD NAJLJEPŠIH!
Ono što iskreno očekujemo je naša želja da nam se Asja, Sonja i Tamara jave sa svojim utiscima sa ove manifestacije. A ni fotografije neće biti na odmet!
Vaše komentare možete slati na slijedeći način: Dovoljno je da prilog koji želite komentirati, da na njegovom kraju sa desne strane kliknete mišem na rijeć Post a comment. Otvoriće vam se sljedeća stranica na kojoj će te ugledati kvadrat u kojem možete kometarisati prilog ( ne više od 300 rijeći ). Ispod kvadrata se nalaze dva manja pravougaonika i u prvom napišete vašu e mail adresu a u drugom vašu lozinka-pasword. Na kraju kada to uradite, kliknete na rubriku send i to je to.
Vaše priloge sa fotografijama možete poslati i na ove adrese:
 

 
 



Thursday 5 September 2013

VELIKI ODRED IZ MALOG GRADA - IZVIĐAČI MODRIČE - Dr. Adnan Hodžić



Evo još jednog priloga našeg već učestalog saradnika dr. Adnana Hodžića, u kojem se osvrnuo na djelatnost njegovog odreda izviđača "Avdić Šefko" iz Modriče. Napisao nam je, da iskreno vjeruje da će objavljene fotografije ponukati mnoge njegove prijatelje a koji su na njima, danas razasute po cijeloj planeti, da se i oni jave svojim komentarima i sjećanjima na divnu provedenu mladost.

Kao i mogi odredi izviđača koji su nastajali u malim mjestima i općinama u Bosni i Hercegovini 50 - tih i 60 - tih godina prošloga vijeka i odred izviđača “Avdić Šefko” je ponio ime lokalnog skojevca, partizana i borca. Učenik i student, koji je kao jedan od najistaknutijih omladinaca sa područja Trebave i Bosanske Posavine dao život za svoju domovinu u decembru 1943.god, podno planine Zvijezde nedaleko od Kamenice kod Zavidovića.

Odred Izviđača "Avdić Šefko" iz Modriče je osnovan 12.05.1961.godine u Modriči. Sa većim ili manjim uspesima u radu je bio aktivan sve do proljeća 1992.godine. Pamti učešće na republičkim i saveznim smotrama, regionalnim, republičkim i saveznim  izviđačkim višebojima, nosilac priznanja "Partizanski odred" više puta. Odlikovan "Srebrnim javorovim listom" SIJ-a. Nosilac brojnih općinskih priznanja i Zlatne plakete "8.septembar" općine Modriča. Jedan od najaktivnijih i najorganizovanijih izviđačkih odreda u nekadašnjoj regiji Doboj. Mnogima je bio poznat osamdesetih godina prošlog stoljeća sa najraspjevanijim planinkama u BiH! Ovaj prilog je u njihovu čast!


Slika 1. Članovi OI“Avdić Šefko“ Modriča na logorovanju u Trogiru augusta 1984.god.
Slika 2. Članovi Odreda izviđača „Avdić Šefko“ iz Modriče  u Domu izviđača na Mejtašu decembra 1983, god, s lijeva:Miro Aničić, Maid Nakić, Marko Dubravac, Edin Karabegović, Mirsad Alatović, Enes Isić i Nikola Savić.
Slika 3. Izviđači OI“ Avdić Šefko“ Modriča sa izviđačima OI „Ivo Lola Ribar“ Bosanski Šamac sa Hamdijom Pozdercom na smotri SIBiH-a 1985. Na Boračkom jezeru.
Slika 4. Patrola planinki OI „Avdić Šefko“ Modriča na RIPV Kozara 1984.god. s lijeva: Merima Grbić, Nataša Janković,Vesna Zečić, Jasna Sarvan i Mirsada Alatović.

Slika 5. RIPV Kozara 1984.godine patrola planinki sa tadašnjim članom Predsjedništva SIBiH-a iz Modriče Adnanom Hodžićem, s lijeva: Mirsada, Vesna, Adnan,Nataša i Merima.
Slika 6. Pred polazak na marš“Tragom partizana Sutjeske“ 1983.god. u Miljevini članovi OI“Avdić Šefko“ Modriča s lijeva Miro Aničić, Nikola Savić, Zerina Beširević, Vlado Bilić, Albin Tursić i Džemal – Ivo Mešanović
Slika 7. Članovi OI“Avdić Šefko“ Modriča na logorovanju u Trogiru 1984.god. s lijeva stoje: Marko Dubravac, Enes Dugić - Dugi, Maid Nakić, Nataša Janković, Dragan Šimunović, Merima Grbić, Adnan Hodžić, Nikola Savić, čuče: Jasna Sarvan, Edin karabegović, Begzada Herdić, Saša____,Vlado____, i Saša Arsebović.

Slika 8. Izviđači Modriče na maršu „Tragom partizana Sutjeske“ 1983.godine, na Zelengori - Ljubin Grob s lijeva stoje:izviđač iz Zenice, Džemal – Ivo Mešanović, Zerina Beširević, Snježana Mišić .(OI„Polet“ Zenica) čuče: Nikola Savić i Adnan Hodžić.


Slika 9. Izviđači Modriče i Zenice na polasku na svečano otvaranje VII smotre SIJ-a na Tjentištu 1983.godine.
Slika 10. Izviđači Modriče na Vracama decembra 1982.godine – Partizanski stroj, stoje s lijeva: Adnan Hodžić, Sead Hadžiahmetović, Mirsad Alatović, Merima Bjelošević, Dragan Šimunović, Amira Otanović, Redžo Mešanović, čuče Nikola Savić i Miro Aničić.
Slika 11. Učesnici regionalnog IPV u Modriči maja 1985.god. (regija Doboj).

Slika12. Patrola Modričkih izviđača za Centralno orjentaciono takmičenje SIBiH-a u Gračanici 1969.god. s lijeva stoje: Nedžad Alić, Hasan Pozderac, Mile Smiljanić, Salih Džindo, a čuče: Salih Halilović,Bahrudin Dajić i Fajko Pelesić.

Slika13. Izviđači Modriče u Kamenici kod Zavidovića, na memorijalu – mjestu pogibije Avdić Šefke po kome je odred nosio ime, 31.10.1982.god.
Vaše komentare možete slati na slijedeći način: Dovoljno je da prilog koji želite komentirati, da na njegovom kraju sa desne strane kliknete mišem na rijeć Post a comment. Otvoriće vam se sljedeća stranica na kojoj će te ugledati kvadrat u kojem možete kometarisati prilog ( ne više od 300 rijeći ). Ispod kvadrata se nalaze dva manja pravougaonika i u prvom napišete vašu e mail adresu a u drugom vašu lozinka-pasword. Na kraju kada to uradite, kliknete na rubriku send i to je to.

Vaše priloge sa fotografijama možete poslati i na ove adrese:
 
veskoveskovic@ymail.com
cobertopic@gmail.com