Friday 29 April 2011

GALERIJA SJEĆANJA – 1975. godina

Pretpostavljamo da ste zaboravili kada smo objavili zadnji prilog iz serijala "Galerija sjećanja". A objavili smo ga 15. februara ove godine. Ovog puta nastavljamo sa 1975. godinom. Fotografije su nam dostavili Dragan Popović-Pana i Taib Šantić.

Na ovoj fotografiji su konjički izviđači na defileu 3. marta 1975. godine.

Na sljedećim fotografijama Taiba Šantića su: 1. ekipa OI "Midhat Haćam" na oktobarskom takmičenju IPV; 2. logorovanje u Kleku; dok su ostale fotografije snimljene na Smotri SIJ-a na Petrovoj gori.
Pozivamo sve one koji prate ovaj blog da nam dostave svoje fotografije koje imaju a odnose se na naredne godine.

Monday 25 April 2011

"6. april" Sarajevo – Alija Preljević


Evo nekoliko reč
enica o Odredu izviđača "6. april" Sarajevo. Već duže vrijeme nismo ništa pisali o aktivnostima toga odreda. Kako je došlo proljeće, tako se i aktivnost odreda pomalo zahuktava. U planu je mnogo toga, od čega izdvajamo:

1. Omasovljenje Odreda i formiranje novih jedinica

2. Organizacija izborne skupštine Odreda

3. Učešće na proljetnim akcijama drugih odreda i saveza

4. Organizacija škole za vodnike i načelnike četa (najvjerovatnije Boračko jezero)

5. Organizacija logorovanja (samostalno ili u saradnji sa drugim odredima) itd.


9. aprila 2011. godine OI "6. april" je učestvovao na smotri i druženju izviđača iz Zenice. Tom prilikom 11 naših planinki i izviđača je bilo u Zenici skupa sa izviđačima iz Kantona Sarajevo.


U prilogu šaljem fotografije koje su snimljene neposredno prije polaska u Zenicu na peronu željezničke stanice u Sarajevu.



Pozdrav – Alija Preljević

Friday 22 April 2011

Evo još za jedan mali prilog – Nećko Dizdarević


Evo još jedan mali prilog za naš Blog. Prvu fotografiju predala mi je moja radna kolegica Amina Bavčić. Fotografija je snimljena krajem sedamdesetih godina na Boračkom jezeru. Djevojčice su pčelice iz odreda “Hasan Brkić”, formiranog pri preduzeću “Unioninvest” iz Sarajeva, a koji je nastao iz čete izviđača OI “Boriša Kovačević”. Amina Bavčić je druga zdesna, a prva zdesna je Sabina Osmanagić, kćerka Muzafera Osmanagića-Age.


Na sljedećoj fotografiji su polaznici VIII sreske izviđačke škole na Palama u julu 1965. godine.



Na posljednjoj fotografiji su polaznici škole za načelnike odreda Pale 1966. god.
Pozdrav sa najljepšim željama,

Nećko Dizdarević

Monday 18 April 2011

KO SE JOŠ SJEĆA? – Alija Preljević

Dom izviđača na Mejtašu i onaj na Palama bili su mjesto za okupljanje izviđača iz Bosne i Hercegovine, a Boga mi i šire. Tu su planirane, organizovane i sprovedene brojne izviđačke akcije i ostvarena mnoga prijateljstva koja, većinom, traju do današnjih dana. O tome svjedoči i naš Blog. Sjećam se kad je pravljen, kad je otvoren i kad smo uživali sve blagodati objekta. Sa bočne strane koja se vidi na slici, sa izviđačima OI "PGI" učestvovao sam u uređenju hortikulture i lično posadio nekoliko jela u strani ispod Doma.


Sjećam se i kad je svečano pušten u rad. Sa njim smo dobili prostor za razne aktivnosti, šah-salu, veliku salu za skupštine, priredbe i kino- projekcije, foaje sa garderobom itd. Akademski slikar Afan Ramić na jednom uskom zidu iznad garderobe naslikao je prekrasnu kompoziciju koja je bila, po mom sjećanju, dimenzija od najmanje 1 × 5 metara, ako ne i duža. Danas te kompozicije nema. Prekrečena od strane onih koji ne znaju za ljepotu. Kakva bi to danas vrijednost bila da je ostala? Kada nam je Dom oduzet, u prethodnom sistemu od strane tadašnjeg Saveza omladine bio je izdat na korištenje mnogima. Sala je jedno vrijeme bila izdata pod zakup i "Bijelom dugmetu". U velikoj sali snimljeni su veliki hitovi ovog sastava. Dom je, kao što se vidi na fotografiji, imao zvjezdarnicu i teleskop (tehničke karakteristike su mi nepoznate), koje je koristio poznati sarajevski astronom
G. Muminović.


Danas je Dom, iako vlasništvo 1/1 Saveza izviđača F BiH, najvećim dijelom u posjedu Osnovne škole "Silvije Strahimir Kranjčević". Savez koristi jedino dio u kojem je, po projektu, bila smještena kino-aparatura. Nadati se je da će Savez izviđača F BiH uskoro ući u posjed cjelokupnog objekta na zadovoljstvo organizacije koja je sljedbenik SI SR BiH.


Pozdrav,

Alija Preljević

Thursday 14 April 2011

O MOM / NAŠEM ODREDU – Taib Šantić


Mostar i izviđi zadnjih 60 godina su jedna nerazdvojiva priča. Malo ko od stanovnika nije bio vezan za organizaciju na bilo koji način… Sve je počelo osnivanjem prvog odredaIvo Lola-Ribar”, čije tradicije nastavlja današnji odredNeretva”. Taj odred je pokrivao cijelo područje grada sa četama raspoređenim po kvartovima, od kojih su kasnije nastajali novi, tako je od članstva četeHasan Zahirović-Laca”, 7. aprila 1963. nastao odred izviđa Mithad Haćamna Balinovcu – osnivač mu je bila mjesna zajednica Zahum, a dugogodišnji starješina bio je Jusuf-Jusa Dvizac.

Članovi odreda su estvovali na mnogim akcijama i manifestacijama širom BiH i Jugoslavije, te organizovali svoja logorovanja, zimovanja, kolonije poletaraca i elica, istovremeno provodeći svakodnevnu aktivnost kroz više četa ('70-tih godina bilo ih je sedam). Povodom godišnjice osnivanja,'69. pokrenuti su Aprilski susretiIPV, na kojem su se sastajali izviđi iz cijele Jugoslavije, nekoliko puta se dešavalo da su esnici dolazili iz više od pedeset odreda iz svih republika. Jedna od specifičnosti susreta bilo je zasađivanje sadnica uGaj Aprilskih susreta”. Tokom svih tih godina posađen je veliki broj raznovrsnih sadnica, koje su uništene u požarima tokom ovog posljednjeg rata…


Jedna od specifičnosti u radu odreda bio je klub starijih izviđa ”Laca”, koji se dosta bavio kulturnim radom. Svakog petka “Zbor u 7”, na kojem su gostovale poznate ličnosti iz kulturnog, sportskog i društvenog života, pred prepunom salom na Balinovcu. Organizovali su i likovne salone, večeri poezije, takmičenja recitatora… Dobar dio tih članova je završio u Mostarskom teatru mladih, koji i danas vodi jedan od osnivača i naš dugogodišnji izviđ Sead-Sejo Đulić.


Za svu tu veliku aktivnost proglašen je dosta puta “Partizanskim odedom” i nosilac je najvećih izviđkih odlikovanja, Srebrnog i Zlatnog javorovog lista, kao i veći broj pojedinaca kroz minulo vrijeme. Danas tradicije nastavlja odred izviđa “Radobolja”, čiji je starješina Zoran Kuluš-Krcko, naš stari član, potpomognut nekolicinom starih izviđa.


Nastavlja se tradicija susreta generacija, koja se svake godine organizuje dva puta, jednom za godišnjicu osnivanja, a drugi put za vrijeme odredskog logorovanja, gdje stari izviđi budu dvodnevni gosti…



Na ovoj slici br. 3 je moja uniforma iz '63. sa mnogim amblemima akcija koje sam pohodio, a sada stoji kao poklon u prostorijama OI "Radobolja", koji nastavlja tradiciju našeg odreda…



Taib Šantić

Saturday 9 April 2011

DNEVNIK IZVIĐAČKOG ŠKOLARCA – Miroslav Antevski – III deo

Ovo je dnevnik jednog školarca. Ne običnog. Bila je to izviđačka škola.

REPUBLIČKA ŠKOLA ZA NAČELNIKE ODREDA, PALE 1970. godine.

Prvi deo je objavljen 19. januara, drugi deo 18. februara 2011. godine

Ulazimo u treću, poslednju nedelju ove škole, koja je trajala od 16. VII do 4. VIII.



Poslednji dan je uvek poseban. Osim ogromnog znanja koje steknu školarci, tu je i svečano zatvaranje škole. Osim dnevnika koji verno čuva naše uspomene, uvek nosimo i neke druge „suvenire”.


Izviđačka knjižica u koju je upisana i ova škola, kao i sve druge važne aktivnosti i priznanja svakog izviđača. I potpis, Slavko Butina.


I na karti koja je poslužila za savlađivanje gradiva iz topografije mogu se napisati priznanja i posvete.


Ovo je prva stranica odluke štaba V klase Republičke škole za načelnike odreda koju je nedavno citirao naš Bećko, a ovaj polaznik škole sačuvao celu, originalnu.



I na kraju, nekoliko starih fotografija, koje dobro pamte svi „stari” izviđači, ponajviše sarajevski, ali i mnogi iz Bosne i Hercegovine, a i cele bivše nam države.


Koliko smo vremena proveli ispred ovog kamina?


Sliku izviđačkog doma pamtimo svi.

A da li se neko od izviđača prepoznaje na ovoj slici?


Železnička stanica

Kada zažmurim, vratim se pedesetak godina unazad, vidim ovu sliku. To je bilo mesto na kom sam putovala iz jednog u drugi svet. Nije nam trebao vremeplov ili neka druga sprava naučne fantastike. Za to je bio zadužen ĆIRA. Izlazili smo iz njega garavi, nadvikivali se sa njegovim kloparanjem, ali naše pevanje je bilo glasnije.




Ovo je bila prva ili poslednja železnička stanica, zavisi u kom pravcu putujemo.

Za polaznike ove izviđačke škole, posle tri nedelje izviđačkog života, poslednja stanica. Sledeća je Sarajevo, povratak u onaj drugi život. Ko nije bio izviđač, rekao bi u „normalan svet”.



Hvala Miroslavu što je sačuvao ove dragocene uspomene i podelio ih sa nama baš na ovom našem, izviđačkom blogu.



posted by zlatica

Tuesday 5 April 2011

SAMO ZA MLADE IZVIĐAČE – Upoznaj drveće


Vrijeme je proljeća, doba kada izviđači odlaze na izlete. Ipak, prije odlaska na izlete dobro bi bilo da svoje članove voda ili čete upoznate sa drvećem koje postoji u vašoj okolini. Na sastanku voda ili čete upoznajte članove i sa ovim dijelom koji će biti koristan svakom izviđaču ili planinki. Na sastanku zadužite jednog ili više članova koji će se pripremati da naprave što bolji herbarijum. Ovog puta koristimo crteže i objašnjenja iz dodatka nekadašnjeg lista “Mi mladi” – “Vodnik i vođa”, koji je objavljen 1959/60. godine.
(Duplim klikom
miša crtež se povećava)



Friday 1 April 2011

SJEĆANJE NA RATKA


Krajem februara u Beogradu otišao je iz naših redova omiljeni starješina OI „Boriša Kovačević”, čovjek koji je bio obljubljen među svima nama, počev od poletaraca i pčelica do brđana i brđanki. Svojim likom i djelom obilježio je jedan duži period predanog rada sa svima nama.


U našu sredinu došao je početkom 1966. godine. Tih, miran,staložen, „upao” je u naše živote, u našu mladost, gradeći skupa sa nama bolji i jači odred. Saznali smo kasnije da je član izviđačke organizacije postao davne 1957. godine u Crnoj Gori. Pripadnik armije kao i njegovi prethodnici, uspio je postati starješina odreda; predanim radom u odredu, aktivnostima u Savezu izviđača Novog Sarajeva, grada Sarajeva, a i BiH, dao je poseban doprinos razvoju izviđačke organizacije. Skupa sa nama bio je prisutan na svim sastancima, izletima, akcijama, logorovanjima i na smotrama. A za nabrajanje toga trebalo bi nam izuzetno mnogo prostora. Zajedno sa njim bila je i njegova porodica, a njihov dom bio je mjesto okupljanja svih generacija. Već te 1966. godine, kada je izabran za starješinu odreda, učinio je dosta na njegovom boljem ustrojstvu i većoj aktivnosti. Njegov rad doprinio je da je odred u narednom periodu proglašen partizanskim 1970. godine. Iako je dolazilo do smjene generacija, Ratko je i dalje ostajao i uzgajao nove naraštaje. Životni put odveo ga je u Beograd. Ni tamo nije mogao bez svojih izviđača. Osnovao je u Novom Beogradu odred „7 sekretara SKOJ-a”, koji se danas zove „Javor”. Za svoj predani rad dobio je Plaketu Grada Sarajeva, sva moguća izviđačka odlikovanja u BiH i ex-SFRJ. Njegov odlazak iz naše kolone rastužio je mnoge od nas. Ostaje nam jedna divna uspomena na dobrog čovjeka i ponos što smo ga imali među nama.

Iako smo na našem blogu ponekada objavljivali njegove fotografije sa nama, neka nas i ove podsjete na dragi lik našeg Ratka.

Ratko, drugi s lijeva, na izletu Kluba „Mladost”


„Ratko Todović bio je tih i nenametljiv čovjek, ali uvijek prisutan i angažovan starješina. Bio je čovjek blage naravi, principijelno tolerantan i bespogovorno odan čovjek. Iako je gotovo svima u „Boriši” po životnim godinama mogao biti otac, on se nikada nije ponašao paternalistički, već naprotiv kao naš generacijski vršnjak, ravnopravni sagovornik, kolega i drug. Dobri starješina Ratko i ja odlično smo se slagali i dobro sarađivali. Uvijek smo lako nalazili rješenja i odgovore na mnoga pitanja iz aktivnosti odreda, a posebno ona koja su se odnosila na društveno i političko biće izviđačke organizacije. Meni, kao i mnogim planinkama i izviđačima odreda „Boriše Kovačevića”, naš starješina, naš drug i prijatelj Ratko Todović ostaće u trajnoj uspomeni. Neka mu je vječna slava i hvala!”
Emir Omanović – Stokholm, Švedska

Na skupštini sa Brankom Ripom i Dragom Vukovićem


„Dugo sam sarađivao sa Ratkom. Međutim, nikada ga nisam zvao po imenu. Zvao sam ga „Sijedi”. Uvijek se smijao tome. Mnogo će mi nedostajati njegov odlazak a ostaće samo draga sjećanja na zajednički rad i druženje u Sarajevu i Beogradu”. Drago Vuković – Beograd, Srbija


Sa svojim izviđačima na prijemu kod generala Staneta Potočara


Proglašenje OI BK partizanskim odredom


„Tužna je vijest da je naš dragi čika Ratko preminuo. U sjećanjima nas koji smo imali priliku da ga poznajemo i da se družimo sa njim ostaće njegovo veliko srce koje je u pravom smislu riječi kucalo za izviđačku organizaciju BiH, Sarajeva, Novog Sarajeva i odreda „Boriša Kovačević”. Brojni su novoformirani izviđački odredi u čijim formiranjima je bilo ugrađeno znanje i vještina rukovođenja mladima upravo od strane čika-Ratka. Nemoguće je u ovom trenutku pobrojati sve velike izviđačke akcije koje su se samo od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka organizovale na prostorima bivše Jugoslavije, a da njihovom uspješnom izvođenju neizmjeran doprinos nije lično dao dragi nam čika Ratko. Ipak, u ovom trenutku najveći gubitak osjetiće njegova familija, čiji su skoro svi članovi bili i naši drugari u izviđačkim redovima”. Esad Imišević-Džumby – Sarajevo, Bosna i Hercegovina


U posjeti polaznicima Republičke škole za načelnike odreda


Na jednom od pohoda na mjesto pogibije (Miljevina kod Foče) NH Boriše Kovačevića


„Uvijek kad su bile veće akcije tipa NNI ili druge koje su trajale noć i dan, on je bio starješina, ja načelnik odreda. Obavezno me zovne oko ponoći, dobro me iskritikuje, ispsuje, i onda kaže: „Ma nisi ti kriv, drugi će se naljutiti da im ja ovo izgovorim a ti nećeš, haj da zapalimo i popijemo po jednu pa na posao”.
Sahudin Fazlić-Satko – Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Ovo je fotografija iz 1973. godine, kada su članovi Kluba brđana „Mladost” pravili oproštajni izlet na Palama, sa našim Ratkom, ovog puta bez uniformi.


Ratko, Drago Vuković i Zlatica

„I u danima već poznih godina, Ratko je bio okružen prijateljima iz Sarajeva, čije su ga posjete uvijek radovale. Hvala što nas je cijelog života učio:
"BAŠ JE LIJEPO BITI IZVIĐAČ”.

„… otišao je iz naše sredine dobar čovjek. Kako ga se ne sjećati? Davao je veliku podršku formiranju prve radničke čete izviđača „Hasan Brkić” (kasnije prerasla u odred) i uvijek je bio spreman ama baš svima nama pomoći”. Goran Brajković – Pariz, Francuska


Ovo su samo mali dijelovi riječi „njegove djece”, kako je znao govoriti, kao i fotografija koje smo sačuvali. Krajem novembra prošle godine sam ga posjetio. Iako u poznim godinama, njegov glas, razmišljanje i vedrina bilia su isti kao i četrdeset i više godina ranije. A nama jedino ostaje da ga sačuvamo u našim mislima i sjećanjima, onakvog kakvog smo ga znali i voljeli.
Vesko Vesković