Friday 25 June 2010

“GLUHO GLAMOČKO KOLO” – Fotografije Muzafera Osmanagića-Age

Prilikom posjete Sarajevu boravio sam u stanu našeg starog izviđačkog druga Muzafera Osmanagića, poznatijeg po nadimku Aga. Rekao je da pogleda s vremena na vrijeme blog, osjetivši da je napokon došao red da i on pošalje neke fotografije koje je sačuvao. Iz zbirke svojih sačuvanih fotografija (u ovom trenutku) izdvojio je većinu onih koje se odnose na marš “Bijele Vode” – Titovo Užice iz 1961. godine, kao i drugu grupu fotografija nastalih u istoj godini a snimljenih u Sarajevu ili na Palama u okolini našeg izviđačkog centra.
“Pa hoćeš li šta napisati?” – upitah Agu.
“Neću ništa, neka posjetioci bloga pokušaju prepoznati one koji su na
fotografijama, baš će biti zanimljivo” – odgovorio je on, napominjući da će se neki naši drugari i prepoznati. Zamolio je posebno, ako se prepoznaju neki od likova na fotografiji pod rednim brojem, da se svakako jave.
“Onda prilog možemo slobodno nasloviti Gluho glamočko kolo, bez teksta… kao i ono poznato kolo bez prateće muzike”.
Ostao je uporan u prijedlogu, pa tako i objavljujemo njegove fotografije.



1961. godina – Bijele Vode


1
















2:

3:

4:

5:

6:

7:

8:
9:


















10:

11:

12:

13:

14:
15:


















16:


1961. godina – Sarajevo i Pale

17:

18:


















19:



















20:


Nas dvoje (Minkica i ja) prepoznali smo mnogo likova na fotografijama (ne baš sve). Predlažemo vam, ukoliko ste prepoznali nekoga, da nam to i napišete. Nakon izvjesnog vremena u istom prilogu bismo ubacili i dodatak sa imenima na fotografijama koje su numerisane. Očekujemo vaša javljanja.

Minkica i Vesko Vesković
veskovic@yahoo.com

Wednesday 23 June 2010

MIRALEM NAM SE JAVIO


Možda ste pogledali prilog na blogu “Evo me u Sarajevu” – III dio, u kome je opisan i susret sa Miralemom Kruškićem (ako niste, pogledajte prilog objavljen 9. juna 2010.).
Miralem nam se javio, a njegov kratki prilog objavljujemo u cijelosti.

U sumornoj beha svakodnevnici nađu se ponekad i lijepi trenuci. Jedan od njih je i moj nedavni susret sa Veskom u prostorijama KUD-a “Lola” u Sarajevu. Stigao je kao iz neke bajke i vratio me u nekadašnju moju stvarnost, koju i dalje duboko nosim u sebi. Bilo je to vrijeme bezbrižne i sretne mladosti skupljene u najljepšoj organizaciji izviđača. Izleti, logorovanja, smotre, izviđačke škole… Od načelnika dobojskog odreda pa do instruktora u Savezu izviđača BiH. Sa radošću i sjetom, kao u nekom dugometražnom filmu, ređaju se u mojim mislima: Blatnica, Maoča, Boračko jezero… druženja i novi prijatelji. A onda, život nas je spojio i u istoj, kako se to danas moderno kaže, kompaniji Radio-televiziji. Dođe i prođe rat, ali, na sreću, ne odnese lijepa sjećanja na dane kad nam je bilo lijepo, naljepše. Stare požutjele fotografije nestaše u vihoru rata. Neki ružni ljudi uzeše mi drage trenutke zabilježene na fotografijama, a bilo bi tako lijepo da ovu moju priču ilustrujem nekom od njih.
Hvala vam za svaku toplu riječ zabilježenu u ovom blogu, neka mladi vide šta znači biti član izviđačke organizacije, koja čovjeka čini čovjekom.

Obraćam se sa molbom svim izviđačima, a posebno dobojskim i sarajevskim, da, ukoliko u svojim albumima imaju i neke moje/naše fotografije, da ih proslijede na moju e-mail adresu:

miratkruskic@yahoo.com;

ili na bilo koju adresu našeg bloga.
Sve vas srdačno pozdravljam, vaš
Miralem Kruškić

Sunday 20 June 2010

IZ ISTORIJE IZVIĐAČKE ORGANIZACIJE – Ruski skauti u Kraljevini Jugoslaviji

Javio nam se iz Njujorka Rostislav Polčaninov, nekadašnji ruski skaut iz Sarajeva. Rostislav je rođen u Rusiji 1919. godine i sudbina ga je bacala od zavičaja, preko sabirnih logora u Istambulu i kasnije u Njemačkoj, da bi dvadesetak godina proživio u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji), i to u Sarajevu. Tu je i stupio u skaute kao 12-godišnji dječak. Dirljivo je kada kaže u pismu: »Volim naše šeher Sarajevo«. Ruski skauti su se i u dijaspori, nakon Oktobarske revolucije, samoorganizovali (za to je bilo dovoljno i djece i omladine, a i početnog rukovodećeg kadra), a negdje su sarađivali sa jugoslovenskim skautima. No u ovom konkretnom slučaju je zanimljivo da je Rostislav poznavao Ešrefa Smajevića-Ešketa, u ono skautsko vrijeme »Sivog vuka«, o kome smo dosta pisali na blogu, i koji je u novoj izviđačkoj organizaciji 50-h godina služio kao uzor i bio jedan od stubova u brđanima. A razlog Rostislavovog javljanja je bio pokušaj uspostavljanja veze sa porodicom svog pokojnog skautskog druga Malika Mulića. Malik i Eške bili su tridesetih godina članovi ruskih skauta u Sarajevu i dobro naučili ruski jezik. Mulića su kasnije kao profesora klasičnih jezika upoznali i učenici sarajevske Klasične gimnazije (spomenimo slavnu generaciju Vlade Sultanovića-Cake, Šišketa, Bećka, Ede Ekarta, Huse Drnde, sve one koje je Slavko Butina tako uspješno uveo u izviđače – pogledajte Bećkov prilog od 10. oktobra 2008). A kasnije, poslije odbranjenog doktorata i višegodišnje nastave na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Malik Mulić se vratio u Sarajevo da bi nizu generacija studenata slavistike predavao ruski jezik kao redovni profesor. Umro je, nažalost, prerano, za pisaćom mašinom.
Pošlo nam je za rukom da povežemo Rostislava sa Malikovom porodicom.
U slučaju Rostislava Polčaninova pokazala se istinitom ona neumorna želja izviđačkih / izvidničkih / skautskih pregalaca da svugdje gdje se nađu osnivaju nove jedinice. Tako je bilo i u njegovom drugom izbjeglištvu, pa su jugoslovenski i ruski skauti nikli i u Njemačkoj poslije II svjetskog rata, bili primljeni u svjetski skautski pokret i održali se nekoliko godina, dok se broj emigranata nije osuo i organizacija se sama ugasila. On je i kasnije nastavio sa izdavanjem Skautskog vjesnika kao privatnog izdanja; u njemu je detaljno pisao o tim aktivnostima. Sa Ešrefom Smajevićem je održavao i kasnije vezu, a i sa Dankom Oblakom, jednim od osnivača hrvatskog i jugoslovenskog izviđaštva pedesetih godina.
Za ilustraciju donosimo dvije fotografije iz njegove skautske mladosti.


Ruski skautski logor kod Pazarića 1939. g.
Prvi s lijeva je Malik Mulić a prvi s desna Rostislav Polčaninov

Šumetlica ispod Psunja (Hrvatska) 1937, ruski BKS tečaj za vodnike: Rostislav Polčaninov je prvi s lijeva.

(o znaku BPI na marami, kopiji skautskog BKS, v. prilog na blogu o izviđačkoj školi 1954. u postu od 22. septembra 2008)
Šumetlica-Strmac je ostalo poznato mjesto za logorovanje (tako su u ljeto 1953. tu bili sarajevski izviđači, a prije njih je držana savezna škola SIOJ-a).



Ovako je Rostislav izgledao 1992. u Rusiji (Gatčina kod Sankt-Peterburga), sa današnjim ruskim skautima.

Wednesday 16 June 2010

„99 MINUTA SARAJEVSKIM IZVIĐAČIMA“ – Zdenka Šulc

„99 minuta“ – tako se zvalo specijalno izdanje Saveza izviđača Hrvatske za proljeće a izdano u Zagrebu 30. marta 1956. (sa samo četiri stranice). Mislim da može odlično poslužiti u pripremanju logorovanja i drugih težišnih izviđačkih akcija. Sa ljubavlju dostavljam ih novom Odredu izviđača „6. april“ – Sarajevo, a nadam se da će se njime poslužiti i izviđači drugih jedinica.
Izviđači! – Na posao!

Za bolji prikaz stranica dovoljno je da mišem brzo kliknete 2 puta na željenu stranu.









































Zdenka Šulc

Monday 14 June 2010

FOTOGRAFIJE RANKE ŠUMAN-ĐAJIĆ


Članovi Odreda izviđača „Mustafa Dovadžija” iz Sarajeva vjerovatno se sjećaju vedrog lika planinke Ranke Šuman. Za sebe kaže: „Nisam ja baš dugo bila planinka, ali period proveden u mom odredu ostaje mi nezaboravan”. Svoju aktivnost u odredu provodila je sa mnogima, ali su joj u trajnom sjećanju ostali likovi njenih prijatelja iz tog perioda. Sa ponosom ali i sjetom pokazuje nam izblijedjele fotografije, izgovarajući njihova imena: Fudo, Slobodan Borovčanin, Fehim i Fadila Račić, Branka…

„Pojma nemam gdje su oni, ne srećem ih po Sarajevu, a tako bih voljela sa njima bar popiti kaficu kao što smo nekada to radili prije jutarnjeg zbora”.


Najdraža mi je uvijek bila jutarnja kafa.

Iz jedne kutije izvadila je desetak fotografija i skenirala ih i poslala za naš blog. Sa radošću je pokazala fotografije sa lolgorovanja na planini Rudnik, kada je sa njima išao tada njihov član Goran Bregović, sjećajući se svih dogodovština u samom logoru kao i na obližnjem bazenu.















Na Visojevici, kod spomenika narodnom heroju Mustafi Dovadžiji.


Tu su i ostale fotografije sa Visojevice, kao i sa Tjentišta.











































I na kraju nas je zamolila da se svi koji se prepoznaju na fotografijama jave, te da na komentaru bloga napišu imena zajedničkih prijatelja.

Friday 11 June 2010

ZA MLADE IZVIĐAČE – Nije na odmet podsjetiti se, naučiti…

Približava se vrijeme za odlazak izviđača na logorovanje/taborovanje. Upravo sada je idealno vrijeme za vršenje svih priprema. Nastavljajući seriju priloga, ovog puta prenosimo dijelove priloga objavljenih u listu "Mi mladi" – u njegovom dodatku "Vodnik i vođa" izdatom tokom 1959. i 1960. godine, za koje smatramo da će vam biti od koristi.


Da biste bolje vidjeli priloge koje objavljujemo, dovoljno je da kliknete mišem na sliku i/ili tekst, koji će vam izići u većem formatu.

















.









































































U idućem prilogu objavićemo ponešto o logorskim objektima.

Wednesday 9 June 2010

EVO ME U SARAJEVU!

Dragi ljudi imaju običaj kazati da "odlasci imaju uvijek funkciju radosti povratka voljenom rodnom gradu". Osim grada, zgrada, trgova i istorijskih spomenika, mene vežu i uspomene. Ali i sadašnjost. U svom gradu ja se ipak najljepše osjećam među "svojima" – među izviđačima!
Pošteno rečeno, ni sletio nisam u Sarajevo, sačekali su me moji drugari Mustafa Čelebić-Čelo i Miroslav Topić-Cober. Pomislio sam, sada ćemo negdje sjesti, malo se ispričati… ali avaj. Odmah su me sjeli u kola i pravac na Ilidžu na stari rimski most.

Pa što idemo tamo? – upitah ih obojicu.
"Da izaberemo teren za sutrašnji skup izviđača OI "6. april", jer sutra imamo odredsko takmičenje u dizanju šatora i signalizaciji! Pa moramo se spremati."
"Čovječe, spremamo se za ljetno vrijeme, za izviđačku školu, za logorovanje na Boračkom jezeru, za…"

Nego, đavo im nije dao mira nakon utvrđivanja terena (a usput rekoše da žele da sutradan provjere kompletnost šatora koje imaju), hajde da posjetimo jedan vodni sastanak koji se održavao u osnovnoj školi na Koševskom brdu.


Bili smo i tamo i ugledali grupu mladih članova sa svojim vođom Aminom u trenutku kada su se tek okupljali. Upitah ih za imena, rekoše oni ali mene uhvatio Nijemac (Alchajmer) pa sam od sreće što sam u Sarajevu i odmah zaboravio. Vidjeće oni svoje slike na blogu a nije ni teško u komentaru to napisati.
Gledajući vedra lica ovih mladih ljudi, sjetih se za sebe i za vas, trenutaka sreće i radosti kada smo bili mladi izviđači i planinke.

Nastavak slijedi…
Vesko