Monday 22 October 2012

IZVIĐAČI SA DOBRINJE DOBRI DOMAĆINI – Emira Kršlak



 
Dugo vremena se u Sarajevu govorilo da kada želiš vidjeti sarajlije od kojih su mnogi nekada doselili iz centra grada u sada relatvno novo naselje, kazali bi: “idi na Dobrinju”. I zaista u tom velikom naselju još od 1984. godine, živi i radi mnogo naših dragih sugrađana. Među njima je i naš saradnik Emira Kršlak koja nam je poslala ovaj prilog. 

“U O.Š:“ Osman Nuri Hađić “ u Sarajevu izvidjači O.I.“ Prvi Dobrinjski “ i O.I.“  Bosna 96 “ su ugostili 43 predstavnika  Evropske Scoutske fondacije, 3 predstavnika Saveza izviđača RS, predstavnike Saveza izviđača općine Zenica, Predsjednike Saveza izviđača u BiH i Saveza izviđača Federacije BiH, te predstavnike medija, prijatelje izviđačke organizacije i roditelje. Mladi ljudi su kroz prezntaciju  dostojno predstavili svoj rad  od 1996 do danas. Koristeći  multimedijani prikaz, foto novine, zidne novine sa izviđačkim sadržajima i adekvatnim muzičkim programom. Naši najmlađi izviđači su poslali poruku u svijet pjesmom „Samo da rata ne bude“.
Pored prigodnog programa gostima smo pokazali koliko smo ozbiljni u izgradnji izviđaštva u BiH i spremni da stvaramo bolji svijet kroz naše aktivnosti, u miru, toleranciji i suživotu.
Učesnici ove prezentacije su bili izviđači, a učenici O.Š“Osman Nuri Hađić“.O.Š.“Čamil Sijarić“ , učenici Dobrinjske gimnazije, Pete gimnazije, Prve i Druge gimnazije, studenti pravnog fakulteta i nastavnici .
Najveću zaslugu za sve ovo što je prezentirano najzaslužniji  su  starješine odreda, a ujedno i nastavnici u ovim osnovnim školama Fazlić Edina i Kršlak Emira.

 
U prilogu vam prezentiramo  fotografije sa ovog skupa.


Hor izvodi pjesmu " Samo da rata ne bude"

One su podnijele najveći teret  (Nekada poznate pod nazivom "sestre Kestler"- Dina i Emira sa saradnicama)
Gosti na prezentaciji
Uprednjem planu Emira Kršlak i Braco Fazlić
 Emira Kršlak

Sunday 7 October 2012

NAJLJEPŠA ZRNCA MOJE MLADOSTI - Vera Stjepanović - Mrđa

Jedna planinka u srednjim godinama, a znate je ako nikako drugo onda sa ovog bloga, dozvolila je da i ovdje objavimo, kako je rekla: Najljepša zrnca njene mladosti. Sa radošću ih uvrštavamo u ovaj prilog vjerujući da će i vas obradovati.



Wednesday 3 October 2012

Kad bi masline, Crvena Plaža i česma na Črvnju znali pričati? - Alija Preljević

Početkom septembra ove, 2012. godine, nakon gotovo pola vijeka, ponovo sam bio na mjestu vešegodišnjeg logorišta OI „Pavle Goranin Ilija“ iz Sarajeva. Mjesto se zove ČRVANJ i nalazi se na pola puta između Sutomora i Bara. Možda ipak malo bliže Baru. Tom prilikom napravio sam nekoliko slika (u prilogu), ali sam doživljaj dolaska, obilaska i boravka na mjestu tog bivšeg logorišta ne može se opisati. Kažu „da slika govori više od riječi“, ali se to u ovom slučaju ne bi, barem mi se čini, moglo primjeniti.

Dakle, u pomenutom periodu bio sam na ljetovanju u Dobrim Vodama opština Bar. Tačnije, u Velikom pijesku. Kako se ono nalazi u relativnoj blizini, nisam propustio priliku da obiđem mjesto na kojem je više godina naš odred imao svoje logorište.

Masline su iste samo "malo starije"
Samo logorište je gotovo netaknuto. Iste one masline, samo „malo starije“, i sad su tu. Prva asocijacija mi je bila otrcana fraza „kad bi ... znale pričati“. Stvarno, šta bi bilo kad bi stvarno masline, stara česma i nadaleko čuvena Crvena i Bijela plaža znale pričati? Koliko bi ispričale anegdota, veselih događaja, logorskih vatri i noći, „sijela“ na česmi ili na plaži? Koliko se ljubavi tu začelo, koliko je bilo neostvarenih ljubavi, čežnji, uzdaha...

U samom maslinjaku, kao da su još juče bili tu stari i izblijedjeli šatori. Mjesto kuhinje i trpezarije kao da je tek maločas raspremljeno i, po starom dobrom izviđačkom „pravilu“, sve dovedeno u prirodni sklad zatečen prije podizanja logora. Kada sam ušao u maslinjak, sve je bilo isto kao prije i gotovo da sam čuo žamor planinki i izviđača u svakodnevnim aktivnostima prema „dnevnoj zapovijesti“. Gotovo je sve na mene nestvarno djelovalo. 
 
Zaista sam osjećao kao da nije prošlo 45 godina od mog zadnjeg logorovanja, daleke 1967. godine. Kao da sam još juče bio tu. Stvarno, kao da je do juče ili do prije neki dan tu bio naš logor, šatori, kuhinja, trpezarija pa čak i latrina gore podalje od logora uz prugu. Jedino što nisam našao je bunker u koji smo po dolasku konačara vadili opremu ili sklanjali po završetku logora. Bio je „maskiran“ i obrastao gustim rastinjem, a ja nisam znao tačno gdje se nalazi. Šta se može. Zaboravio.

Naš odred je znao tu logorovati i u tri do četri smjene od po preko stotinu planinki i izviđača?!?  
 

Silazak na plažu je malo drugačiji nego prije. Betonske stepenice, ko zna kad izgrađene, vode do Crvene plaže. Plaža je, osim malog objekta izgrađenog na jednoj strani iste, gotovo ista kao prije. Očaravajući je bio silazak na plažu, boravak na njoj. Napravio sam nekoliko snimaka i plaže.
 
Stara česma, sa koje smo donosili vodu i na kojoj smo obavljali toaletu, i sada je istovjetna, samo što na njoj piše da „Voda nije za piće“. Možete misliti? Nisam mogao vjerovati... Onda sam shvatio. Naravno da nije, kad se prodaje flaširana voda. Ja sam rizikovao i napio se vode sa česme. Sanitarac sam po profesiji (viši sanitarni tehničar u penziji) i nije me uplašio natpis. Ne. Nije mi ništa bilo. Naravno da je voda u redu.

Svima onima koji su nekad ljetovali sa OI „PGI“ i koje put nanese u mjesta  Sutomore, Bar, Ulcinj, predlažem da obavezno posjete lokalitet bivšeg logoroišta. Nadam se da će još dugo ostati u istom stanju kao i sada. Nadam se da, zbog blizine željezničke pruge koja ide iznad maslinjaka, ovo neće biti „komercijalizovano“ i da će još dugo biti u stanju u kakvom je bilo prije i kako izgleda na slikama.

Pozdrav svima koji se još sjećaju onih lijepih vremena kada nam je malo trebalo da budemo sretni. Naše logorište, plaža i česma je za mene, a i za mnoge druge planinke i izviđače lokalitet, ne sa „pet zvijezdica“, nego „de lux“ kategorije sa bezbroj zvijezdica koje su sjale za vrijeme prekrasnih ljetnjih logorskih noći. Pozdrav svima, ma gdje bili...

Alija Preljević