Poslije dugog vremena sam otvorila naše stranice i ugledala da na spisku načelnika Čičinog odreda nedostaje Nećko Dizdarević (bio je načelnik prije Zlatana Lučića). Hajde, rekoh, da i ja budem vrijedna i pošaljem vam makar tu malu dopunu i informaciju.
Opet sam "zaglavila" do nekih doba čitajući naš blog – među nama rečeno, to je jedan od razloga što si te trenutke nježnog podsjećanja i nostalgije za najljepšim trenucima mladosti ne dopuštam tako često.
Mnogo me obradovalo Ljišino, Ginino i Markino javljanje, a valjda ćemo dočekati i Gunđu. Naravno da sam s pažnjom i osmijehom iščitala sva Goranina sjećanja i asocijacije – ona je zaista živa enciklopedija naših izviđačkih dana. Uzgred, sudeći prema tome o čemu Marka piše, moglo bi se desiti da sam ja bila načelnica na Boračkom 1969. Nisam sigurna, znam samo da me grlo opasno boljelo, a je li od pjesme ili od "uvođenja reda" – toga se više ne sjećam.
Zato mi se zasjekla u pameti rečenica čika-Gojka, kada mi je, objašnjavajući šta su nam dužnosti, šta se smije, a šta ne smije, rekao: "Lutko, zapamti, ovdje je zabranjeno zaljubljivanje!!!" Bilo je to na zimovanju 1962. ili 63, u jednoj malešnoj planinarskoj kućici, negdje iznad Viteza ili Srednjeg. To da teta Zvjezdana i ja (u tandemu) nismo koristile navedenu pedagogiju, jasno je iz Goraninih opisa smotri i logora samo koju godinicu kasnije. Dakle, sa zadovoljstvom joj prepuštam da i nadalje citira dnevnike naših srca.
Goranka Mirić-Oljača
No comments:
Post a Comment