Friday, 10 October 2008

IPAK JASNO PAMTIM - Bećko Gribajčević

Ipak, jasno pamtim dan kada sam prihvatio poziv da stupim u izviđače, a to je i dan kada sam prvi put sreo Slavka Butinu. Bilo je to u jesen 1955. godine. Bio sam učenik jednog od tri odjeljenja šestog razreda Prve klasične gimnazije. Bili smo prva generacija ove gimnazije.
Dotada nije nam bilo poznato da postoji izviđačka organizacija, a još manje da među nama ima izviđača.

Jednog dana, na velikom odmoru, Vlado Sultanović-Cako i Fuad Šišić-Šiške pozvaše nas da nakon završetka nastave ostanemo u školi i da se okupimo u likovnom kabinetu na zadnjem spratu gimnazije, ali nam nisu htjeli reći o čemu se radi. Zahvaljujući znatiželji koja nas je osvojila, naš odziv je bio poveliki. Žamor u prostoriji je utihnuo kada je pred nas istupio Cako. Očekivali smo da ćemo čuti nešto uzbudljivo, ali nakon njegovih prvih nekoliko rečenica ponovo se čuo žamor kao odraz razočaranja većine prisutnih. Cako je u najavi objasnio da su on i Šiške članovi izviđačke organizacije i da su po zadatku sazvali ovaj skup da bi nam predstavili šta je ta organizacija, kako bismo i mi poželjeli da postanemo izviđači.
Žamor se ubrzo utišao, jer je Cako ponovo privukao našu pažnju najavom da je među nama jedan veoma interesantan gost, osnivač izviđačke organizacije. Svi smo se osvrtali tražeći pogledom tog gosta, ali nije ga bilo. Zatim se ponovo čuo Cakin glas: „Ovo je drug Slavko Butina“. Svi se okrenusmo prema školskoj tabli nasađenoj na tronožac, smještenoj u ugao, iza koje se teatralno pojavi odrastao čovjek u uniformi sa dvobojnom maramom oko vrata, za šta smo kasnije saznali da je to izviđačka uniforma koju nosi svaki izviđač. Nastup Slavkov izazvao je i smijeh i pažnju svih nas, prije svega jer se sve vrijeme krio iza table, gdje se i presvukao u uniformu, i zato što je pred nas izašao kao na pozornici. (Nakon što sam bolje upoznao Slavka, uvidio sam i naklonio se njegovom stilu nastupanja i komuniciranja sa djecom i omladinom, bio je uvijek zanimljiv i sugestivan, poštovan i voljen.)
Slavko nas je privukao i prikovao za stolice. Veoma vješto i slikovito nam je prikazao izviđače, kako su organizovani, kakva sve uzbuđenja nas očekuju ukoliko stupimo u organizaciju. Mislim da je svemu tome dosta doprinijela izviđačka uniforma na njemu.
To je bilo dovoljno da nas nekolicina stupimo u odred „Slaviša Vajner-Čiča“. Ja sam primljen u vod „Vidra“, II četa „Igmanska“.


Slijede novi prilozi, sa našim pozdravom ZDRAVO!

Bećir Gribajčević

No comments: