Dragi Vladimire,
Čitam tvoj zapis sa logorovanja kraj Bosanskog Novog a misli dolaze jedna za drugom. Kao da je jučer bilo, a prošlo je samo pedesetak godina? Sa mnom u šatoru bili su Vešović Milan, Vujović Branko i mislim Milanović Milan, Mišo. Mi smo tada bili u vodu "Lav". Čini mi se da nikada nije padala takva kiša kao tih dana u našem logoru. Skoro svaki dan kopali smo kanale oko šatora, koje bi kiša odnijela pa sutradan ponovo na kopanje. Bilo je to naše prvo logorovanje i krštenje sa izviđačkim životom. Odlazak od kuće i druženje sa dragim prijateljima. Nešto se ne sjećam se da li smo tada i mi polagali za partizanskog kurira ili na Maoči sljedeće godine. Sjećam se da sam bio stručnjak za pravljenje čvorova i to što sam tada naučio ostalo mi je do današnjih dana i mnogo pomoglo u kasnijem dobu. Imao sam i ja neke fotografije sa tog logorovanja, ali su se negdje u ovim burnim godinama rata zagubile. Ostala su lijepa sjećanja na druženja sa mog prvog logorovanja.
Srdačan izviđački pozdrav tebi i svim izviđačima koji me se sjećaju iz tih dana. Pozdravljam sve moje izviđače koji budu čitali ove redove. Sljedeći komentar napisaću prije stogodišnjice.
Vaš Rale Čokorilo
Dragi Rale,
ReplyDeleteVeć sam te jednom vidio i prepoznao na jednoj slici s Jahorine (od Bate Miloševića iz mog razreda). Isti si likom. Hvala ti na javljanju. E, sad jedna nevesela: negdje 2003. nađem se na Mejtašu i počnem se penjati uz bivšu Stevana Mokranjca, pješačku, svu od grube kaldrme. Ranije su kuća preko puta kuće stanovali tvoj vodnik Mustafa Pašić-Paja i moj zamjenik Jusuf Ćuk. Ovaj je davno umro, bio je mašinski tehničar, proveo par godina u Njemačkoj i po povratku umre. Prolazim tako pored Pajine kuće, kad tamo... njegova smrtovnica, stara dva-tri dana. Baš mi ga nešto bi žao, a ni ne znam da li je išao na logor u Poljavnice, kojeg se eto i ti sjećaš po kiši.
Puno pozdrava
Vladimir