Nema dana da ne odem na stranice bloga vim.izvidjaci. Tako mi je lijepo odlutati u neka vremena. Stalno pokušavam smisliti kako bih mogla doći do fotografija koje su vezane za izviđački odred "Ivan Senjug Ujak" iz Slavonskog Broda, moga odreda. Nažalost, Ranko nije više među nama, Blaža je negdje u Zagrebu i godinama nismo imale kontakta i tako ja nemam fotografija. Pročitala sam zadnji prilog Stjepka Melera, koji se čudi da se rijetko spominje Tjentište. Ja tu 1968. g. nikada ne mogu zaboraviti i, istini za volju, zbunjuje me da se jednako zvala i smotra 1970. g. "Vječno huči Sutjeska", ili sam ja nešto pobrkala.
Ne znam da li se Zlatan Lučić još sjeća kako smo mi Brođani došli sa šarenom opremom i kako smo kvarili izgled "Čičinih" šatora, poredanih pod špagu.
To je čika-Gojka posebno dirnulo i sve je nekako uklopio, samo nikako nije mogao mali narandžasti šator Ranka Mirosavljevića, koji se iz njega izvlačio kao medvjed Brundo sa velikom glavom i plavom kovrdžavom kosom (a i inače je bio velik). Sa njim je spavao Zoran Krajšić, koji je svojom sitnom pojavom bio sušta suprotnost. Elem, gdje god Ranko postavi svoj šatorčić, čika Gojko obiđe logor pa kaže Zlatanu: "De mu reci da pomakne samo pola metra niže". Zlatan kaže, Ranko sve van, sruši šator, pomakne, namjesti, kad za pola sata: "De mu reci malo, samo malo udesno". Mi smo se smijali Ranku i njegovoj dobroćudnosti kako je to stoički prihvatao, a čika- Gojku je više bilo neugodno. A šator se i dalje nije uklapao.
Z-D-R-A-V-O!
Vera Stjepanović Mrđa
P.S: Molim izviđače i planinke Čičinog odreda a koji su bili na Tjentištu, ako imaju ikakvu sliku, da mi je pošalju. Kako bih bila sretna da ugledam i sebe na njoj. Ista molba važi i za ostale.
No comments:
Post a Comment