GININE "ASOCIJACIJE NA ASOCIJACIJE"

Svaki moj ulazak na internet je obavezno pogledati šta se dešava na Blogu. Nisam ljubitelj pisanja, više volim čitati, a ni pričanje mi nije mana. Znam da mi je na Vrdniku – Fruška gora 1966. – pri polaganju izviđačkog kurira najteže palo to što smo morali šutiti ali, srećom, snalazili smo se prstima. Vrdnik pamtim i po Coberu, u koga su mnoge planinke bile zaljubjene (izvini, Cober, ja sam “patila” za nekim drugim). Možda sam zbog toga imala privilegiju da mu slamkom "čačkam" uši uz zavidne poglede obožavateljki i tiho šaputanje "...daj da se zamijenimo – on spava, neće primijetiti...". Ne mogu se sjetiti da li mu je više godilo škakljanje po lijevom ili desnom uhu. Mnogo je godina prošlo a i Alzheimer se približava…

Sljedeće godine, 1967, na kursu za vodnike koji nam je držala Goranka, izbačena sam sa časa – vjerovatno zbog priče. Ali to mi nije smetalo da osnujem vod “Bambi”, koji nije predugo trajao jer sam ja strašno željela i uspjela da se vratim u “Popaj”. Tada su cvjetali vodovi: Jasnine "Bubamare", Goranine "Krepule". Maskotu “Krepula” sa onom koskom na glavi godinama sam crtala na svim mogućim predavanjima na faxu, a kasnije nastavila svojoj i tuđoj djeci. Moje curice su rasle uz naše pjesme. ”Poletarac Žika Mika” bila je omiljena pjesma, koja se bezbroj puta ponavljala na svim našim dužim putovanjima.

Listajući po mom dnevniku, naišla sam na izuzetno važan – specijalno podvučen podatak – Sanela, Darija i ja smo zauzele treće mjesto na takmičenju čvorologije 1967. na logorovanju na Zabrđu , na kome nas je Caca iz bratskog beogradskog voda “Gazele” totalno sredila.

Zimovanje na Vlašiću 1968. pamtim po toplom domu i ne sjećam se da smo se pretjerano brinuli što smo zavejani. Ovaj isječak iz "Politike" prilijepljen je uz komentar da mi nije jasno što su se svi uzbudili kad je nama bilo super. Gvardinu izvedbu kese Dese, Agnese i Milese iz kultne dječije TV-emisije “Na slovo, na slovo” i sada pjevušim. Specijalno zapisana je i nadrealistična pjesma Goge Marjanovića "Mačak u Expresu" – potpisana pseudonimom Sv. Mihajlo Zabrdski (svi zainteresovani mogu je dobiti mailom).

Na Boračko jezero sljedeće 1969. godine stigli smo Snježa i ja sa zakašnjenjem nakon osvojenog trećeg mjesta na krosu. Donijele smo pehar i specijalno dočekane. Sada smo već gimnazijalci, ozbiljno zaljubljeni.

Bila su to divna vremena, predivna druženja, a sada krasna sjećanja.

Emica i Sanela (“sijamske bliznakinje”), Slađa, Ribizla, Darija, Ljisa, Mia, Gorana, Snježa, Mira, Goga, Ljilja P., Jasna i Azra, Mila, Ćamil, Špico, Benko, Zlatan, Cober, Mile... mogla bih nabrajati do zore. Izvinite svi koji ste izostavljeni – imena nisu bitna. Svi ste bili dio mog sretnog, bezbrižnog, mirnog odrastanja i sretna sam što sam bila dio toga. Postajem nostalgična, što je znak da moram prekinuti, jer ću se rasplakati.

Na kraju, dragi izviđači, ako vas put navede u Svetu Zemlju – Izrael, obavezno svratite da obnovimo semafor i čvorologiju.

Vaša Gina Kabiljo-Kovačević