Moram odmah da kažem da ja nisam baš vičan pisanju, ali evo obećavam da ću, u nekoliko budućih priloga, napisati nekoliko sjećanja na vrijeme koje sam proveo u odredu izviđača "Pavle Goranin-Ilija", odnosno u izviđačima Sarajeva.
Ja sam u izviđače stupio daleke 1963. godine, kada sam se upisao u Srednju medicinsku školu. Neposredno prije toga, s obzirom da sam stanovao na području Bjelava i Mejtaša, čuo sam za izviđače i ponekada, kao učenik OŠ "Silvije Strahimir Kranjčević", tu i tamo ponekad učestvovao u nekim aktivnostima izviđača. Pa ipak, moj najaktivniji period u odredu bio je od 1963. do 1969. godine. U to vrijeme odred je imao četiri vrlo aktivne čete izviđača, te dvije čete u Srednjoj medicinskoj školi: četa izviđača "Dr. Mladen Stojanović" i četu planinki "Marija Bursać". Obje čete su bile masovne i vrlo aktivne. Pored ovih četa, u odredu je bio klub brđana, u kome su, između ostalih, bili: Alija Melez, Mustafa Hasović-Paja, Kasim Džindo, prof. Fuad Muhić, Bakir
Bakir Čamo-Kirba (stoji, desno) sa grupom izviđača (desno kleči Josip Ausić-Cober)
Čamo-Kirba, Pjer Majhrovski, Drago Vobornik-Pjano i mnogi drugi, čijih imena ne mogu ovog momenta da se sjetim. U tom vremenu načelnici odreda, između ostalih, bili su Sulejman Ćuk-Ćukica, Hajdar Arifagić-Cican i moja malenkost. Kada su neki od nas prerasli i prešli u brđane, dolazi do formiranja još jednog kluba "Klub sedam malo mlađih", u kojem su bili: Hajdar Arifagić-Cican, Vesna Hausler, Željko Hausler, Enver Čengić-Čenga, Eso Bahtijarević-Deba, Asim Šahinpasić i ja.
Odred je tada svake godine organizovao velike akcije, kao logorovanja na Crvnju (opština Bar, a nalazi se između Sutomora i Bara) i zimovanja na planinama oko Sarajeva. Mora se istaći da logorovanja nisu bila u jednoj smjeni nego u dvije, a najčešće i tri smjene. Ja lično sam učestvovao na pet logorovanja i u tom periodu i na, koliko se sjećam, isto toliko zimovanja. Za razliku od logorovanja, zimovanja su mijenjala destinaciju, kao npr. Han Pijesak, Budoželj, Ozren, Igman, Romanija (Dom "SVČ" Crvene Stijene) itd.
Kao što ti je poznato, najstariji odred u Sarajevu bio je OI "Mlada Bosna". Od tog odreda, kako su mene učili, stvraju se dva, i to OI "PGI" i OI "SVČ". Mada je izgledalo da između ta dva odreda vlada konkurencija, pa čak i animozitet, to u biti nije bilo tačno. Mnoge aktivnosti su bile zajedničke i saradnja je bila veoma uspješna.
Jedne prilike OI "SVČ" organizovao je marš "Tragom Čičina partizanskog odreda". Na tom maršu sam i sam učestvovao.
Bila je to maršruta Sarajevo, Mokro, Sokolac, Pjenovac, Han Pijesak, Rogatica, Mesići, Pale, Sarajevo. Marš krenuo ispred škole "SVČ" i mi stigli do Higijenskog, a mene pita Aljo Melez: "Imenjače, kako ide?". – "Kad će odmor, ja se umorio", odgovorio sam ja i cijela kolona se nasmijala. Bio je to šlagvort marša. Svako malo je neko pitao: "Kad će odmor, Karanfil se umorio?".
Toliko za ovaj put.
Primite puno pozdrava od veterana izviđača,
Alije Preljevića-Karanfila
Z-D-R-A-V-O!
1 comment:
Dragi prijatelji,
ja sam Kemal Huseinćehajić, rođen sam 1943 na Bjelavama, a odrastao sam na Bistriku; živim već preko 40 godina u Njemačkoj. Ne znam da li bi mi neko od "stare raje" mogao pomoći da nešta doznam o svojim prijateljima iz mladosti za koje znam da su bili izviđači i da su aktivno učestvovali u izviđačkim akcijama i druženju; u proteklim decenijama nas je "rasturilo" po cijelom svijetu i mnogo lijepih veza se prekinuše... Ja pokušavam da doznam nešta o svom prijatelju i školskom drugu Mihajlo Tanacković - Mišo; rođen je 1943 u Sarajevu, odrastao u Nemanjinoj i pohađao Šumarsku tehničku školu na Ilidži, a poslije u Splitu, gdje sam ga, ako se ne varam, 1970 godine vidio. Također bih rado doznao šta je sa Dragom Vobornikom-Pjanom, i Bakirom Čamom-Kirba, koji su za mene bili "velika raja"; zahvaljujem se unaprijed, Kemal Huseinćehajić
Post a Comment