Na amblemu na pohvali Dragi Vukoviću, povodom 20-te godišnjice, saznala sam da je Odred ’’Boriša Kovačević’’ osnovan 6. januara 1957. godine. Ova, 2007. god., puna je jubileja: 150 godina rođenja Roberta Baden-Powella, 100 godina izviđačke-skautske organizacije, uskoro će prvi rođendan bloga sarajevskih izviđača, ali i 50 godina od osnivanja našeg odreda. Iako nije obeležen rođendan kada je bio, još uvek smo u jubilarnoj godini. Ja sam bila aktivna u prvih deset godina, do 1966. Napravila sam jednu retrospektivu tog perioda, i uskoro ću objaviti.
Kada sam pisala o logorovanjima u Dretelju, gde smo bili nekoliko puta, ova uspomena se izdvojila. Zato, neplanirana, ova mala pričica o Dretelju, kod Čapljine. Ideju mi je dao i Vesko, prilogom o Morzeovoj azbuci, i priručnik sa smotre mojih unuka, izviđača.
Kada sam pisala o logorovanjima u Dretelju, gde smo bili nekoliko puta, ova uspomena se izdvojila. Zato, neplanirana, ova mala pričica o Dretelju, kod Čapljine. Ideju mi je dao i Vesko, prilogom o Morzeovoj azbuci, i priručnik sa smotre mojih unuka, izviđača.
‘’Mjesto je bilo kao stvoreno za postavljanje logora. Istočno od proplanka, kroz neko šipražje, 
Neretva. Voljela sam predzadnju smjenu u noćnom dežurstvu. Poslije toga nema spavanja. Odem na obalu, ovu plažu na Neretvi, i uživam u svitanju dana. Tačno prekoputa, s ove strane Neretve je Počitelj. Gledati ga, a ne otići u ili na njega, nismo mogli propustiti. Našli smo čamdžiju. Neretva tu izgleda mirna, razlivena, 
ali to je samo varka. Stalno smo veslali uzvodno, jer nas je Neretva snažno vukla prema moru. Pentrali smo se po ruševinama tvrđave nastale u 16. vijeku.
Zapadno, kroz šumicu, potok. Baš onakav kakav je nama trebao: nevelik, čista voda, baš za naš “mokri čvor”. U šumici su bili stolovi i klupe od brvana, naša trpezarija, šator-ekonomat, naš špajz, a uz potok kuhinja. Na proplanku podignuti šatori. U centru, naravno jarbol sa zastavom, bez koga se ni jedan logor ne može zamisliti. Zastavu podiže najbolji izviđač, što se saopštava poslije jutarnje smotre logora. Himna. Južno, izvan kruga logora, mjesto za logorsku vatru. Poslije spuštanja zastave još jedna pjesma: “Plamen se diže…”. Na južnom nebu vidi se mnogo više zvijezda nego u Sarajevu. Posmatrali smo ga i tražili sazviježđa: “Veliki i Mali medvjed”, “Andromeda”, “Kasiopeja”, “Zmaj”...
Imali smo i jednu noćnu uzbunu. Bilo je smišljeno i povezano sa RTO-63. Dobili smo zadatak: pronaći gdje je naš cilj. Jedino osvijetljeno mjesto je bila Čapljina. Svitalo je, a mi smo se našli u ruševinama rimske tvrđave iz 1. vijeka, Mogorjelu.
Neretva. Voljela sam predzadnju smjenu u noćnom dežurstvu. Poslije toga nema spavanja. Odem na obalu, ovu plažu na Neretvi, i uživam u svitanju dana. Tačno prekoputa, s ove strane Neretve je Počitelj. Gledati ga, a ne otići u ili na njega, nismo mogli propustiti. Našli smo čamdžiju. Neretva tu izgleda mirna, razlivena, 
ali to je samo varka. Stalno smo veslali uzvodno, jer nas je Neretva snažno vukla prema moru. Pentrali smo se po ruševinama tvrđave nastale u 16. vijeku.Zapadno, kroz šumicu, potok. Baš onakav kakav je nama trebao: nevelik, čista voda, baš za naš “mokri čvor”. U šumici su bili stolovi i klupe od brvana, naša trpezarija, šator-ekonomat, naš špajz, a uz potok kuhinja. Na proplanku podignuti šatori. U centru, naravno jarbol sa zastavom, bez koga se ni jedan logor ne može zamisliti. Zastavu podiže najbolji izviđač, što se saopštava poslije jutarnje smotre logora. Himna. Južno, izvan kruga logora, mjesto za logorsku vatru. Poslije spuštanja zastave još jedna pjesma: “Plamen se diže…”. Na južnom nebu vidi se mnogo više zvijezda nego u Sarajevu. Posmatrali smo ga i tražili sazviježđa: “Veliki i Mali medvjed”, “Andromeda”, “Kasiopeja”, “Zmaj”...
Imali smo i jednu noćnu uzbunu. Bilo je smišljeno i povezano sa RTO-63. Dobili smo zadatak: pronaći gdje je naš cilj. Jedino osvijetljeno mjesto je bila Čapljina. Svitalo je, a mi smo se našli u ruševinama rimske tvrđave iz 1. vijeka, Mogorjelu.
Ovako detaljno sam opisala logor, jer su u njega dolazile generacije poslije mene. Da se podsjete! Ovako se učilo u svim izviđačkim školama. Ovaj priručnik za polaganje vještarstava je od prošle godine. I danas mladi izviđači uče isto kao i mi prije 50 godina. Sve je isto, samo su se neki nazivi promijenili. I današnji izviđači će za 50 godina prepričavati ovakve male i mnogo drugih uspomena, kao i mi danas. Podijelite svoje uspomene s nama.
No comments:
Post a Comment