IZLET NA JAHORINU

Daleke 1962. godine dogovoreno je da za Prvi maj odred napravi trodnevni izlet. Rečeno je da ćemo ići pješke preko Trebevića do Jahorine. Svi smo se mnogo radovali tom izletu. Nije nas bilo više od pedesetak. Krenuli smo sa Grbavice veoma rano, noseći novosašivenu odredsku zastavu. Vrijeme nam baš nije bilo naklonjeno, tačnije rečeno, tipično za kraj promjenljivog aprila. Usponom preko Vraca nastavili smo naše pješačenje preko Trebevića. Na čelu kolone bio je naš starješina odreda Savo Carević, a uz njega su tu bili i Milisav Lazarević, popularni čika Laza, kao i Dimitrije-Dimšo Ninić. Ni prohladno maglovito vrijeme sa onom dosadnom kišicom zvanom “natopuša” nije moglo pokvariti veselu atmosferu. Kao i uvijek, u tome su prednjačile planinke, koje su neumorno pjevale ili su pravile šale na račun ostalih učesnika izleta.

Na ovoj prvoj staroj fotografiji možete ih vidjeti kako postrojene čekaju komandu za pokret nakon jednog odmora u blizini planinarskog doma “Čelina”. Prepoznajem na tom snimku: Senku Carević, Iskru Jančić, Zlaticu Ninić, Rosicu…, Brankicu Milojević, te na kraju Branu Đuranovića.

Negdje iza 15 sati stigli smo do jedne seoske kuće, gdje nas je čekalo iznenađenje. Tek skinuti janjac sa ražnja, kojeg su ranije dogovorili sa seljaninom članovi strješinstva odreda.

I na ovom snimku vide se redom: starješina odreda Savo Carević kako dijeli dijelove pečenog janjca, a zatim s lijeva na desno prepoznajem malog Macu kako plješće rukama (Dragan Macanović, kažu da živi u Australiji), Iskru Jančić, a u pozadini Mirjanu Lazarević, Veska i svoju malenkost… kako veselo čekaju na dio svog obroka. Do sumraka imali smo još jedan odmor na nekoj visoravni iščekujući da ugledamo naše odredište – domove JNA, gdje smo trebali noćiti. Iako umorni od pješačenja, nakon večere napravili smo veselu atmosferu igrajući se “pantomime”, pjevajući i plešući uz prastari gramofon, slušajući singlice Tomi Stila i Pola Enke, tada popularnih pjevača, preteča rok muzike.

Sutradan slijedio je nastavak uspona. Od domova krenuli smo prema “Cvijanovoj žici”, a odatle oštrim usponima ka Idiotskim livadama... Iznenađeni ostacima snijega, slikali smo se na vrhu držeći našu novu zastavu (na snimku su: koliko prepoznajem, Milan Lerotić, Mirjana Lazarević, Tanja Danon – sa naočalama, Melita Skalić , Milan Ožegović , Snježana Ninić, Kemo, Vesko, koji skupa sa čika-Lazom drže široko razvijenu novosašivenu odredsku zastavu).

Na ovom snimku je grupa izviđača i planinki pred domom JNA, od kojih prepoznajem Kemu, Olju Macanović, Milana Ožegovića i Veska. Baš bi bilo lijepo da i ostali koji pogledaju ovaj blog navedu imena dragih nam ljudi.

Spuštajući se nazad, veseli smo bili jer je oblačan i do tada odvratan dan zamijenilo prekrasno sunčano vrijeme. I kako to je obično bivalo, po povratku u Sarajevo (ovog puta autobusom), vrijeme se proljepšalo, pa su mi u sjećanju ostali divni trenuci druženja.
Nebojša Spec, sada u Dubrovniku.

Zahvaljujem se Vesku, koji će lijepo poredati moje i njegove snimke sa tekstom.