"BRIGADA IZVIĐAČA-VETERANA" V

Ustajanje u iznenađujućem raspoloženju. Svi veselo komentarišu jučerašnje probleme i njihov zadovoljavajući ishod, srčući jutarnju kaficu. Sređujemo teren i baraku (prenoćište) i vršimo zadnje pripreme za posljednju etapu marša, do odredišta, Tjentište. Zalihe iz rančeva su potrošene, tako da smo rasterećeni raspoloženo krenuli ka cilju. Prvi kilometar je lagana šetnja po skoro ravnom terenu. Ako je vjerovati karti po kojoj se krećemo, na drugom kilometru čeka nas 3 km spusta, visinske razlike oko 600 m. Svaka čast autoru Rizi, ali ja ni danas nisam siguran da nije došlo do neke greške prilikom izrade karte ili nekih brojki.
Tih narednih 600 metara visinske razlike u tri kilometra ispalo je neviđena vratolomija. Spust koji je bio pred nama savladali smo na svemu više nego na nogama. Bilo je tu klizanja, letova i svega, a najmanje nečega sličnog hodanju. Jedini spas su nam predstavljala stabla jela i borova, koja su nas povremeno, a počesto vrlo bolno, usporavala i zaustavljala u tom opštem sunovratu. Normalno da u takvim uslovima nikome ni na kraj pameti nije padalo fotografisanje. Šteta, ali to je razlog što nemamo nikakvu foto-dokumentaciju sa tog dijela puta. Zaustavili smo se i sakupili u koritu rječice Hrčavke. Za divno čudo, dvadesetak metara od tačke određene na karti. Na karti smo odredili mostić preko Hrčavke kao odredište za odmor i nevjerovatno, ali prijatno iznenađenje. Na mostu nas čeka naša vjerna logistika: Safet sa Ladom, a u gepeku predivno, ohlađeno Sarajevsko pivo. Naša je sreća beskrajna. Odmor uz hladno pivce i čitava protekla vratolomija se pretvara u vrlo uspješnu i beskrajno zabavnu dogodovštinu.
Safet je pokupio sve ono što nam je suvišno i odvezao čudotvornu Ladu, da najavi naš dolazak. Odbor za doček će imati dovoljno vremena da se načeka i dostojno pripremi. Nama je ostala najduža, najteža i najdosadnija dionica puta. Pred nama je oko 6 kilometara prašnjavog makadama (gore, dole).
Tek sada je počelo nabijanje žuljeva i do Tjentišta smo svi redom stekli prve i jedine žuljeve tokom čitavog marša. Ova etapa se odužila i potpuno razbila raspoloženje sa kojim smo krenuli sa Hrčavke. I poslije, naizgled beskrajnog, teturanja makadamom, najzad ispod puta, žamor i galama izviđača Jugoslavije, koji su se okupili na VII smotri SIJ-a na Tjentištu. Stigli smo.



Evo nas ponovo među ljudima. Tu su teta Zvjezdana i naš vrijedni Safet sa komplet logistikom. Okupilo se dosta starije raje i odmah su pale priče o zgodama koje su nas pratile tokom ovog marša. Koliko se sjećam, za ručak smo ugošćeni grahom, a onda smo se bacili na pripreme za kulturno-zabavni program po kome smo dobili i počasno ime „JANJEĆA BRIGADA“.



Opet ista slika i iste aktivnosti. Srbin, Cober, Jadranka, Ruždo, Rizo, Jasna i djelomice se vidi Aga, a, očigledno, miris ražnja nije mrzak ni ostalima, pa se društvo brzo širi (da bi čuli naše dogodovštine).



Jasni i Agi su se pridružili Biljana Čišić-Šahinpašić i Fuad dr. Šišić-Šiške, dok je pažnju Makse, Popa i Dade u pozadini privuklo nešto drugo.



Evo nam i Čele, mora da je nekome uvalio foto-aparat da malo i on odmori dušu.



Izgleda da polako jenjava priča, pivo se gustira, a umor rastjeruje društvo. Neki od učesnika marša će ostati do kraja smotre, ali se većina vraća u Sarajevo, svojim porodicama i radnim obavezama.



Miki tiho prati na gitari solo partiju Gušine usne harmonike, a najmlađi učesnik marša, Haris Ahmetašević, sanja u zagrljaju oca Ahmeda-Kuma, vjerovatno kuću i svoj lijepi krevet, a Sado i Šole očito dogovaraju vrlo ozbiljne inicijative za budućnost. Sutra se vraćamo i predstoje nam ponovno okupljanja i planiranja narednih akcija.



Laku noć i pozdrav svima,

Cober