IZVIĐAČKA PORODICA BAŠIĆ - Goran Rubil

Prisjetiti se odrastanja izviđačke organizacije u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, naravno i na prostorima cijele nekadašnje Jugoslavije, priča je i o porodicama čiji su svi članovi bili izviđači. Ako već roditelji nisu bili, najčešće je najstarije dijete postalo izviđač, pa ljubav prema izviđačkom životu prenijelo prema svojim sestrama ili braći. A u vrijeme pedestih i šezdesetih godina kada se skromno živjelo, izviđačka organizacija bila je i prozor u svijet, mogućnost da se takmičeći i logorujući upoznaju ljudi i krajevi koji su dalje od svakodnevne mahale ili kvarta. Fotografije snimljene  ruskim „Smena“ aparatima i razmijenjene razglednice dugo su se čuvale. Izviđačkih porodica u Doboju bilo je mnogo, zajedno se odlazilo na takmičenja i logorovanja, a često ljubav između planinke i izviđača završavala se brakom i kasnije su djeca nastavljala rad svojih roditelja u izviđačima.

Rad dobojskih izviđača šezdesetih godina (prošlog stoljeća) ne bi bio tako uspješan i bez trojice braće Bašić: Mustafe, Jusufa i Igbala. Rođeni i odrasli u dijelu grada pored starog dobojskog parka (kod tadašnje Prve osmogodišnje škole), u čijem parku i danas stoji izviđačka „kućica“ u kojoj su generacije djece do rata se okupljale, trojica braće Bašić dali su svoj veliki doprinos razvoju izviđača. Mustafa je i jedan od osnivača Samostalne posade porječana „Josip Jovanović“, aktivan u omladinskoj, sinikalnoj i partijskoj organizaciji željeznica BiH, i svojim autoritetom omogućavao izviđačima pristup svim institucijama. I kasnije, kada su već otišli drugim putevima, druženje sa novim izviđačima bilo je često, a pružanje pomoći uvijek kada je to nekim novim izviđačima zatrebalo. Nažalost, to druženje prekinuto je osamdesetih godina kada su Jusuf u Njemačkoj a Igbal u Doboju nastradali u saobraćajnim nesrećama. Razočaran u sunovrat ideala i ratna dešavanja u svom gradu, i Mustafa se povukao u sebe i 1993. godine samo sklopio oči.

Evo i nekoliko fotografija  koje na slikoviti način prikazuju izviđače - braču Bašić tokom njihove nezaboravne aktivnosti u izviđačkoj organizaciji.

Štab Samostalne posade porječana „Josip Jovanović“ iz Doboja pored spomenika žrtvama logora koji je u I svjetskom ratu bio u Doboju. Prvi u planu (čuči) je Ibrahim Džafić – sada u Norveškoj, s lijeva na desno stoje Jusuf Bašić, Ivan Stanimirović (oficir JNA i starješina Posade, kasnije otišao u Beograd), ...Hajrulahović, a iza je Hajrudin Hasić – sada u SAD

 Fotografija broj 2

Mustafa Bašić sa (tada) oficirom JNA na godišnjoj skupštini Posade krajem šezdesetih godina u Domu JNA

 Fotografija broj 3

Prva fotografija dobojskih izviđača u boji, snimljena u julu 1972. godine u Počitelju u vrijeme održavanja V smotre Saveza izviđača BiH u Dretelju.  Obilazeći Počitelj dobojski izviđači sreli su se sa američkim turistima koji su snimili ovu fotografiju i nakon nekoliko mjeseci poslali je na Mustafinu adresu. Prvi sa desna je Zvonko Bekić – sada u SAD, onaj mršavko iznad njega sam ja, a  iza mene viri samo lice je Hajrudin Hasić – isto u SAD. Mustafa sjedi u prvom redu između Fuada Čauševića i Faruka Ajanovića. Planinka u tamnoj majici je jela Juškić koja je Školu za načelnike odreda završila 1970. godina (i formirala prvu izviđačku četu u seoskoj sredini), a posljednji izviđač desno je Anadi Begić koji je kao hirurg radio u bolnici „Koševo“ Sarajevo - u ratu je otišao u Norvešku gdje sada vodi jednu privatnu kliniku. Najveći broj izviđača sa ove fotografije ne živi u Doboju, devedesetih godina potražili su sretnija mjesta.

 Fotografija broj 4

Isto snimljena u julu 1972. godine, ali ovaj put na izletu u Ploče. Lijepog julskog dana, sa stranice Dretelj lokalnim vozom u Ploče, pa na najbliže kupalište, u društvu prijatelja istih opredjeljenja svako mjesto je idealno. Nismo mi uvijek bili stari i debeli, na ovoj fotografiji smo mladi i taman popunjeni koliko u tim godinama je potrebno

 

Fotografija broj 5

Jusuf i Mustafa pored partizanskog spomenika na Preslici krajem šezdesetih godina, mjestu kojeg su dobojski izviđači decenijama pohodili. Prostor Preslice je sada pretvoren u rekreacioni centar, ostao je i dalje lijepo mjesto za izlete i druženje.

Fotografije su sačuvane i ponovno izašle na svjetlo dana zahvaljujući Mustafinom sinu Daliboru koji živi u Doboju.

 Goran Rubil