Ovaj lijevo je moj brat Branko, a ja sam u sredini. "Patrola" iz dežurnog voda čamcem bi forsirala Neretvu i iz Dretelja i išla na drugu stranu u pekaru po hljeb. Tu, gdje je sada put, uz Neretvu, bile su dvije kamene kućice - u jednoj je bila kafanica u kojoj bi popili sok, a u drugoj pekara u kojoj bi ostavili pletene korpe da ih napune svježim mirisnim hljebom.
Poslije bi u čamcu jedan hljeb odmah pojeli dok je svjež, ne zato smo bili gladni, već zato jer su teta Hajra i teta Rosa uvijek za jelo servirale stari hljeb dok se ne pojede, tako da bi ovaj sutradan kada dođe na red bio već stariji.
I u toj kafanici je bila atrakcija, mali kepec za koga se pričalo da je potomak Gavran Kapetana.
Sam prevoz je isto bio atrakcija, dugacki riječni čamci koje nisu pokretala vesla, već tri metra duge motke, pomoću koje bi se iskusni čamdzije odgurivali od dno rijeke. Prevezli bi nas za "siću", sve je tamo bilo vrlo jeftino (pasivni kraj) od prevoza do "pipuna"!
Ovo nije nepoznata lokacija - to je Dretelj 1963, logor koji je uslijedio odmah iza izviđačke škole,
Vod "Komarac" na jutarnjoj smotri.
Naprijed je vodnik Đemaludin Šerbo, kasnije popularni nogometaš "Željeznicara", s njegove lijeve strane sam ja , a desno od Šerbe u crnoj kosulji je moj brat Branko Majstorović rukometaš i danas urednik sportske rubrike u "Oslobođenju".
Te jutarnje smotre su posebna priča.Prvo bi se svi postrojili ispred svojih satora, a štab logora bi
obišao i pregledao šatore, a onda bi se okupili oko jarbola u sredini. Vodnici bi podnijeli raport, zatim bi Kićo ili Meho održali govor u kome bi naveli sve dobro ili ružno sto su uočili prethodnog dana u logoru, a zatim bi proglasili najbolje uređen šator tog jutra, ali i onaj najgori.
Na kraju bi se podigla zastava uz himnu: Prva strofa iz Hej Slaveni, a zatim:
"Zakunimo se imenom majke
da ćemo bratstvu krčiti put.
Bratstvo-jedinstvo nisu tek bajke
vec čelik skovan u borbi ljut."
Dohakaše hajvani balkanski i čeliku, ali stari izviđači rasuti po svijetu još čuvaju uspomene i svoju djecu uče ovim lijepim stihovima - biće još prilike - nije Tito, a ni njegovi suborci, uzalud živio.
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
stari izviđač
Željko Majstorović
-------------------------------------------------------------------------------------
Evo ugledah prilog moga brata Željka i sjetio sam se dva imena koja nisu navedena na objavljenim fotografijama i to:
PRVA FOTOGRAFIJA- Počitelj- četvrti s lijeva (crni) Zijad Zike Hadžijahić, koji je do mene, a inače je brat od Seje Hađijahića.
DRUGA FOTOGRAFIJA- logor- prvi slijeva u stroju: Miro Seršić, kasnije je bio rukometni golman, branio u Sarajevu, RK "Bosni" i RK "Omladincu"
Branko Majstorović,
No comments:
Post a Comment