"IZ KIĆINOG KOFERA" – SJEĆANJE NA LOGOROVANJE U ČAPLJINI 1963. GODINE – I dio

Ko iole prati stranice ovog bloga vjerovatno se sjeća da su objavljene pojedine fotografije na kojim je i Krsto Laganin-Kićo. Pretpostavljam da ga mnogi znaju kao dugogodišnjeg izviđača, sekretara SIBiH-a i kao uspješnog privrednika. Ja sam imao to zadovoljstvo da sam dugi niz godina bio u njegovoj blizini još od 1961. godine. Prohujale su godine zajedničkog poznanstva, izleta, akcija, smotri, a ja sam ga zadnjih godina "gnjavio" da napokon otvori i pokaže mi svoju izviđačku dokumentaciju. I moj trud je urodio plodom. Kićo je najzad otvorio svoj kofer pun uspomena i pružio mi priliku da bar neke od tih fotografija prikažem na blogu. Zato sam i odlučio da ovaj serijal nazovem "IZ KIĆINOG KOFERA".
Ovo je prvi dio, a odnosi se na davno logorovanje u Dretelju ("Mali Pariz" – kako su ga zvali mještani). Kićo mi je rekao: "Stavi fotografije, napiši samo imena a nadajmo se da će se učesnici sami prepoznati i javiti se". Pa krenimo redom sa fotografijama:

Pogled na logor (dizanje zastave)

2. Štab logora (Huso, ?Meho, Kićo i dežurni?)

3. Kićo, Gordana i Dimšo

4. Goga Ninić pred jednim vodom planinki

5. Stela Sorokin pred vodom planinki (vide se: Boba Mandrapa, Vera Danon i Mira Lazarević…)
6. U stroju: Mira Lazarević, Senka Carević, ?, Gorjana Ostojić, i 3???)
7. Vesna Dugonjić sa planinkama
8. Ovdje se vidi ko je volio najviše biti pored teta-Rose (Zlatica, Goga, ?).

Pogodite zašto?

9. Iskri je došla mama u posjetu (Seida-Seka Janjčić), a kafica uvijek prija

10. Neka gužva jeste. Ali što? Pitajte Zlaticu ili Snježu i ostale ako se sjete
11. Planinka (ne znamo joj ime, diže zastavu)

12. Mićo Ožegović kao dežurni sa izviđačima
13. Ramiz Pamuk ispred svog voda

14. Naše "detence" Vera Danon sa prijateljicama uređuje dio logora

15. Neki su imali privilegiju vozati i bicikl (Iskra, teta Seida, Vesko, Vesna…)
16. A nekima su zbog tvrdog sna i šator dizali. Šta li su sanjali? (Vesko i Mićo)

17. A neki su "uživali" u hladu dudova

Slijedi nastavak o ovom logoru. Baš bi bilo lijepo da se jave svi koji se prepoznaju. Samo je prošlo 48 godina!