Na Gradskoj školi za načelnike četa na Boračkom jezeru 1972. godine ja sam bio instruktor, a te noći i stariji dežurni u logoru. Kako je napravljen raspored požarstava i pošto je sve teklo mirno, sa požarnima sam se dogovorio da ću se malo "pružiti", a ako zatreba da me zovu. Tek što me obuzeo san, jedan od požarnih, vidljivo uplašen i uspaničen, probudio me je i tražio da idem sa njim do ograde uz put jer je "neko" u šumi preko puta. Skočio sam "spreman" za akciju, uzeo veliku bateriju koju koriste ronioci i tako naoružan uputio se prema ogradi praćen od požarnih. I zaista, iz šume se čula velika buka. Kad sam uspio locirati iz kog pravca dolazi, usmjerio sam i upalio bateriju i u osvijetljenom krugu u šumi vidio sam samo dvije velike sjajne tačke, a istovremeno je nastao muk. Kad sam se snašao, ugasio sam bateriju i buka je počela ponovo. Sada, malo sabranije, ponovo sam upalio bateriju i, pošto mi se mozak odledio, počeo razmišljati. Ponovilo se isto, dvije sjajne tačke u šumi i muk. Kad sam ugasio bateriju i buka počela ponovo, shvatio sam da je na drvetu u šumi sova koja je uhvatila svoj plijen za večeru, i uz glasan komentar neprimjeren za onoga ko treba da uči mlađe, otišao na spavanje.
Ujutro, kad sam se probudio, načelnik škole Zlatko me je sa smiješkom gledao i konačno upitao da li ja noću koristim nekakav učvršćivač za kosu, ali ja nisam shvatio. Svi su se smijali jer je požarni ispričao svima kako se uvjerio sinoć da kosa podignuta od straha nije samo u crtanim filmovima, nego da je to vidio prethodne noći kod svog instruktora.
Srdačan pozdrav Buco
No comments:
Post a Comment