Samo sam čekao 40 godina na drugi poljubac... teško je vama, a i meni povjerovati da izviđač može biti toliko strpljiv, a bio sam, bio jer šta je to 40 godina kad to čovjek stavi u neki drugi kontekst. A kad je riječ o čekanju na drugi poljubac, onda to brzo prođe... hm!!! Neću reći o kojoj je planinki riječ jer smo to obećali jedno drugom prije 42 godine, da nikad i niko neće saznati za naš prvi poljubac. Uostalom, čekalo mi se i šta tu ima loše. Prvi je bio u januaru a drugi u junu i to na istom mjestu, a jedina razlika je tih kratkih 40 godina. Priznao sam joj te 2005. godine koliko mi je trebalo hrabrosti i zraka u plućima (a srce da iskoči) da se odlučim na taj 'PODVIG'. Priznala mi je – a ja joj još uvijek ne vjerujem – da je isto osjećala... ne mogu da kažem ono "laže" jer je sad starija djevojka i ne ide to. A vjerujte mi da sam u pravu, pa ima mnogo razloga da joj ne vjerujem jer činjenica koliko sam čekao na drugi poljubac mi to najbolje govori. Na tom istom mjestu sam pokušao da poljubim jednu drugu planinku i nije htjela jer joj je nana rekla da jedan poljubac znači dan života manje, a ja sam joj vjerovao i danas vjerujem, a i što bi se ljudi ljubili kad ima prečih stvari. I da se vratim tom mom prvom filmskom poljupcu. Ako se sjećate (bar neki od vas), u to vrijeme se zvalo umjesto ljubiti i 'DAVITI'. I tako dok smo šetali prtinom samo za nas, ja, jadnik i kukavica muška, razmišljao sam kako da je navedem na razmišljanje da bih volio da se poljubimo-davimo.
Tako ja skontam da je najbolje da krenem od divljih životinja koje bi mogle da se pojave i da nas 'UDAVE' i onda bi i ona znala šta bih jadnik ja volio. A onda joj rekoh: “Šta misliš da sad skoči pred nas medvjed i udavi nas”, a ona će na to: ”Pa šta, jednom se živi”. Kontam: i nije medvjed neka životinja i pomislih da je vuk bolje rješenje, a ona opet: “ Pa šta, jednom se živi”. Izredao sam sve divlje i domaće životinje, a ona ne reaguje. Nisam imao kud nego odlučih šta ću, uzeti i napuniti moja pluća što više zrakom, koji mi je veoma nedostajao, i krenuti naprijed. I tad mi pade na pamet: šta ako se ona bolje ljubi i iskusnija je od mene? I kako da postavim usne? Koliko jadnik da zinem i šta ako počne,ne daj bože, nešto sa jezikom? Brzo se sjetih Nikole molera (koji nas je učio kako postupiti u sličnim situacijama) i odlučim da budem kopija. A ako ona (zine) otvori usta malo, i ja ću malo, a ako otvori skroz, ja ću još više (jer sam jači od nje). Ako bude mrdala jezikom i ja ću mrdati, lijevo-desno, pa ko više izdrži. Sve je to bilo dobro isplanirano (u to vrijeme se to planiralo), samo mi je falilo zraka. Znao sam, blento jedan, ako je ne poljubim dok idemo naprijed, od poljupca nema ništa kad se budemo vraćali i odluka je bila čvrsta. Sad ili nikad. Stanem ja, stane i ona, ja naslonim ruku na vrat, nisam je smio zagrliti jer bio sam ubijeđen da može zbog toga prekinuti i ostaviti me. Zinem, pardon – otvorim malo usta i na jedno oko gledam koliko je ona zinula – otvorila medene usne. Nikola moler je nama govorio: ”zažmiri kad se ljubiš”. Nisam dalje ništa vidio, a znam da mi je bilo lijepo i nikad ljepše u mom životu. Koliko je to naše "zijevanje " trajalo, nemam pojma i ništa nisam čuo sem ono moje sitno srce koje je lupalo i mislim da bi iskočilo da nisam ponovo uzeo zraka... bio sam skroz gore – na nebu... mogao sam tad preskočiti brdo i više, da me Kasijus Klej izazvao, ja bih ga tad pobijedio.
Otada više ne pamtim – ne sjećam se poljubaca narednih nekoliko decenija, a onda poljubac, ali ovoga puta u lice (nije bio filmski ), razlika je samo 40 godina. Neka sam čekao 40 godina... nemojte me pitati za ime, a nju, ako pročita, molim da to čuva kao našu izviđačku tajnu – neka to ostane naš zavjet jer smo to obećali a izviđač i planinka ne smiju da lažu sem .....????......... ima neka tajna veza............. Nikola moler je govorio: ”Ne reci nikad nikome ako si nekoga poljubio”.
Tako ja skontam da je najbolje da krenem od divljih životinja koje bi mogle da se pojave i da nas 'UDAVE' i onda bi i ona znala šta bih jadnik ja volio. A onda joj rekoh: “Šta misliš da sad skoči pred nas medvjed i udavi nas”, a ona će na to: ”Pa šta, jednom se živi”. Kontam: i nije medvjed neka životinja i pomislih da je vuk bolje rješenje, a ona opet: “ Pa šta, jednom se živi”. Izredao sam sve divlje i domaće životinje, a ona ne reaguje. Nisam imao kud nego odlučih šta ću, uzeti i napuniti moja pluća što više zrakom, koji mi je veoma nedostajao, i krenuti naprijed. I tad mi pade na pamet: šta ako se ona bolje ljubi i iskusnija je od mene? I kako da postavim usne? Koliko jadnik da zinem i šta ako počne,ne daj bože, nešto sa jezikom? Brzo se sjetih Nikole molera (koji nas je učio kako postupiti u sličnim situacijama) i odlučim da budem kopija. A ako ona (zine) otvori usta malo, i ja ću malo, a ako otvori skroz, ja ću još više (jer sam jači od nje). Ako bude mrdala jezikom i ja ću mrdati, lijevo-desno, pa ko više izdrži. Sve je to bilo dobro isplanirano (u to vrijeme se to planiralo), samo mi je falilo zraka. Znao sam, blento jedan, ako je ne poljubim dok idemo naprijed, od poljupca nema ništa kad se budemo vraćali i odluka je bila čvrsta. Sad ili nikad. Stanem ja, stane i ona, ja naslonim ruku na vrat, nisam je smio zagrliti jer bio sam ubijeđen da može zbog toga prekinuti i ostaviti me. Zinem, pardon – otvorim malo usta i na jedno oko gledam koliko je ona zinula – otvorila medene usne. Nikola moler je nama govorio: ”zažmiri kad se ljubiš”. Nisam dalje ništa vidio, a znam da mi je bilo lijepo i nikad ljepše u mom životu. Koliko je to naše "zijevanje " trajalo, nemam pojma i ništa nisam čuo sem ono moje sitno srce koje je lupalo i mislim da bi iskočilo da nisam ponovo uzeo zraka... bio sam skroz gore – na nebu... mogao sam tad preskočiti brdo i više, da me Kasijus Klej izazvao, ja bih ga tad pobijedio.Otada više ne pamtim – ne sjećam se poljubaca narednih nekoliko decenija, a onda poljubac, ali ovoga puta u lice (nije bio filmski ), razlika je samo 40 godina. Neka sam čekao 40 godina... nemojte me pitati za ime, a nju, ako pročita, molim da to čuva kao našu izviđačku tajnu – neka to ostane naš zavjet jer smo to obećali a izviđač i planinka ne smiju da lažu sem .....????......... ima neka tajna veza............. Nikola moler je govorio: ”Ne reci nikad nikome ako si nekoga poljubio”.
Vaš
Slobodan Borovča-
nin (Ottawa – Canada)
nin (Ottawa – Canada)
No comments:
Post a Comment