SJEĆANJE NA MOJ PRVI BIVAK DAVNIH ŠEZDESETIH - Esad Ibišević

Sjećate se da je Esad Ibišević u svom zadnjem prilogu obećao da će se javiti sa svojim novim prilogom o svom prvom bivakovanju na Tjentištu.. Evo i priloga uz napomenu, da od 1992. godine nisu sa nama Dinarko Boras i Miroslav Stijačić-Šok koji su stradali od granatiranja Sarajeva u prvim danima, kao prve civilne žrtve.

Ovo Vam pišem u spomen na jedan broj dobrih drugara  kojih se  sjećam iz rane mladosti i sa kojima sam proveo puno lijepih trenutaka u našoj izviđačkoj-skautskoj organizaciji.

Hiljadu devesto šezdeset prva godina bila je proglašena za  III  Radnu Smotru izviđača Jugoslavije.  Tada sam bio član odreda „Miljenko Cvitković“ koji je djelovao i radio u istoimenoj osnovnoj školi u Nemanjinoj ulici u Sarajevu koju sam i ja pohađao.

Dinarko Boras, načelnik naše čete

Vod je vodio Faruk Đonlić, a četu koja se zvala „Sava Kovačević“ vodio je kao načelnik čete  Dinarko Boras.  Načelnik odreda tada je bio  Bećir Gribajčević – Bećko, a u odredu su bili brojni ali ja se sjećam još samo: Midhata Buljubašića Šilje,  braće  Stijačić, Mladena i Miroslava-Miše kojeg smo zvali Šok, zatim Ferida Korića,  Kavazovića  itd.



Ferid Korić- Eko, BečkoGribajčević i  Midhat Buljubašć-Šilja

Na sastanku čete početkom juna 1961. g. dogovorili smo se da idemo na Tjentište za dan Borca 4.jula. Za odlazak na bivak prijavio nas se 16.  Moja malenkost se sjeća da su  na bivak odlučili da idu: Dinarko, Ferid, Šok, Kavaz i ja kao najmlađi član čete, a ostalih  jedanest imena više se ne sjećam. Takođe, tom prilikom dogovorili smo se šta sve treba obavezno ponjeti od lične opreme, kao i koje i koliko namjernica  hrane za  boravak na bivaku od četiri dana. Uz dogovor da nosimo   tri  „Bosnasportova“ šatora bez dna koji su se tih godina mogli  samo i nabaviti, a njima je raspolagao i naš odred, ponjeli smo i dio osnovnog alata kako bi mogli da izgradimo mjesto za kuhinju i latrinu.  

U popodnevnim časovima 1.jula bio je planiran polazak za Foču „Čirom“ sa stare železničke stanice u Sarajevu. Uz ovjerenu Objavu za grupno putovanje, prevoz od Sarajeva do Foče u tada  i nije bio skup, a snosili smo ga pojedinačno. Nastavak putovanja prema Tjentištu koje je blizu tridesetak kilometara udaljeno od Foče planirali smo da prevalimo tokom noči. U ta vremana saobraćaj na putevima u R.BiH nije bio baš razvijen pa su i autobusi bili rijetkost. Tako da  se Tjentište i nije činilo tako daleko.

Uz svoju ličnu opremu i dogovorenu hranu na leđima svako od nas nosio je dio zajedničke opreme kojom ćemo se služiti ( čebad,šatorska krila itd.). Nije bilo nikome lagano, ali mladost sve savlada.
Iako smo svi imali svoje baterije za osvjetljenje one nam nisu mnogo pomagale da osvjetljavamo put kojim smo išli, jer smo željeli i da sačuvamo baterije za naredne dane i noći koje su bile pred nama. Kavaz čiji je otac  radio u transportnom preduzeću, ponio je bateriju tešku preko 1 kilograma sa velikim reflektorom. Bila je to akomulatorske baterija. A mi  mladi i znatiželjni zagledali smo i otvarali istu, jer smo se prvi put susreli sa takvom baterijom te smo htjeli  da vidimo šta to sve ima u njoj i ne sluteći da će  kada nam bude prestala potreba za njenim velikim osvjetljavanjem puta  iz nje polako i pomalo ciriti kiselina iz čelija koje su i stvarale energiju za osvjetljenje. Mjenjali smo se u nošenju Kavazove akomulatorke sve do dolaska na Predjel odakle se već pružao predivan pogled na dolinu u kojoj se smjestilo Tjentište. Znali smo da u toj dolini   krivuda bistra i hučna rijeka Sutjeska.



Pogled na dolinu Sutjeske



Hladna Rijeka Sutjeska

Pošto je već uveliko svanulo zastali smo da se odmorimo. Naslonivši se na jedan granični kamen od puta ispod glave sam stavio vreču sa kolčićima i odmaravši se gledao u prekrasnu dolinu opkoljenu još ljepšim planinama i visovima koji su postali poznati širom bivše države, pošto se tamo odvijala jedna  od napoznatijih bitaka II svjetskog rata – nama iz istorije poznata kao V ofanziva, čuvena bitka na Sutjesci ( ko nije neke pogleda film Sutjeska-Stipe Delića  iz 1973 godine) .  U samom filmu će vidjeti visove Zelengore, Maglića, Volujaka, Vučeva itd.

Detalj sa Zelengore

Vodopad Skakavac  koji se nalazi u stoljetnoj prašumi Peručici

Pogled sa Vučeva na Trnovačko jezero

Zapušteni grob narodnog heroja Save Kovačevića - ovih dana

Odmarajući se začusmo da nam se iz daljine približava neki motor ili auto. Bio je to t to vrijeme poznati terenac Fiat 512 B trotonac sa ceradom. Vozać se zaustavi i ponudi da nam bar prenese rance i opremu do Popovog mosta u dolinu.  Rado prihvatismo i načelnik odluči da ja kao najmlađi sa još jednim drugarom  pođem  na kamionu te da ostatak čete sačekamo kod mosta. Tako sam  prvi put došao u dolinu rijeke Sutjeske. Ubrzo je pristiglo i ostalo društvo. Odmah krenusmo putem prema pekari i sa lijeve strane ugledasmo  cijeli jadan mali grad  šatora. Bi nam drago što nećemo biti samu u toj dolini heroja. Bili su to izviđači iz Bele Crkve na godišnjem logorovanju  njihovog odreda koji je nosio isti naziv kao i naša četa -„Sava Kovačević“.

Stariji drugovi su prešli preko visećeg mosta na desnu stranu i pronašli mjesto gdje ćemo podići naše šatore, izgraditi veću kolibu od granja te sagraditi druge objekte koji su nam potrebni za boravak u prirodi. Podižući šatore ustanovismo da nema vreće sa kolčićima, pa smo morali iste praviti  od polomljenih grana koje smo pronašli u šumi. Na zemlju u šatorima i kolibi  nabacali smo dosta paprati kojom je obilovala šuma oko našeg malog proplanka na kojem smo se utaborili.Urerđujući naš prostor, kod nekih drugara  poćele su da se cijepaju dugačke  pantalone ili rukavi od košulja-uniformi, a bilo je i jedan broj pocjepanih ranaca.  Zato je bila odgovorna Kavazova akomulatorska baterija koju neko od nas nije dobro zatvorio kada ju je onako znatiželjno razgledao dok smo se odmarali na Prijedjelu. Uz te probleme koje smo nekako ubrzo savladali dolaskom noći, iako je bilo ljeto,  dobro je zahladnilo i zapuhala je velika oluja koja je uspjela da nam obori šatore, ali ne i kolibu.

Sutradan uz pomoć drugara iz Bele Crkve dobro smo učvrstili naše platnene kuće,  te se  tako   sprijateljili  sa najboljim izviđačima  Banata, da smo poslije  išli na njihove većernje zborove, sjedili uz logorsku vatru i pjevali skupa naše lijepe izviđačke pjesme.

Na ovom bivakovanju obišli smo sva značajna mjesta u Dolini heroja, a te godine će otpočeti i gradnja Omladinskog centra na Tjentištu, koji smo posluje, sedamdesetih i osamdesetih godina, redovno posjećivali organizujući smotre, izviđačke škole ili takmičenja u orjentaciji.

Ipak, ja ću se dok sam živ uvjek  rado sjećati svog prvog odlaska na bivak  na Tjentište Kavazove akumulatorke i kolčića.

Esad Ibišević,

Đumby
 Vaše komentare možete slati na slijedeći način: Dovoljno je da prilog koji želite komentirati, da na njegovom kraju sa desne strane kliknete mišem na rijeć Post a comment. Otvoriće vam se sljedeća stranica na kojoj će te ugledati kvadrat u kojem možete kometarisati prilog ( ne više od 300 rijeći ). Ispod kvadrata se nalaze dva manja pravougaonika i u prvom napišete vašu e mail adresu a u drugom vašu lozinka-pasword. Na kraju kada to uradite, kliknete na rubriku send i to je to.
Vaše priloge sa fotografijama možete poslati i na ove adrese:

veskoveskovic@ymail.com

cobertopic@gmail.com