GIMNASTIKA I SKAUUTIKA - Momčilo Spasojević

Vjerujem da se mnogi posjetioci bloga siječaju priloga o pred-pred ratnim skautima na prostorima ex Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pa Kraljevine Jugoslavije, zatim poslijeratne Jugoslavije pa i danšnjih brojnih državica koji su objavljivani na stranicama bloga. Dovoljno je napomenuti da su o raznim temama skauta, priloge objavljivali Miroslav Topić-Cober, Zlatica Ninić, Goran Rubil, Vladimir Osipov, Momčilo Spasojević, Rostislav Polčaninov…tokom 2007/2008/2009/ i 2010 godine. I generacija današnjih izviđača koji se nazivaju skautima ( ne znamo zašto) kada i jedan originalni naziv  na engleskom = skaut i drugi, na našim razumljivim jezicima  izviđač znači  isto. I ovoga puta o istoj temi svoj prilog za blog poslao nam je Momčilo Spasojević iz Čelinca. Pa pogledajmo ovaj zanimljiv prilog.

 

    GIMNASTIKA I SKAUTIKA PRIJE 40 GODINA                                          - Uspomene na djetinjstvo -

                

Gdje, u Engleskoj ili u Francuskoj? Ama, jok, čovječe, nego u nas, u sred Bosne, u Sarajevu. Ja znam, da ćete se vi zagledati i osmjehnuti se. Kakav gimnastika, kakava skautika u nas prije 40 godina! Hajde gimnastika i Bože pomozi, ama skautika! Pa ipak jest. 

Ovako Vladislav Skarić, pisac i istoričar, počinje svoj rad u kome tvrdi da je Sarajevo imalo skautizam 1879. godine i da je on kao dječak bio dio toga *1 

Međutim, vladajuće je mišljenje da je osnivač svjetske skautske organizacije Englez Robert Stivenson Smit Baden Pauel, a 1908. godina se uzima  kao datum njenog osnivanja.

Skarić, inače, rođeni Sarajlija, autor do sada najbolje monografije o prošlosti Sarajeva*2, dalje piše: 

 „Bilo je to onih prvih godina Švabine okupacije. Izgore 1879. srednji dio Sarajeva, gdje smo stanovali mi tadanji gimnastički skauti. Svijet se u crno zavi, jer nekom izgore kuća, nekom dućan, a nekom i jedno i drugo. Ispropadaše ili posrnuše prvi trgovci, ali nama, tadanjoj djeci vatra stvori napretke igrališta. Ostadoše zadugo neizgrađena kućišta i neograđene bašče, te mi to sve upotrebismo za svoju dječju zabavu. …“  Slijedi opširno opisivanje igara sa elementima gimnastike, kojih su se sarajevska  djeca igrala, a koje su kasnije preuzeli i skauti, te opisi aktivnosti  u ferijalno (ljetnje) vrijeme, vrijeme skautike, kada se pored kupanja na Miljacki pod Latinlukom i Mitroviće ambarom, išlo na Kiseljak, Ilidžu ili kuda na selo: „Mi doduše nijesmo znali za riječ skautika, jer  valjda u cijelom tadanjem svijetu nije je bilo. Mi smo to zvali prosto „hodati po brdima…

Članovi skautske organizacije u Kraljevini Jugoslavije

Na to su nas upravo naučili  stariji izvodeći nas sa sobom na teferiče: na Benbašu, Borak, Pišti-vodu, Prstenak i na Kovačiće… Naučivši se od starijih i uz njih, mi smo to poslije preduzimali na svoju ruku. Najmilija nam je bila ona partija Sarajeva od Souk-bunara do iza Vrataca prema Lukavici i Grbavici. Poslije, kada smo u srednjoj školi saznali za botanizirawe, skupljanje insekata i minerala, išli smo i na drugu stranu, kao na Obhođu, Jarčevdole, na Kozju Ćupriju i u Borija, iza grada, u Slatinu i u Belešiće. 

Predratni skauti (prije II svjetskog rata) na jednom izletu)

A polije, bogme, i na dalje partije u Trebević. Gdje dođemo na mjesto, da otpočnemo, naložimo vatru; onako od meraka, jer valjda nema na svijetu Bosanca, ili stara, ili mlada, da ne voli vatru na teferiču. Ona je neki specijalni bosanski merak. Zato smo vrlo rado na povratku sa skautičkih partija pred noć palili smreke, naročito po španjolskom groblju ispod Debelog brda… No vatre smo ložili i u praktične svrhe, a naročito kad je vrijeme kukuruza i tikava, koje smo ubrali kao svoje, pekli i sladili se…

Kada pod jesen sazru lješnici,  onda su nas privlačili ljeskovi šumarci po Lukavici i ispod Kovačića.  U toj smo sezoni išli po nekoliko puta tamo, dok nas ne bi zapazila seoska djeca onog kraja, pa nas otjerala ili dok mi i oni ne bi pobrali lješnike. Naberemo po puna njedra pa sjednemo u hlad, te ljuštimo lješnike…Osim lješnika brali smo i jeli kupine, drenjke, umekle kruške divljake, ali vrlo često i pitomo voće iz tuđih voćnjaka…

Eto tako smo mi divljački, ali veselo provodili svoje djetinjstvo…. Štete moralne nije bilo, a zdravlju smo svome time udarili dobre temelje…

      -----------------------------------

*1 Vladislav Skarić, „Izabrana djela, knj. II, Sar. 1985, str. 195   

*2 Isto, knj. I „Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije“, Sar. 1985.

Momčilo Spasojević





MOŽDA STE PRIMJETILI  DA TRENUTNO IMAMO PROBLEM JER SE NA NAŠEM BLOGU NE POJAVLJUJU VAŠI KOMENTARI.
NADAMO SE DA ĆEMO USKORO OTKLONITI OVAJ NEDOSTATAK A DOTLE SE JAVLJAJTE NA OVE ADRESE:
cobertopic@gmail.com 
veskoveskovic@ymail.com