Wednesday 5 December 2012

IZVIĐAČKE KAPLJICE - Goran Rubil




 Uvijek zainteresovan za uspješnost rada izviđačke organizacije, prisjećajući se i svojih izviđačkih početaka, gotovo slučajno sam od Kiće (manje poznatog kao Krsto Laganin) saznao da postoji izviđački blog na internetu. A Kiću nisam viđao godinama, prvi put sreo se s njim kao mlad izviđač na Boračkom jezeru u julu 1971. godine kada je sa Slavkom Butinom obilazio logore (i nisu bili baš zadovoljni organizacijom našeg logora odreda „Josip Jovanović“). Naredne godine sreo sam ga u Dretelju na V Smotri Saveza izviđača BiH, narednih godina još nekoliko puta jer ja sam taman ulazio u organizaciju kada je Kićo svoje mjesto prepuštao mlađim sarajevskim izviđačima. Kao nekadašnji predsjednik SI BIH-a bio sam uključen (kao gost) u organizaciju Prve Smotre SI FBIH Na Boračkom jezeru 2001. godine, i od tada češće smo se sretali, u Derventi gdje sam tada radio i u Sarajevu gdje sam poslovno često dolazio. I jedne prilike, Kićo mi je javio (čini mi se faksom) da uspješno ima izviđački blog i mogao bih poneki prilog poslati o dobojskim izviđačima.

A ja sam kasno „priključio“ se na internet, do tada povremeno istražujući teme koje me interesuju, a kasnije kada sam na „svojoj radnoj stanici“ dobio stalni priključak provodilo se i više vremena, posebno na temama koje i nemaju baš veze sa redovnim poslom.

Obilježavajući sedmu godinu od Veskovog pokretanja izviđačkog bloga, koji je već postao i dio istorije našeg izviđačkog pokreta, odlučio sam da tema bude relaksirajuća. Vesku čestitka za hrabrost i istrajnost, i kada mi izgubimo temu on nađe načina da se prisjetimo događaja vrijednih za zabilježiti. (Na sličan način je i Branko Krstić znao napisati tekst za „Izviđački vjesnik“ potpisujući ga imenom izviđača koji duže vrijeme ništa nije napisao). A nismo mi u vrijeme naše izviđačke mladosti samo savladavali zvijezde, polagali zakletve, uređivali logore, trčali od jedne do druge kontrolne tačke, prenosili poruke (ne samo ne partizanske već i ljubavne), gledali planinke iz susjednih logora....znalo se lijepo i zapjevati, zaplesati, zatelebesati...A nekih godina odrasliji izviđači, već postajući brđe ili brđani, znali su sebi oduška naći i korisnijim aktivnostima - prerasli za pošumljavanje sa Mladim Goranima i logorovati sa kolonijom poletaraca - odlučili su podići voćnjak i spojiti korisno i ugodno.

Čini mi se da je bila 1988. godina, i bio je sastanak Predsjedništva Saveza izviđača Jugoslavije u Nišu. Standardno tih godina, iz BIH smo bili na sastancima Ljubiša Jakšić (predsjednik SIJ), Mustafa Poparić (predsjednik SIBiH), Branko Krstić (sekretar SI BiH), Dragan Vasić (urednik lista „Izviđački vjesnik) i ja. Nakon održane sjednice, beogradski Kićo (Dušan Smiljanić, sekretar SiJ) saopštio nam je da ćemo na ručku biti gosti kod brđana iz Odreda „Đuka Dinić“, i odveli su nas na jedno obližnje brdo, na parcelu zasađenoj raznovrsnim voćnim sadnicama, na kojoj se nalazila i ne baš mala kuća. Ne sjećam se detalja na koji način su izviđači došli do te kuće i parcele, ali bio je lijep ambijent -mjesto stalnog okupljanja niških brđana i izviđača, njihovog rada i rekreacije. 



Između ostalog, počašćeni smo i vlastitim proizvodima, kapljicama izviđačkih pića, sasvim dovoljne stepenaže da se jezik brže razveže i uspješan sastanak nastavi u veselijem tonu. Kvalitetni „napitci“ i prigodna imena pića uz odgovarajuće etikete pridonijele su većem užitku, Konzumirajući brđanske proizvode lakše se i zapjevalo i prisjetilo već ponekih zaboravljenih dijelova izviđačkih pjesama, našalilo na račun izviđačkih zgoda. U to vrijeme nije bilo ove tehnike s kojom svako kod kuće ima mini štampariju, da bi se odgovarajuće naljepnice odštampale morao si imati izviđača koji je već osvojio vještarstvo štampara a imao i dobru vezu u štampariji da se crteži prenese na kliše pa sve u tigl da se odštampa. Jedno lijepo popodne, provedeno u društvu vrijednih izviđačkih prijatelja iz Niša neka i na ovaj način bude zapamćeno.

Goran Rubil

No comments: