.
Vodio sam dnevnik tih 15 dana i evo izvoda samo za prvi (dolazak), odnosno drugi puni radni dan:
.
.
.
.
.
Na prvoj fotografiji su učesnici Druge republičke škole (RS-e) za načelnike odreda u Milnskoj rijeci, održane od 1-15. avgusta 2001. godine, čiji je starješina bio Duško Pejaković. Učestvovala su dva izviđača iz Mostara, Toni Doko i Sanjin Gološ. Pretpostavljam da će se učesnici škole kao naši gosti prepoznati.
Na 3. i 4. fotografiji su članovi OI Čelinac na Međunarodnom taboru u Mlinskoj rijeci 2000-te godine.1. avgust – prvi dan
"... I pored početnih poteškoća, kuvari su nas iznenadili izvanrednim krompir-paprikašem. Starješina i načelnik razgovaraju sa učesnicima škole podijeljenim u vodove. Slijedi i upoznavanje koje umnogom ima zabavni karakter. Umoran odlazim na spavanje i zavlačim se u svoju udobnu vreću i brzo tonem u san…
2. dan (Ilindan)
Već u 3,00 sata sam budan, svjež i naspavan. Izlazim van. Još je mirna i tiha noć, ali pomalo svježa. Vraćam se u krevet i gotovo dva sata ne mogu da zaspim. Mislim o predstojećim obavezama. Ipak još malo sna i nekoliko rđavih snova i iznenadno bezrazložno neraspoloženje. Ustajem 15 minuta do 6,00 časova. Sneni požarni kuvaju kavu. Brijem se i umivam i sa ekonomom krećem u Banjaluku. I dok on nabavlja potrebne namirnice, ja iz vlastite biblioteke nasumice odvajam tridesetak knjiga za logorsku biblioteku…" Dans je veliki narodni praznik ali u logoru je radna atmosfera. Podignut je jarbol s prekrasnom bijelom svilenom zastavom Škole. I kapija je napravljena, rade se patenti. Latrine su izgrađene ranije i trajnog su karaktera. Prave se i tuševi za umivanje i kupanje. Kuvari za ručak pripremaju rižu s junećim mesom. Po ručku odmor i opuštanje. Iz tanjušne knjige Mite Golića u svoj dnevnik prepisujem poznate riječi pjesnika Miroslava Mike Antića o izviđačima: "Možda nijedan psiholog neće umeti da objasni zašto su izviđači listom dobri ljudi. Tu nema pravila, nema recepta, tu postoji klima, nešto što formira i svest i savest, neka posebna toplina, neka lepa svetlost u očima. Biti izviđač to znači u sam o sebi biti zdrav, običan, pravedan sanjar, poeta i drug. U ovoj sveopštoj jurnjavi za egzistencijom, u ovim grčevima koje nameće ritam urbanog života, u ovim ekscesima koji tu i tamo zahvataju mlade, izviđači su bela strana mladosti. Čista strana života." U Mlinsku rijeku izviđači ne dolaze i uvijek joj se ne vraćaju slučajno. To je prirodna oaza zelenih prostranih livada, drveća, bistrih potoka, pitoma i tiha, koju s civilizacijom povezuje sporedni afaltni put Banja Luka – Doboj. Dobila je ime po nekad brojnim mlinovima na svojim potocima, od kojih su danas ostala samo dva.
A sada da se vratim u logor. Po ručku tamo je nastavljen rad, a dan je izuzetno vreo. Oko 17,00 časova stižu prvi roditelji u posjete… Tek oko 19,30 sunce je već iza brda i svježina ulazi u Mlinsku rijeku. Sada sve djeluje smirujuće i opušteno. Diše se punim plućima i disanje se doživljava kao slast. Opija miris koji se s neba veličanstveno spušta na svako drvo, svaku travku. Vjetrić se sasvim stišao i kao da je i on otišao na počinak, ni list više da zatreperi. … za večeru: riba oslić izvanredno prija. Možda za moj ukus za nijansu nešto slanija. Sjedimo i prijatno ćaskamo. Pali se logorska vatra i crvenkaste iskrice se dižu prema tamnoplavom nebu, gdje zauvijek iščezavaju… Kratak program pa na počinak uz želje za laku i prijatnu noć! Itd.
.
A sada da se vratim u logor. Po ručku tamo je nastavljen rad, a dan je izuzetno vreo. Oko 17,00 časova stižu prvi roditelji u posjete… Tek oko 19,30 sunce je već iza brda i svježina ulazi u Mlinsku rijeku. Sada sve djeluje smirujuće i opušteno. Diše se punim plućima i disanje se doživljava kao slast. Opija miris koji se s neba veličanstveno spušta na svako drvo, svaku travku. Vjetrić se sasvim stišao i kao da je i on otišao na počinak, ni list više da zatreperi. … za večeru: riba oslić izvanredno prija. Možda za moj ukus za nijansu nešto slanija. Sjedimo i prijatno ćaskamo. Pali se logorska vatra i crvenkaste iskrice se dižu prema tamnoplavom nebu, gdje zauvijek iščezavaju… Kratak program pa na počinak uz želje za laku i prijatnu noć! Itd.
.
6. fotografija – to sam ja koji kao starješina vršim posljednje pripreme za Republički partizanski izviđački višeboj, koji je 1977. godine održan u Tešnju, na Kiseljaku.U pozadini je Husein Hodžić, koji veže špagu kojom je podignuta zastava, a inače potomak narodnog heroja Huse Hodžića, po kome je odred dobio naziv a on ime. Čini mi se da su na tom BiH takmičenju prvi bili izviđači iz Visokog.
To je to. Uz izviđački pozdrav Zdravo!Momčilo
No comments:
Post a Comment