Boračko jezero nesumnjivo je snažno utkano u razvoj i opstanak izviđačke organizacije u Konjicu. I ne samo u Konjicu. Ovaj prirodni dragulj, gorsko oko sa svojim okruženjem, predstavlja skoro idealnu lokaciju za izviđačke aktivnosti i provođenje u prirodi svih znanja i vještina koje izviđači stiču.
O prirodnim vrijednostima Boračkog jezera najbolje će poslužiti jedno podsjećanje, preuzeto iz knjige „Rijeka bez povratka“: „… Kada je stručna ekipa Državnog instituta za fiskulturu (danas Fakultet fizičke kulture) iz Beograda davnih pedesetih godina prošlog vijeka tražila na prostoru tadašnje Jugoslavije najpogodniji prostor za ljetni kamp svojih studenata, uzela je u razmatranje 50-ak lokacija diljem zemlje. U konkurenciji Triglava, Bleda i Bohinja, Jadranske obale i Velebita, Sutjeske, Kopaonika, Mavrova i niza drugih lokaeija izabrano je Boračko jezero. Zašto? Jer je tu na prostoru ne većem od 5-10 kilometara bilo sve: i mirna, čista voda gorskog oka – jezera za plivačke i ronilačke sportove, za kajakarenje na mimim vodama, plahovita Neretva sa kanjonom Rakitnice za sportove na divljim vodama i Prenj sa vrhovima preko 2.000 metara za planinarenje i vertikalama za alpinizam i prirodne trim staze za pješačenje i trčanje, itd…“. Upravo taj prostor idealan je i za izviđačke tabore i bivake, izlete i marševe, za osvajanje izviđačkih zvijezda, vještina i vještarstava, za orijentaciona takmičenja i izviđačke višeboje. Više od 50 godina Boračkom jezeru u pohode dolaze izviđači, od prvih mostarskih, davne 1952., pa konjičkih 1956. godine, pa sve do danas. Na Boračkom jezeru logorovanja su organizovale desetine izviđačkih jedinica iz Mostara, Sarajeva, Stoca, Zenice, Doboja, Tuzle i drugih gradova BiH, ali i izviđači iz Subotice, Beograda, Splita, Zagreba, Maribora i drugih gradova bivše države. Boračko jezero pohodili su i izviđači iz drugih zemalja – od poljskih harcera, do belgijskih, njemačkih, francuskih i drugih skauta. U jezerskoj dolini sklopljena su mnoga poznanstva i prijateljstva, često za cijeli život, a mnoga od njih ni do danas ne blijede, jer im sjaj održavaju uspomene na djetinjstvo i mladost iz prekrasnog krajolika.
Uz ovaj tekst dajemo i nekoliko osnovnih fizičko-geografskih karakteristika Boračkog jezera: smješteno je na sjeveroistočnom dijelu prenjskog masiva na 404 metra nadmorske visine, pa u pravom smislu i ne pripada grupi bosanskohercegovačkih planinskih jezera. Jezerska dolina se nalazi između Crne gore s juga i Tranjine na sjeveru, a od Konjica je udaljeno cca 20 km. Jezero vodu dobiva iz Boračkog potoka i niza obilnih vrela, a otoka mu je rječica Šištica koja se poslije 3 km probijanja kanjonom, vodopadom od 25 metara visine ulijeva u Neretvu. Boračko jezero je glečerskog porijekla, ali prema tumačenju naučnika i sa elementima tektonskih uzročnika. Okruženo je šumama, s južne strane na nižim padinama bukovinom, a na višim crnogoricom sa čuvenim endemskim crnim borom, a sjeverne padine su obrasle hrastovinom. Osnovni podaci (u ljetnom periodu) su: površina jezera: 240.808 m2; dužina jezera: 762 m; maksimalna širina: 408 m; dužina obalne linije: 2.400 m; zapremina jezera: 2.490.875 m3; maksimalna dubina: 13,8 m. Nažalost, navedeni podaci su znatno manji nego prije 50-70 godina, jer je jezero izloženo eutrifikaciji (zasipanju i zarastanju), što je neminovni prirodni proces.
(preuzeto iz monografije Odreda izviđača „Neretva“ – Konjic, 1956. – 2006.)
Pozdrav, Bećko
No comments:
Post a Comment