Pošteno rečeno, ni sletio nisam u Sarajevo, sačekali su me moji drugari Mustafa Čelebić-Čelo i Miroslav Topić-Cober. Pomislio sam, sada ćemo negdje sjesti, malo se ispričati… ali avaj. Odmah su me sjeli u kola i pravac na Ilidžu na stari rimski most.
Pa što idemo tamo? – upitah ih obojicu."Da izaberemo teren za sutrašnji skup izviđača OI "6. april", jer sutra imamo odredsko takmičenje u dizanju šatora i signalizaciji! Pa moramo se spremati."
"Čovječe, spremamo se za ljetno vrijeme, za izviđačku školu, za logorovanje na Boračkom jezeru, za…"
Nego, đavo im nije dao mira nakon utvrđivanja terena (a usput rekoše da žele da sutradan provjere kompletnost šatora koje imaju), hajde da posjetimo jedan vodni sastanak koji se održavao u osnovnoj školi na Koševskom brdu.
Bili smo i tamo i ugledali grupu mladih članova sa svojim vođom Aminom u trenutku kada su se tek okupljali. Upitah ih za imena, rekoše oni ali mene uhvatio Nijemac (Alchajmer) pa sam od sreće što sam u Sarajevu i odmah zaboravio. Vidjeće oni svoje slike na blogu a nije ni teško u komentaru to napisati.
Gledajući vedra lica ovih mladih ljudi, sjetih se za sebe i za vas, trenutaka sreće i radosti kada smo bili mladi izviđači i planinke.
Nastavak slijedi…
Vesko
No comments:
Post a Comment