CENTRALNO ORIJENTACIONO TAKMIČENJE NA SUTJESCI
.
.
.Bilo je to davno, ali se ipak sjećam nekih detalja. Iako su ta sjećanja izblijedjela, neki doživljaji sa COT-a su nezaboravni. COT-u na Sutjesci 1968. (mojem drugom Centralnom nakon tri republička) prethodila je vrlo intenzivna izviđačka aktivnost kao i ranijih godina u Odredu izviđača „Moša Pijade“ iz Osijeka, konkretno u 6. četi, čiji sam tada bio član. Rezultat toga bio je I i II mjesto naših muških ekipa te visok plasman jedne ženske ekipe na Republičkom orijentacionom takmičenju (ROT-u) u Bujama. Za COT na Sutjesci oformili smo jednu zajedničku mušku ekipu koja je predstavljala SIH.
.
.Ekipu su sačinjavali:
1. Božo Senčar – vođa ekipe,
2. Zdenko Horvat,
3. Darko Brkić,
4. Radulović ( Ćipe ),
5. Dinko Buljan i
6. Vlado Suško, moja malenkost, tada 20-godišnjak u najvećem izviđačkom zanosu sa 13-godišnjim izviđačkim stažom, sa završena dva republička tečaja (za predvodnike poletaraca i vođe četa izviđača), ispunjenih mnogim logorima, akcijama i natjecanjima,
sa dodijeljenim nazivom Izviđač-partizan, a slijedeće 1969. proglašen instruktorom III stupnja.
1. Božo Senčar – vođa ekipe,
2. Zdenko Horvat,
3. Darko Brkić,
4. Radulović ( Ćipe ),
5. Dinko Buljan i
6. Vlado Suško, moja malenkost, tada 20-godišnjak u najvećem izviđačkom zanosu sa 13-godišnjim izviđačkim stažom, sa završena dva republička tečaja (za predvodnike poletaraca i vođe četa izviđača), ispunjenih mnogim logorima, akcijama i natjecanjima,
sa dodijeljenim nazivom Izviđač-partizan, a slijedeće 1969. proglašen instruktorom III stupnja.
. 
.
.
.
Putovali smo vlakom do Sarajeva, a dalje do Tjentišta autobusom. U Sarajevu smo imali vremena svratiti na Baščaršiju na ćevape i ostale čuvene specijalitete. Usput smo od „raje“ doznali bombastičnu vijest da su Kemu (Kemala Montena) srušili na maturi. Po dolasku na Tjentište, tek smo tada shvatili da se COT održava u sklopu zajedničkog logora većeg broja izviđačkih jedinica iz cijele Jugoslavije – nešto kao Logora Bratstva-jedinstva i proslave 25-godišnjice bitke na Sutjesci. Da se sprema nešto veliko, zaključili smo između ostalog i po tome što su na prostoru na kojem su bile smještene ekipe za COT bili podignuti i veliki vojni šatori kao i 4 helikoptera. Sjećam se također da je u blizini naših šatora visio i sušio se velik broj janjećih koža, od janjaca čiji se „miris“ nadaleko osjećao.
.
.
.
Samo natjecanje je proteklo standardno.
.
Hodanje i trčanje između kontrolnih stanica uz rješavanje usputnih zadataka, sve pod punom opremom na leđima. Dojmila me se drugi dan natjecanja jedna od posljednjih kontrolnih stanica kod groba – mjesta pogibije Save Kovačevića, kojeg sam cijenio kao ratnog junaka. Ono čega se najviše sjećam, bio je boravak na posljednjoj kontrolnoj stanici prvog dana na Volujaku. Na velikom proplanku bili smo okruženi katunima i kravama na ispaši. Mrtvi umorni prvo smo svratili u prvi katun (stočarska koliba), a tamo ljubazni domaćin kuha svježe mlijeko na ognjištu. Čudili smo se koliko smo mogli popiti toplog mlijeka. Pošto inače volim mlijeko, ja sam si još napunio čuturu za kasnije. Tek tada smo prionuli rješavanju zadataka i podizanju i uređenju bivaka. Na prikladnom mjestu izgradili smo kolibu u kojoj smo ugodno spavali na mirisnom sijenu. Ujutro kad smo se probudili, nemalo smo se iznenadili kad smo shvatili da spavamo pod vedrim nebom. Naime, krave su ustale prije nas i pojele nam krov – sijeno sa kolibe. Na orijentacionim natjecanjima ekipe inače ne drže stražu na bivacima. Ovaj put su krave obilno iskoristile naš „propust“. Sreća da je ocjenjivanje bivaka obavljeno prije kraja prvog dana. Natjecanje je završilo na cilju koji je bio na prostoru blizu starta, gdje je bila glavna proslava. Žao mi je što se uopće ne sjećam postignutog plasmana. Znam da nismo bili prvi (jer bih to sigurno zapamtio), a ni posljednji. Mislim da smo bili četvrti. To uostalom nije ni bio najvažniji cilj, nego upoznavanje i druženje sa izviđačima iz cijele Jugoslavije. Ni dan-danas ne znam je li točna informacija koja je do nas došla na cilju, da se jedan neoprezni izviđač (inače dobar plivač) utopio u hladnoj Sutjesci skočivši nakon ručka punog želuca. .
Na kraju mogu samo reći da sam se rado prisjetio tih dana i događaja iz mladosti, o čemu svjedoče i ove fotografije.
.
.
Hodanje i trčanje između kontrolnih stanica uz rješavanje usputnih zadataka, sve pod punom opremom na leđima. Dojmila me se drugi dan natjecanja jedna od posljednjih kontrolnih stanica kod groba – mjesta pogibije Save Kovačevića, kojeg sam cijenio kao ratnog junaka. Ono čega se najviše sjećam, bio je boravak na posljednjoj kontrolnoj stanici prvog dana na Volujaku. Na velikom proplanku bili smo okruženi katunima i kravama na ispaši. Mrtvi umorni prvo smo svratili u prvi katun (stočarska koliba), a tamo ljubazni domaćin kuha svježe mlijeko na ognjištu. Čudili smo se koliko smo mogli popiti toplog mlijeka. Pošto inače volim mlijeko, ja sam si još napunio čuturu za kasnije. Tek tada smo prionuli rješavanju zadataka i podizanju i uređenju bivaka. Na prikladnom mjestu izgradili smo kolibu u kojoj smo ugodno spavali na mirisnom sijenu. Ujutro kad smo se probudili, nemalo smo se iznenadili kad smo shvatili da spavamo pod vedrim nebom. Naime, krave su ustale prije nas i pojele nam krov – sijeno sa kolibe. Na orijentacionim natjecanjima ekipe inače ne drže stražu na bivacima. Ovaj put su krave obilno iskoristile naš „propust“. Sreća da je ocjenjivanje bivaka obavljeno prije kraja prvog dana. Natjecanje je završilo na cilju koji je bio na prostoru blizu starta, gdje je bila glavna proslava. Žao mi je što se uopće ne sjećam postignutog plasmana. Znam da nismo bili prvi (jer bih to sigurno zapamtio), a ni posljednji. Mislim da smo bili četvrti. To uostalom nije ni bio najvažniji cilj, nego upoznavanje i druženje sa izviđačima iz cijele Jugoslavije. Ni dan-danas ne znam je li točna informacija koja je do nas došla na cilju, da se jedan neoprezni izviđač (inače dobar plivač) utopio u hladnoj Sutjesci skočivši nakon ručka punog želuca. .
Na kraju mogu samo reći da sam se rado prisjetio tih dana i događaja iz mladosti, o čemu svjedoče i ove fotografije.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.Uz izviđački pozdrav svim bivšim i sadašnjim izviđačima
.
Vladimir Suško, iz Osijeka
.
Vladimir Suško, iz Osijeka
.
No comments:
Post a Comment