GDJE SU, ŠTA RADE?

.
Prethodnih nekoliko dana Vesko i ja boravili smo u Parizu, gradu svjetlosti, gradu kulture, istorije, mode… Nije nam to prvi put. Posjetili smo razne muzeje, izložbe, te imali prekrasne susrete sa našim prijateljima iz izviđačkih dana. Nije na odmet spomenuti posjete prekrasnoj crkvici Sent Šapel iz 13. vijeka, Panteonu (zamišljenom kao crkva Svete Ženevjeve, gdje leže mnogi velikani Francuske a i ljulja se Fukoovo klatno), Trijumfalnoj kapiji, muzeju Oranžerija sa platnima lokvanja Kloda Monea, platnima Renoara i drugih impresionista, izložbi Rodenovih skluptura kao i mnogim drugim mjestima. Osim zaista divnih utisaka o ljepoti ovog grada, uključujući i Versaj,
.
.
imali smo zadovoljstvo i radost da se družimo sa Vladimirom Osipovim. Ovaj nama dragi lik iz naših mladosti (kazao je da nas se kao sjeća – nisam sigurna), poznat kao jedan od izviđača Sarajeva od prvih dana, bio nam je tokom boravka izvrstan vodič. Potrudio se da nam pokaže mnoge dijelove Pariza koje do tada nismo posjetili, da nam skrene pažnju na trenutne izložbe.
.

.

U društvu sa njim vrijeme nam je teklo kao voda. Profesor francuskog jezika (sada penzioner pariskog univerziteta), erudita i poznavalac Pariza, uz mnogobrojne podatke o svemu i svačemu, „heklao” je skupa sa nama svoja sjećanja na svoje a i naše prijatelje. Pričali smo, spominjali smo mnoge i mora da se nekom štucalo. Sjetio se i spominjao naš Repeta a i mi, Alije Meleza, kuma Bećka, Mire, Zvjezdane i Gorane, Igora Aleksijeva, Šilje, Olje, Šišketa, spominjao je Kiću, Cobera, pitao nas za Zlaticu Ninić, Čelu, Vahidu, Icu i Ljilju… te još mnogo drugih, ne izostavljajući i one koji više nisu među nama.

.

.
Šetajući Parizom, jedan dan smo se sreli (naravno, uz prethodni dogovor) i sa Goranom Brajkovićem i njegovom suprugom Zdenkom. Tada smo boravili u dijelu Pariza zvanom Monmartr, uživajući u šetnji ulicama koje su carstvo umjetnika iz cijelog svijeta.
Nakon posjete jednom istorijskom restoranu iz 1890. godine “Aux Billards en bois” u kome su boravila imena poput Degaa, Sezana, Renoara, Monea, Zole, Van Goga, kako tu ne načiniti bar jedan snimak!
.
.
Naš Goran Brajković, izviđač te nekadašnji načelnik čete (kasnije i odreda) “Hasan Brkić”, stalno se raspitivao za mnoge svoje i naše poznanike iz OI BK. Šalje pozdrave svima i rekao nam je da mu se mogu javiti na njegovu e-mail adresu: goran.brajkovic@sfr.fr, kako bi ponovo uspostavili kontakte.
.
.
Na ovoj slici smo svi zajedno pred jednim od mnogih restorana Monmartra.

.
Kaže se da je sve što je kratko i slatko. Naredni dani dolazećeg ljeta će biti prilika da i vi (bilo gdje da se nalazite) u susretima sa dragim prijateljima obilježite to na našem blogu.
Srdačan pozdrav,
Minkica