Nećete vjerovati, ali mnogi izviđači širom svijeta stidljivo se javljaju redakciji s pitanjem mogu li se uključiti na blog iako nisu iz Sarajeva? S radošću i zvanično pozivamo sve bivše, sadašnje i buduće izviđače i članove njihovih porodica s cijele planete (a i šire, ako ih ima, ha, ha) da nam se priključe! Sarajevski izviđači i dalje će nositi blog koji je po njima i dobio ime, ali to ne znači da i svi drugi nisu dobrodošli. Već smo objavljivali njihove priloge, to ćemo činiti i ubuduće, a želimo i da ih bude i više.
Redakcija
A da je ovo tačno dokazuje i novi prilog naše već "stare" saradnice Vere Stjepanović-Mrđa, koji i objavljujemo.
MI PLANINKE, SLAVONKE I SARAJKE…
Ima jedna lijepa zgoda o planinkama u Velikoj kod Slavonske Požege i toplo se nadam da će se učesnice sjetiti i prepoznati. Nažalost, kao i obično, nemam nikakvu fotografiju. Za 1. maj 1986. g. ili 1987. g. išli smo na smotru izviđača Slavonije i Baranje u Veliku, jedno izletište ispod Papuka na oko 30 km udaljeno od Slavonske Požege.Vozom smo stigli do Trenkova iako je voz išao i dalje do Velike. Tu smo se lijepo postrojili i znam da smo sve do bazena morali da pjevamo iz sveg glasa sve one naše pjesme po redu, noseći kompletnu opremu. Nama su u goste došli i zajedno sa nama učestvovali u maršu pripadnici odreda "Slaviša Vajner Čiča" iz Sarajeva. Prešli smo mi nekih lijepih bar desetak kilometara. A onda ona silna postrojavanja, pa čekanja i sve tako. A znate već kako je bivalo sa Prvim majem. Kiša ili je taman prestala ili pada. Starješine su odlučile da nas rasporede na spavanje po kućama, bolje reći po sjenicima iliti štageljima. Nas je zapalo neko domaćinstvo koje je bilo prilično udaljeno od centralnog, zbornog mjesta, tako da smo mi stalno hodali po onim raskvašenim, blatnjavim sokacima. Moja grupa je bila miješana, nas dvije-tri Brođanke a ostalo Sarajke. Mi smo bile još onako sitne, male, a cure iz Sarajeva ne zna se koja je bolja bila. A domaćini nam bili otac i dva odrasla sina. Kako smo mi cijeli dan hodali, a hranu nam još nisu bili podijelili, počela je kuknjava da smo gladne. Kada smo stigli kod domaćina, trebalo se ljestvama popeti na štagalj i napraviti na sijenu ležajeve, cure iz Sarajeva su se dosjetile i počele da kukaju kako će se popeti, kako se boje da će ljestve pasti itd. Sinovi odmah pritrčali da pridrže ljestve, a onda je nastala kuknjava kako smo gladni. Bilo kako god, ja mislim da smo mi za ona tri dana počistili sve kulene i šunke starom sa tavana, dok su ona dvojica bili sretni da pridržavaju ljestve.
Z.D.R.A.V.O!
Vera Stjepanović-Mrđa
No comments:
Post a Comment