HVALA B(L)OGU – Našla sam Rahelu

Rahelu i Branka Rip upoznala sam na Tjentištu, 1968, Smotra SIJ-a "Vječno huči Sutjeska". Nas 12 članova Izviđačkog odreda "Ivan Senjug Ujak" iz Slavonskog Broda bili smo na toj smotri u sastavu Sarajlija, sa odredom "Slaviša Vajner Čiča", sa kojima smo imali dugogodišnju saradnju. Rahela i ja smo se tada upoznale i stalno bile zajedno. Branko Rip je bio načelnik OI "Boriša Kovačević” i, kako su krenule simpatije na relaciji Rahela –Branko, a starješina Gojko bio strah i trepet (tako se šaputalo), ja sam im bila kurir. Branko je po nekom od svojih izviđača slao pisma Raheli. Njegov kurir, došavši kao tobože da vidi šta mi radimo, uručivao je meni a ja Raheli pismo. Ponovo smo bili zajedno na "Čičinom memorijalu" na Palama. Nas 6 planinki bili smo gosti Čičinih planinki nedjelju dana. Rahela je bila moj gost u Slavonskom Brodu. A onda studij, posao, porodica i uglavnom telefonski kontakti.
1991. g. izbjegla sam iz Sl. Broda u Srbac. Molila sam Ripove da mi pošalju udžbenike za djecu. Branko nikako nije ozbiljno shvatao razloge našeg odlaska od kuće. Zadnji put smo se čuli 3. aprila 92. g., a nakon toga prekinule su se telefonske veze i nisam znala što se dogodilo sa njima. Pokušavala sam i poslije da ih dobijem telefonom, ali nije išlo. 2000. g. bio je međunarodni kamp izviđača na Mlinskoj rijeci – Jošavka kod Čelinca i po prvi put su učestvovali federalci brđani (iz Federacije BiH). Pili smo zajedno kafu i počele priče o "dobrim starim vremenima". I Zaim Ćatić iz OI "Moštanica", koji je nastavljao put za Boračko jezero, obećao se raspitati za Ripove. Samo što se vratio s puta, zove i kaže da je bio sa Zlatanom (nekad načelnikom SVČ), koji mu reče da nije siguran, ali da su i Ripovi najvjerojatnije otišli za Izrael. Prođu godine, molim predstavnike OSCE-a da pomognu (nama je kompjuter i internet još bio nedostupan). Jedna Lisa iz Osla javlja da su možda u Kanadi. Zovem informacije u Sarajevu da li ima i jedno prezime Papo, Rip. Nema. Sjetim se još koječega, ali ne ide. Kćer mi je u Sarajevu, hodam po Grbavici ali ništa ne prepoznajem. Ni Pale i onaj dom izviđača ni nalik nekadašnjem. Konačno na internetu nađem Ripove ali nema adrese, ali pominju izviđački blog Veska Veskovića. A Vesko tamo objavio svoju adresu. I odmah mi odgovara i šalje adrese Ripovih. I tako dođe Rahelino pismo. A sjećanja naviru, bujaju. Tjentište, Pale. Vrelo Bosne... Eh bože, šetamo mi korzom u Slavonskom Brodu, a k'o munja prođe vijest da su stigle Sarajlije na kulen. I trčimo da ih vidimo, čujemo kako su ostali, gdje se išlo. A oni u 0.30 h imaju voz i ujutro su u Sarajevu. Drage brđanke i brđani, ja sam sada u Bosanskom Brodu i opet sam osjetila čari izviđačkog života od 1999. g. do nedavno. Cijela moja porodica je izviđačka. Još ću vam o tome pisati. Fotografija iz našeg doba nažalost nemam (a ako ih neko ima, neka mi ih proslijedi), ali i ove iz novijeg doba nisu za odbaciti.

Druga s lijeva je moja kćerka Biljana, a četvrti sa lijeva moj suprug Jovan.

Moja kćerka Dragana

Međunarodni kamp skauta Mlinska rijeka – Jošavka kod Čelinca, u plavim uniformama skauti BB

Opet ja – Vera, sa svojim poletarcima

A vi koji me se sjećate ili ne sjećate, javite se.

Z-D-R-A-V-O, zdravo,zdravo,zdravo!!!!
Moja e-mail adresa je: vitomrdja@gmail.com

Vera Stjepanović-Mrđa.