BRIGADA IZVIĐAČA-VETERANA III

Prva etapa je iza nas. Stigli smo na Palež. Dok se odmaramo, komandant dijeli zaduženja a istovremeno se formiraju 2 ekipe za planiranu fudbalsku utakmicu. Umjesto jedne, odigrane su dvije utakmice (očigledno su veterani sačuvali rezervu snage za ove viteške obračune). Rezultata se ne sjećam (nisu ni bitni), bitna je elegancija i virtuoznost poznatih tehničara, Ružde, Alje, Kibe i ostalih. Zahvaljući njihovim "nježnim" startovima, svi akteri ovog spektakla ponijeli su kući bolove i masnice po cjevanicama i drugim biranim dijelovima tijela.

U međuvremenu su naše vrijedne veteranke, Jasna i Jadranka, uz svesrdnu pomoć veterana koji nisu uzeli učešća u masakru na fudbalskom terenu, obavile neophodne pripreme za zasluženu sjedeljku uz nezaobilaznu logorsku vatru. Veoma mi je žao što ključni momenti ovih nezaboravnih utakmica nisu ovjekovječeni foto-zapisima. Postoji velika mogućnost da pored ovog materijala, korištenog za ove priloge, još neko posjeduje negativ-film ili fotografije kojih se sjećamo, ali ih nismo uspjeli pronaći. Ako takav postoji, molimo ga da dopuni ove priloge, komentarima i fotosima. Ukoliko nije u mogućnosti, neka se javi Vesku ili meni ("dopisnik iz Sarajeva", Miroslav Topić-Cober, Kralja Tvrtka br. 3 Sarajevo, cobertopic@gmail.com).

Vrijeme je počelo da se kvari, pa smo podigli tendu od šatorskih krila, da ne moramo bježati u šumarsku kućicu, koja je predviđena za noćenje. Hrane i pića nije moglo da zafali, zahvaljujući Safetu Bašiću i Ladi, s kojom nas je on sačekivao na odmorištima gdje je mogao prići vozilom. Naime, Lada je bila naša logistika i u njoj je uvijek bilo sve što je moglo da zatreba. Ovu pogodnost možemo da zahvalimo komandantu, Muzaferu Osmanagiću-Agi, koji je obezbijedio vozača i vozilo.



Vrijeme je definitivno okrenulo, počela je kišica. Tenda, očigledno, nije podignuta bez potrebe. Ništa nam neće pokvariti sjedeljku uz našu vatricu.

Prvi slijeva sjedi naš vozač i logističar Safet Bašić. Do njega su: Esad Arnautalić-Sado, Salih Pašić-Salkica-Paja i Hajrudin Halapić-Šole.

Hajrudin Halapić-Šole, Rizo Grahić-Riz i njegova rodica Jasna Ibrulj-Šantić

Nažalost, konstrukcija tende se našla da zakloni Jadranku Solomunović-Stanimirović, ali vidjet ćete je u drugim kadrovima. Do nje slijede Bakir Čamo-Kirba, Ruždija Mustagrudić-Ruždo, Goran Stanimirović-Srbin, Sakib Mataradžija-Kibo i viri, sa cigaretom, Namik Mulahusić-Miki.
Raspoloženje je očigledno, a tu je negdje i gitara.

Priključio nam se i Mustafa Čelebić-Čelo, izgleda da je trenutno pronašao asistenta da ga zamijeni na kameri.



Miki je odlučio da napravi pauzu u muziciranju, a Ruždo, vrlo slikovito, vjerovatno objašnjava neku spornu situaciju iz proteklog fudbalskog obračuna. Očigledno i Kibo je uzeo učešća u raspravi, ali nije sigurno koga podržava. Na desnoj strani slike, Ivan Peter, naš stari prijatelj iz Novog Sada, potpuno je nezainteresovan za ovu temu.




Rasprava je uzela maha, temperatura raste (blago pomognuta sadržajem čuturica), te je svakako privukla pažnju ove strane društva. Čika Gojko-Guša pripaljuje cigaretu, a blagim pokroviteljskim osmijehom daje na znanje da ne želi arbitrirati. Do njega, Pop i Cober prate razvoj rasprave i još se nisu odlučili kome dati za pravo. Nisam siguran kome je upućen Dadin krvavi pogled, ali, očito, on nema nikakvih dilema.

Strasti su se polako smirile, a uspomene ponovo uzburkale emocije posljednjih pratilaca vatre koja dogorijeva. Većina raje je potražila mjesto za vreću za spavanje, u šumarskoj kući. Tu su još ostali Dado, Osman Gribajčević-Osmo, Makso i Aljo.

Sutra nas čeka prilično ozbiljna etapa od cca 8 km do Orlovačkog jezera na 1480 m ili visinska razlika od nekih 450 m. Ako kiša, koja pojačava, ne stane, imat ćemo prilično sumornu i mamurnu etapu. Bez obzira na sve, posljednji romantičari ispraćaju vatru na izdisaju. U očima im se posljednje iskre prepliću sa nostalgičnim nagovještajem suza, a svemu doprinose pramenovi dima, kao i blagi uticaj antidepresiva iz pomenutih čuturica. Laku noć i sretno.
Svanulo je tmurno, mamurno i kišovito jutro. Kroz oblake magle sipi dosadna kiša, koja kao da neće zadugo prestati. Preskočit ću mučne pripreme za polazak, koji izgleda kao polazak u ništa. Sumorna kolona spodoba kreće i povremeno se gubi u pramenovima magle, koja povremeno pada, tako da na momente izgleda da raskomadani dijelovi kolone lebde kroz opšte sivilo. Vrlo tiho, bezvoljno i kao da se svak zavukao u najtamniji kutak samog sebe.
Ipak napredujemo. Procuri i koja riječ, a uskoro i neki jadni komentar. Kiša ne popušta, ali veterani se bude. Kakvi bi to veterani bili kada bi neka kiša i malo mamurluka predstavljali prepreku do zacrtanog cilja? Raspoloženje se popravlja i tako stižemo na odredište. U planu je okretanje ražnja. Logistika je na mjestu sa spremnim jagnjetom i svim što je potrebno. Sa probuđenim entuzijazmom svi se prihvataju određenih zadataka. Ekipa, na čelu sa Agom, odlazi na jezero da nahvata pastrmke (njihov zadatak je vrlo zahtjevan i upitan), ali prisutan je veliki optimizam. Druga odmah podiže tendu i prelazi u dom, da obavi pripreme za završnu sjedeljku i spavanje, a treća loži vatru, priprema janje i počinje ritualni obred. Nažalost, zbog loših vremenskih uslova i tehničkih problema, sa ove etape nemamo niti jedan foto-zapis. Za kvalitet i održavanje vatre (potrebne temperature) zadužen je Osmo, koji to obavlja na najbolji mogući način, a majstor za ražanj je Cober (od tada pa na tri naredna izleta brigade). Neposredno pred kraj rituala vraća se ekipa ribolovaca sa solidnim ulovom. Odličan desert, pastrmke u foliji i u preostalom žaru, iza janjeta. Gozba je bila vrhunska, uz umjereno izbijanje klina klinom, pa smo pospali zdravim snom, uz rominjanje kiše. Sutra su pred nama Lučki katuni, predzadnja etapa našega marša.

Laku noć, Cober.