Još malo o mom odredu "Boriša Kovačević"

Da nastavim dalje. Otkako sam napisao prilog "Kako sam postao izviđač", red je da još nešto više napišem. Dakle, od svog voda organizovao sam popunjavanje članstva te stvorio četu izviđača, dok je to isto učinila i Jasna Lokmić sa svojim planinkama. Treba biti iskren i kazati da smo odmah se povezali sa Biljanom Radić i Zlaticom Ninić, koje su u toj osnovnoj školi “Boriša Kovačević” već imale vodove planinki koji su ostali organizaciono nepovezani ni s kim od nekada istoimenog odreda. Na naše sastanke počeo je da dolazi pukovnik Savo Carević, a kasnije mu se pridružio i Miroslav Lazarević, vazduhoplovni oficir. Tako smo “čika”-Savu izabrali za starješinu odreda, a našeg “čika-Lazu” za zamjenika starješine. Njima su se pridružili ostali agilni ljudi, među kojima se sjećam Sejde i Milana Jančića, bračnog para Radić, a posebno Ratka Todovića, za koga me vežu mnoge uspomene. Odred se polako sve više omasovljavao. Pa ipak treba spomenuti da je prvi načelnik odreda bio Enver Arifhodžić, član nekadašnjeg sastava “Borišinog” odreda. Doduše, ostao je sa nama kratak period, što nama nije smetalo da sve više napredujemo. Po njegovom odlasku izabran sam za načelnika odreda, a već dobro formirane čete vodili su: Dragan Bulajić, Branko Rip, Željko Majstorović, Zlatica Ninić, Biljana Radić, Tanja Danon… U samom početku neko nas je obavijestio da se moramo organizaciono povezati u tada već formirane opštinske saveze. Tako smo se povezali u novosarajevski savez. Pored našeg odreda, u njemu su djelovali odredi “Mladi radnik” i Vaso Miskin Crni”. Savez je vodio Krsto Laganin-Kićo, tadašnji načelnik saveza, a zamjenik mu je bio Mehmed Basarić. U štabu saveza pored njih bili su i načelnici odreda. Starješinstvo su činili, koliko se sjećam, Dimitrije Ninić-Dimšo (predsjednik starješinstva saveza), Tonka Dugonjić, Savo Carević, Đuro Volić, Fatima Tikvina, Lazo Krsmanović (neka me izvine oni koje nehotice ne spomenuh), te drugi. Koliko me sjećanje drži, čini mi se da smo mi ipak imali najveći progres a uz to i (mora se priznati) najljepše planinke. Uspjesi na orijentacionim krosevima, na takmičenjima, na smotrama, izletima, dizao nam je ugled u okviru Sarajeva. Tako smo 1966. godine postali partizanski odred, na šta smo posebno bili ponosni. Starješina odreda u to vrijeme našeg velikog procvata bio je Ratko Todović. Pisati o Ratku Todoviću, čovjeku koji je dio sebe i nas ugradio u istoriju ovog odreda, vjerovatno će uskoro doći na red (a prijavljenih pisaca ima više). O njemu, kao i drugima, možda i od mene više u drugim prilozima.

S našim pozdravom svima,

Z-D-R-A-V-O,

zdravo, zdravo, zdravo!!!!

Vesko

Na fotografijama su:

– Članovi štaba Odreda (gornji red s lijeva): nakon osobe čije sam ime zaboravio je Goga Ninić (danas advokat), Enes Arifhodžić (kažu, ministar za turizam kantona ili tako nešto), Nebojša Spec (živi u Dubrovniku), Sejda Jančić (član starješinstva) i Bruno (zaboravio sam mu prezime).

U donjem redu: Biljana Radić, Vesko Vesković i Jasna Lokmić.

– Na drugoj slici je dio starješinstva odreda i to: Božidar Radić, Milisav Lazarević, Dobrila Radić, Sejda Jančić, Savo Carević i još jedan član (zaboravio sam mu ime);

– Na trećoj slici je Enver Arifhodžić.