Poseban susret bio je sa Alijom-Aljom Melezom. Dobrotom Branka Parle, koji me je vozio, po dolasku u Sarajevo otišao sam u posjetu Melezima. Bio sam jako uzbuđen iščekujući susret sa dragim ljudima sa kojima me veže dugogodišnje izviđačko druženje. Na vrhu Faletića, sela poznatog svakom Sarajliji, na obroncima Crepoljskog, nalazi se vikend-kuća Meleza. Ugledao sam svog i našeg izviđačkog vođu i idola i u prvi momenat nastalo je kratko zatišje, a onda čvrsti zagrljaji prijatelja. Rekao mi je odmah na početku: "Svakoga sam ovdje očekivao ali da se ti pojaviš, to nisam". Rekao mi je da u mislima često pomisli na Minkicu, na nas, kao i na mnoge naše zajedničke prijatelje. Onda je uz bosansku kafu koju nam je pripremila Nada krenula priča. Moram priznati da sam bio inicijator da nam priča o osnivanju izviđačke organizacije u Sarajevu.
Lagano je pričao prisjećajući se, da je ranih ali već i davnih pedesetih godina prošloga vijeka, na poziv Borisa Lešnika (osnivača izviđačke organizacije Jugoslavije) u Zagreb otišao na seminar Slavko Butina. Već tada u Sarajevu postojali su izviđači, koji su se sastajali na prostorima Pionirske doline. Kako kaže Aljo, prvi odred tada se zvao "Mlada Bosna", a njegovu okosnicu pored njega činili su i Mehmed Čamo, Muzafer Osmanagić-Aga, Paula, Bećko... Od tog jezgra, uz Slavka Butinu, te agilne starije drugove (Jakica Papo, Dimitrije Ninić, Ćosović...), formirani su kasnije odredi izviđača: "Slaviša Vajner-Čiča", "Pavle Goranin-Ilija", "Miljenko Cvitković" i drugi. Rekao mi je Aljo da je prvi načelnik Čičinog odreda bila Paula, ali kratko vrijeme, a da je odred počinjao svoj uspon u vrijeme kada je on postao načelnik odreda a Ćosović bio starješina. Sjećajući se tih vremena, govorio je o nesebičnom radu i procvatu Čičinog odreda koji je dao Gojko Jovanović skupa sa svojom suprugom.
Nasmijao se kada sam rekao da sam imao svoje vodne, četne knjige, u kojima smo pisali istoriju izviđača Sarajeva. Nažalost, danas ih nemam, ali sam siguran da će bar neko ko bude čitao redove u ovom blogu možda dati svoj doprinos, da se ta vremena ne zaborave.
Nakon nekoliko sati druženja, pokazao nam je svoju kuću, kokoške koje ima, voćke, ponosan da svoje penzionerske dane provodi u prirodi sa svojom Nadom. Pa ipak oboje su najsretniji kada su im u posjeti njihova unučad. Pri polasku nazad u Sarajevo, Nada nam je poklonila kartonsku dozu popunjenu "organik" jajima, a na kutiji je napisala "Made Alija Melez". Svoje pozdrave uputili su svim izviđačima i planinkama bilo gdje da žive. Na sve ovo dodaću i jednu moju ideju. Ako ovo budete pročitali (bilo gdje da ste), napišite jednu razglednicu na adresu:
Alija Melez
Selo Faletići
Sarajevo, BiH
Siguran sam da ćemo ih obradovati.
1 comment:
Ovaj clanak je dosta star, drago mi je da sam ga nasao! Ujedno se nadam da su Aljo i Nada i dalje u dobrom zdravlju i puno ih pozdravljam. Sa Aljom (a i sa Nadom) radio sam u SDK u Sarajevu, Direkcija za Automatizaciju. Sada sam u Kanadi i SAD, malo tamo malo amo!
Branko
Post a Comment