Vlašić
Iza ove male sličice pokojnog Mileta Dodoša (prof. književnosti, koji nam je uvijek bio kuvar) i mene na Vlašiću 1968. stoji priča o zimovanju koje se završilo dolaskom Gorske službe spasavanja i vojske da nas evakuiše sa planine, jer se u Sarajevu pronijela vijest da smo izgubljeni i zavijani. Zavijani bili jesmo, izgubljeni nismo, ali svi koji su bili na tom legendarnom zimovanju sigurna sam da ga nikada neće zaboraviti. Penjanje četiri sata uz planinu, pa, pošto se smrklo, vraćanje nazad u selo Turbe, gdje su nas primili mještani, pa ponovni pohod ujutru, pa prelaz Paklarskih stijena i završetak ne na odrednici (Planinarski dom na Šantićima) nego u selu Šišavi (današnji kompleks Babanovca), gdje smo provalili u seosku školu i napušteni vojni dom da se sklonimo od snježne mećave i gdje smo proveli dva dana dok se nebo nije smilovalo. To su bile zime našeg djetinjstva, temp. –20, dva metra snijega, nikada ljepših prizora u životu kada smo treći dan stigli gdje smo se uputuli. A juče u Sarajevu kiša i 10 stepeni – u februaru! Ništa više nije kao što je nekad bilo! (To kažu svi kad prevale 50-tu.)
Iza ove male sličice pokojnog Mileta Dodoša (prof. književnosti, koji nam je uvijek bio kuvar) i mene na Vlašiću 1968. stoji priča o zimovanju koje se završilo dolaskom Gorske službe spasavanja i vojske da nas evakuiše sa planine, jer se u Sarajevu pronijela vijest da smo izgubljeni i zavijani. Zavijani bili jesmo, izgubljeni nismo, ali svi koji su bili na tom legendarnom zimovanju sigurna sam da ga nikada neće zaboraviti. Penjanje četiri sata uz planinu, pa, pošto se smrklo, vraćanje nazad u selo Turbe, gdje su nas primili mještani, pa ponovni pohod ujutru, pa prelaz Paklarskih stijena i završetak ne na odrednici (Planinarski dom na Šantićima) nego u selu Šišavi (današnji kompleks Babanovca), gdje smo provalili u seosku školu i napušteni vojni dom da se sklonimo od snježne mećave i gdje smo proveli dva dana dok se nebo nije smilovalo. To su bile zime našeg djetinjstva, temp. –20, dva metra snijega, nikada ljepših prizora u životu kada smo treći dan stigli gdje smo se uputuli. A juče u Sarajevu kiša i 10 stepeni – u februaru! Ništa više nije kao što je nekad bilo! (To kažu svi kad prevale 50-tu.)
Na slici sa zimovanja na Vlašiću su: u prvom planu Mia i Mile Dodoš, iza je Branko Parla, dok se Gvardo nalazi u lijevom uglu sa rođakom Mairom. Iznad mene je Gogo Marjanović, a sa bijelom kapom na glavi Zlatan Lučić, dok je skroz desno Mila Šehagić. Primijetićete na slici i jednog vojnika ("naših spasilaca"). Na manjoj slici u planinarskom domu Šibovi kod Banja Luke plešu Slađa i Gorana, dok ja sjedim za stolom.
Eto, Vesko i Minkice, kao prava planinka mislim da sam odgovorno i savjesno obavila dati mi zadatak i da sam uspješno položila vještarstvo ‘Uspomeničara.’
Svim blogičarima, bivšim pčelicama, planinkama, izviđačima, brđanima i brđankama tri puta ZDRAVO od vaše Mie Kordić (i kopajte te kopirajte slike, pa da opet krenemo 'down the memory lane' – ovo da se vidi da sad živim u Londonu) .
Eto, Vesko i Minkice, kao prava planinka mislim da sam odgovorno i savjesno obavila dati mi zadatak i da sam uspješno položila vještarstvo ‘Uspomeničara.’
Svim blogičarima, bivšim pčelicama, planinkama, izviđačima, brđanima i brđankama tri puta ZDRAVO od vaše Mie Kordić (i kopajte te kopirajte slike, pa da opet krenemo 'down the memory lane' – ovo da se vidi da sad živim u Londonu) .
No comments:
Post a Comment