Interesantno kako smo svih izviđačkih godina do 1992. godine tako malo znali o skautskom pokretu između dva svjetska rata. Tek potkraj osamdesetih godina stidljivo se pričalo o prijeratnim skautima, a sjećanje je najbolje oživio prekaljeni izviđač Ešref Smajlović-Eške (ili Sivi Vuk), koji je serijom tekstova u "Izviđačkom vjesniku" podsjetio na skautski pokret u Bosni i Hercegovini. Nekako tih godina počelo je i približavanje skautskim organizacijama u drugim državama, prvo su izviđači Slovenije bili na Džemboriju u Australiji (u decembru 1989. godine, kao gosti na jednom susjednom imanju, jer SIJ nije bio član WOSM), pa je Tone Simončič iz Ljubljane bio na Svjetskoj skautskoj konferenciji u Parizu (čini mi se 1990. godine), zatim je Irjo Gorski iz Evropskog biroa WOSM u aprilu bio u posjeti izviđačkim jedinicama u gotovo svim dijelovima ex-Jugoslavije, posjeta delegacije SIJ sjedištu WOSM u Ženevi, razgovori izviđačkih delegacija u Evropskom birou WOSM u Ženevi u januaru 1992. godine… a kako je kraj SFRJ gotovo nastupio, rezultati tih posjeta bili su vidljivi tek narednih godina.
Na temu skautizma između dva svjetska rata (kako oni naši plemenski, vođeni devedesetih godina, na veliku žalost plemenskih vođa, ne prerastoše u nekakav treći) postoji veći broj tekstova u mnogim knjigama. O skautskoj mladosti pisali su Leo Mates – poznati revolucionar (pričao mi je Ibrahim Džafić-Baja da je nekih šezdesetih godina bio u prilici na izviđačkom okupljanju da se sretne s njim kada je pričao svoje uspomene), Stevan Dedijer (brat Vladimira Dedijera)… i mnoge druge poznate osobe.
Nedavno nađoh ovaj lijepi tekst pisan perom velikog Pisca i Čovjeka, Meše Selimovića. Iako u fusnoti, on nije zaturen, jer se osjeti sa koliko topline piše o skautima.
Nadam se da će obradovati posebno tuzlanske izviđače, a Bože, da li je Dragan Vasić znao za ovo kada smo išli na Vukosavce i mjesto pogibije Irca. U povodu 100 
godina od
Na temu skautizma između dva svjetska rata (kako oni naši plemenski, vođeni devedesetih godina, na veliku žalost plemenskih vođa, ne prerastoše u nekakav treći) postoji veći broj tekstova u mnogim knjigama. O skautskoj mladosti pisali su Leo Mates – poznati revolucionar (pričao mi je Ibrahim Džafić-Baja da je nekih šezdesetih godina bio u prilici na izviđačkom okupljanju da se sretne s njim kada je pričao svoje uspomene), Stevan Dedijer (brat Vladimira Dedijera)… i mnoge druge poznate osobe.
Nedavno nađoh ovaj lijepi tekst pisan perom velikog Pisca i Čovjeka, Meše Selimovića. Iako u fusnoti, on nije zaturen, jer se osjeti sa koliko topline piše o skautima.
Nadam se da će obradovati posebno tuzlanske izviđače, a Bože, da li je Dragan Vasić znao za ovo kada smo išli na Vukosavce i mjesto pogibije Irca. U povodu 100 
godina od rođenja Meše, neka ovo bude naše malo izviđačko podsjećanje na njega…
Goran Rubil
1 comment:
Cober, nije to farbanje stana-zvekni jedan prilog. Nije tesko vidjeces!
Post a Comment