Ne tako davno Minkica i ja bili smo gosti jedne naše poznanice u Londonu. Među brojnim gostima upoznali smo i jednu osobu iz Zagreba koja je inače rođena Osječanka, ime joj je Milena (ako smo dobro upamtili, djevojačko prezime Mehak). Razgovor sa njom nama je bio posebno interesantan. Rekla nam je da je bila dugogodišnja planinka jednog od osječkih odreda izviđača, da je vodila jato poletaraca, da je bila vodnica… da je učestvovala u mnogim akcijama, na izgradnji „Otoka mladosti” na Zlarinu i još mnogo toga. Između ostalog pitala nas je da li znamo Jovanoviće i evocirala nam je susret sa Zvjezdanom i Gojkom Jovanović, negdje na obali mora. Divno druženje uz obaveznu priču, o čemu drugom do o izviđačima, tada se završilo pozivom Jovanovića da ih posjete kada budu obilazili Sarajevo. I ostvarila je ona skupa sa svojom prijateljicom tu posjetu. Pričala nam je gdje su ih sve Jovanovići vodili, šta su im u Sarajevu i okolini pokazali, kako su svoju toplinu doma podijelili skupa sa njima. Sjećala se i Nevena i male Gorane… Vijest da više nisu među nama iskreno ju je rastužila.
Sve ovo što sam napisao možda bi bilo i zaboravljeno da nam Nećko Dizdarević nije poslao sjećanje na Zvjezdanu i Gojka objavljeno u sarajevskom
„Oslobođenju” prije neki dan. Njegov prijedlog, kao i drugih nam prijatelja izviđača, i pored dogovora da ne pravimo predzadnju stranu dnevnih novina od našeg bloga, ipak to činimo u ovom prilogu.
Svakom izviđaču i planinki Sarajeva starije generacije poznato je koliko su ovi ljudi značili svima nama. Znaju koliko su Zvjezdana i Gojko (kao i njihova djeca) bili privrženi svom OI „Slaviša Vajner Čiča”, svim izviđačima Sarajeva, jednostavno voljeli su izviđače iznad svega. I ovaj mali prilog je sjećanje na drage osobe naše mladosti.
V. Vesković
Sve ovo što sam napisao možda bi bilo i zaboravljeno da nam Nećko Dizdarević nije poslao sjećanje na Zvjezdanu i Gojka objavljeno u sarajevskom„Oslobođenju” prije neki dan. Njegov prijedlog, kao i drugih nam prijatelja izviđača, i pored dogovora da ne pravimo predzadnju stranu dnevnih novina od našeg bloga, ipak to činimo u ovom prilogu.
Svakom izviđaču i planinki Sarajeva starije generacije poznato je koliko su ovi ljudi značili svima nama. Znaju koliko su Zvjezdana i Gojko (kao i njihova djeca) bili privrženi svom OI „Slaviša Vajner Čiča”, svim izviđačima Sarajeva, jednostavno voljeli su izviđače iznad svega. I ovaj mali prilog je sjećanje na drage osobe naše mladosti.
V. Vesković
2 comments:
Evo mene opet.Podstanar kod Veska,jer sam zaboravio svoj password.
Kada su njih dvoje,Zvjezdana i Gojko u pitanju stavljanje njihovih slika iz Oslobodjenja moze biti samo podsjetnik za nas koji smo imali srecu da ih poznajemo.Nista drugo,a sto vazi za obicne smrtnike izvidjace,na ovom blogu ne vazi za njih.Da ne budem patetican,a i da ne ponavljam ono sto je (su)Vesko i Minkica lijepo napisali lijepo ih je opet vidjeti,pa makar i na slici.
Pozdrav svima od Dade Hegenbergera
Vesko!
Obradovao sam se kada sam zahvaljujući SA izviđači blogu saznao da si upoznao Milenu (djevojački Mehak) s kojom sam išao u isti razred OŠ od 3.-8.,a od 1965.- 1968. bili smo i članovi istog odreda kada sam ja prešao u porječane.Nisam je ni vidio ni čuo više od 30 godina.Ovim komentarom zovem i druge da pristupe blogu i pronađu sebi drage prijatelje za koje su pomislili da su ih izgubili.
Post a Comment