Evo opet mene. Sa ovim prilogom ispunio sam (nadam se) bonus i gazda Vesko nema šta da prigovori. Pravi razlog mog javljanja u stvari nije Vesko, jer njega ne bi ni Lav Tolstoj zadovoljio. Nakon "Rata i mira" pitanje bi bilo: "Šta je ba, zar samo ovo?".
Jučer sjedim i u dokolici listam po blogu. Naiđem na prilog Cobera Topića o osnivanju kluba brđana "Bratstvo". Jedna istorijska činjenica me poče golicati. Čovjek za koga sam siguran (Cober) da je bio na osnivačkom sastanku tvrdi da je klub osnovan u domu Crepoljsko, poznatijem kao ferijalni dom. Ja, siguran da sam bio na tom sastanku 25. januara u minut do ponoći, sjećam se osnivačkog sastanka u sali sa kaminom u Lovačkom domu. Odatle se sjećam i Jo posađene na sto, jedinog mjesta sa koga je mogla sve vidjeti i čuti. O ostalim pojedinostima neću, jer bi to bilo ponavljanje. Samo moram reći da Jo ima pravo, Zvjezdana nije bila prisutna tog 25. januara.
Hvala Coberu što spomenu zimovanje na Ozrenu kod Srednjeg. Na tom zimovanju sam i ja bio. Nisam mogao da se sjetim koja planina je bila u pitanju. Godina također. U sjećanju je ostalo jedino da sam na sam dan polaska išao u Polikliniku kod kina "Partizan" kod Hećima (doktor Jeličić) po neko bure sa klorom. Sjećanje je ostalo na veliki snijeg. Ostalo je prisvojio onaj Švabo Alzehajmer.
Od ostalih dilema iz mraka zaborava isplovi zimovanje na Ozrenu kod Doboja, mislim 1959, i završetak skijaške karijere i prije nego je počela. Stare vojničke skije sa žabica-vezovima kupljene u skladištu JNA (polukandahar) i bukve na stazi. Slijedi scena u ambulanti u Bosanskom Petrovom Selu i bandažiranje izvaljenog zgloba. I uspomena urezana i svježa do dana današnjeg. Povratak i opet BP Selo. Željeznička stanica na pruzi Doboj – Sarajevo. Snijeg do staničnih prozora i vrijeme dešavanja oko ponoći. U staničnoj čekaonici igranka uz svjetlost svijeća. Seljani iz sela i okoline sa violinistom u sredini. Kolo, slika koja mi i danas stoji pred očima, a zvuk violine i opanaka po kamenom podu odjekuju u ušima.
Također, poslije logora u Toploj sljedeće godine 1960. logor u Petrovcu na moru i moje prvo konačarenje. I prvi dolazak na tada naše Crnogorsko primorje.
Eto, dragi blogovci, prvi koristim priliku da vam poželim sretnu novu 2009. godinu, normalno ako se opet nečega ne sjetim. Razumite nas starije. Unaprijed se izvinjavam u moje i ime mog starijeg druga Repete, kome poručujem da se ne odriče nadimka. To je zarađeno na mnogim akcijama i nije za odricanje nego za diku.
Dado Hegenberger
1 comment:
Koji polukandahar.Pravi vezovi zabice.Metalne alke i kajsevi od koze.Kada oces da skrenes ti u jednu stranu,skije u drugu.I ne gine ti bukva ko sredstvo za zaustavljanje.Jos moras biti sretan,jer ako ne nanisanis dobro i ne naletis prije nego uhvatis brzinu ode u helac.Ja da nisam mozda bi i danas picio niz Ozren
Nesudjeni smucar Dado H.
Post a Comment