Evo, javljam se, nadam se, ne na raport ili vanredno dežurstvo. Neki od izviđača bivšeg OI "Pavle Goranin-Ilija" povremeno se sastaju na kafi i druženju, naravno u Sarajevu, te se pri tome vrlo rado sjećamo lijepih dana iz izviđačkog života.Kada smo se prvi put sastali, svaka parlamentarnost je izgubila na smislu jer smo bukvalno jedno drugom uskakali u riječ i prekidali jedni druge. Međutim, ljutnje nije bilo.
U izviđače sam stupio davne 1963. godine u Srednjoj medicinskoj školi na Bjelavama. Proveo više zimovanja i logorovanja, smotri, škola na Tjentištu, marševa izviđača, radnih akcija (domovi izviđača na Mejtašu i Palama). Prošao na rukovodećim položajima od vodnika do načelnika odreda koji je bio proglašen partizanskim odredom.
Radim u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, RJ za epidemiologiju. U okviru svojih redovnih aktivnosti izdajem i potvrde za osobe koje iz ovih ili onih razloga, privremeno ili stalno, odlaze u "bijeli svijet", o vakcinalnom statusu ili drugim izvodima iz medicinske dokumentacije. Jedno ugodno iznenađenje. Danas je došao mladić po imenu Ivan, a prezimena Butina. Odmah sam ga pitao da li mu je šta u rodu pokojni Slavko. To je unuk nama dragog Slavka. Na njegovo traženje dao sam mu adresu našeg bloga, a on mi se zahvalio i preko mene upućuje riječi zahvale svima koji se još sjećaju njegovog djeda. Puno pozdrava svima koji se javljaju na naš blog.
Za prvi put toliko
Pozdrav,
Alija Preljević-Karanfil
No comments:
Post a Comment