No name

Hvala ti, Vesko prijatelju, na pomoći. Sada, kada sam uspio doći do stranice na kojoj mogu pisati, osjećam se k'o ronilac na dah poslije izrona sa pedest metara. Za moje novo javljanje je "kriva" Muhica (za mene intimno, samo za našu upotrebu, Little Jo). Piše o logorovanjima, zimovanjima, smotrama. Na većini njih u tom periodu (1957-1967) i ja sam bio, ali se godina ne sjećam da me ubijete. I još nešto, što pouzdano znam. Logor u Toploj kod Herceg Novog 1959. Mislim da je to bio prvi izviđački logor na moru, a niko ga ne spominje. Lokacija kod pruge za Zeleniku. Ja još uvijek obični izviđač, klub "Bratstvo" još nije postojao. Jedino koga se sjećam sa tog događaja je planinka Vojna. Da li je bila načelnik čete ili nešto slično, ne sjećam se, ali jedino imena da. Toliko mi se to žensko ime svidjelo da sam na kraju i ja našao i oženio Vojnu.
A sada poslije ovih oficijelnosti nekoliko nezaboravljenih uspomena. Na logor u Moluntu, o kome svi toliko pišu išao sam kao konačar. Kojim slučajem, ne sjećam se, ali prvi smo krenuli Brano Smlata, Muha i ja. Mi smo nosili neku opremu. Sarajevo-Dubrovnik noćnim autobusom, pa u rano jutro sa Gruža lokalnim brodom do Molunta. Tamo smo dizali logor, u koji su dolazili omladinci članovi komiteta i držali neki seminar. Sjećam se da smo po smjene, na željezničku stanicu u Grudama, išli nekim kamionom zaostalim iz rata, lokalnim makadamskim putem. Pošto moj nijedan logor ili akcija nije mogla proći bez anegdota, jedna i sa tog logora. Zove mene jedan dan starješina kampa i pita da li studiram pravo. Neko mu rekao. Ja, čuveni pravnik, došao u Molunat sa položenom predvojničkom i sociologijom. Friško sa prve godine. Kaže mi da neki domaćin ima sina uhvaćenog u krivolovu i zbog toga osuđenog na zatvor. Hoće da piše Maršalatu u Beograd i traži da mu se kazna odgodi do poslije završetka sezone ribolova. Ja pokušam da se izvučem, ali nema šanse. "Ništa ti ne brini, ima ovdje jedna polaznica seminara, Gara, inače daktilograf u sudu. Ona će ići sa tobom." Šta ću, tekicu pod ruku i sa Garom kod domaćeg. Priča on, priča Gara, a ja se dohvatio ribe i vina. Bi nama tako lijepo desetak dana. Ja pazio Garu, da joj se šta ne desi, k'o zjenicu oka. Ali nakon deset dana Gara se pakuje. Smjena završena, a predstavka Maršalatu ima samo naslov. Kada je Gara otišla, k'o da mi je umro neko najbliži. Poslije sam bio jednom sam i nikad više. Ostatak logorovanja sam proveo uglavnom roneći. Jednom prilikom bio sa kamionom u Grudama i po povratku ide domaćin prema nama. Moj šofer ne može da se čudom načudi kako čovjek može da se smota na podu oko mjenjača. Od čitavog događaja, ja sam jedini profitirao. Lijepo se popravio i prvi put sa mora došao kući, a da nisam smršao.
Pozdrav Dado