Wednesday 19 December 2007

TAKO SMO NEKADA SLAVILI






Sjećate li se ove zgrade? Ma naravno, to je nama svima poznati Dom JNA, kako se nekada zvao. Izgrađen je 1881/2. godine i u početku se zvao Oficirska kantina. Bio je i ostao mjesto okupljanja Sarajlija raznih generacija. Mi ga se sjećamo pod imenom Dom Armije, u kome smo nerijetko kao izviđači imali priliku da pokažemo svoja umijeća. U tom domu (do izgradnje Doma izviđača na Mejtašu) obično smo obilježavali Dan Armije za članove naših odreda i naše roditelje. Slične manifestacije su se održavale po mjesnim zajednicama, posjetama kasarnama, kao i prijemima kod visokorangiranih vojnih starješina. Obično smo te večeri zvali izviđačko-patrizansko veče, gdje smo izvodili raznorazni repertoar.
Da se sačuvaju uspomene na te dane, kada je malo ko od nas imao fotoaparat, pobrinuo se naš prijatelj Zlatan Lučić, čijim sačuvanim fotografijama skidamo veo zaborava na te dane. Fotosi koji slijede su sačinjeni 22. 12. 1962. godine, upravo u Domu Armije.



Zastavu podiže Ljiljana Topić-Mandić, a zastavu pozdravljaju učesnici ovog programa: desno Vesna Mašić-Pejaković, a sa lijeva: Faruk (prezime ?), Ljilja Štimac, Enes Muhedinović i Mirjana Gajić.



Na ovom fotosu sa te izviđačko-partizanske večeri su (s desna na lijevo): Zlatan Lučić, Mira Gajić, Faruk (prezime smo zaboravili), Miki Memišević, Ljilja Kabiljo, Ljilja Topić, Vera Barbarić, Ljilja Štimac i Aida Kotlo.



Ovdje se vide: Enes Muhedinović, Zlatan Lučić, Nenad Jovanović-Čvoka, Faruk i Mirjana Gajić.


Na trećoj fotografiji su: Enes Muhedinović (sa glavom u rukama), Zlatan Lučić, Nenad Jovanović-Čvoka, Mirjana Gajić i Aida Kotlo.



Naredna je slična prethodnoj.


Ovdje se vide: Miki Memišević (glumac, kažu da je u Beogradu), Edo Bogeljić (poznat kao član VIS “Plavi dijamanti”), te Miroslav Topić-Cober.



Na ovoj fotografiji sa iste priredbe se vidi glava Olje Đurašković, a do nje su jedna rodica i mama Cobera Topića (teta Dragica), zatim Alija-Aljo Melez, osoba koju smo zvali Struja (zaboravili ime), Nada Barbarić i na kraju Stevo Kovačina-Štef.













Pored ovakvih manifestacija, boravili smo na prijemima kod raznih komandanata, a nama je u sjećanju ostao narodni heroj Ratko Vujović-Čoče, dugogodišnji predsjednik SIBiH-a, u čije vrijeme izviđači BiH su doživjeli veliki procvat. Skupa sa Ratkom Vujovićem su (s lijeva na desno): neki oficir, Jasna Ibrulj, Ratko Vujović-Čoče, Mijo Kovačević i Iskra Jančić; dok su u drugom redu Vesko Vesković, Nebojša Volić i Dinarko Boras.

Kasnijih godina slijedile su slične manifestacije, ali su one isto tako uspješno održavane u našem Domu izviđača.

Da ovaj prilog bude potpun, pobrinuo se i Miroslav Topić-Cober, napomenuvši da je ipak jedan čovjek bio izuzetno važan za sve naše predstave i priredbe. Pa čak i za ovu priredbu, scenografiju je pravio taj tihi ali agilni čovjek.


Ovo je samo jedna od sačuvanih pozivnica koju je kreirao, kao i mnoge druge, te diplome i druge prigodne stvari, naš prijatelj Vehbija Đonlagić zvani Wemblija, kome možda tek sada izražavamo zahvalnost i šaljemo naše pozdrave. A o njemu više u narednim prilozima.
Vesko


No comments: